20 godina Dejtona: Sve je isto, samo rata nema

Mnogi će se složiti s tvrdnjom da je Dejtonski mirovni sporazum, koji je zaustavio rat, glavni kočničar mnogih drugih procesa u Bosni i Hercegovini. Onomad ga nazvaše “luđačkom košuljom”, a i danas raspravljaju o njegovom preustroju. Volje i ima i nema... Kako za čiji interes...

21. Nov 2015. | 07:59 | Ibro Čavčić
49846

49846.jpg
Dočekasmo drugu desetogodišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iste probleme, potrebe i želje prežvakavali smo i prije deset godina, a da se od tada ništa značajnije nije promijenilo. Ambicije i priče su iste: Bošnjaci o unitarizaciji, Hrvati o trećem entitetu, Srbi o separatizmu, a za Ostale ionako malo ko mari. Reklo bi se, među konstitutivnima: “Ko ne zna sebi, ne zna ni drugom.”

No, istini za volju, koliko god duboko sezali porivi za promjenama, olahko prevlada ona realistička, svjetovna, iliti materijalna strana. Kako među vlastodršcima, tako i među njihovim stabilnim biračkim tijelom – “srednjom klasom” koja se “uhljebila” u ogromnom državnom aparatu. Oni prilično dobro žive na osnovu dejtonskog ustrojenja i svaki pokušaj da se promijene ustavne odredbe, odnosno da se ta struktura promijeni, pokazao se neuspješnim. Pri objašnjavanju tih fenomena politički teoretičari bi se pozvali na realpolitiku.

Naš sagovornik, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci, poziva se na zadržavanje statusa quo obrazlažući da on, “očito, mnogima odgovara”. “Na žalost onih koji misle da ovakva Bosna i Hercegovina može vječno trajati, kršeći osnovna ljudska prava i zadržavajući status quo, koji očito mnogima odgovara, jako se varaju”, kaže on za Novo vrijeme, dodavši da smo dosta bili na evropskom stupu srama kao zemlja koja ne poštuje osnovna ljudska prava svojih građana.


Dijalog uspostavljen, dogovora nema

Predsjednici šest najjačih političkih stranaka u BiH, iz tri naroda: SNSD-a Milorad Dodik, SDS-a Mladen Bosić, PDP-a Mladen Ivanić, HDZ-a BiH Dragan Čović, SDA Bakir Izetbegović i SBB-a Fahrudin Radončić, okupili su se oko te ideje u petak, 13. novembra, u Mostaru, na konferenciji pod nazivom “Konsenzus o preustroju političkog sustava 20 godina poslije Daytona – realnost ili zavaravanje?”

Naravno, na konferenciji nije bilo riječi o poštivanju osnovnih ljudskih prava te je potvrđeno ovo potonje, da je preustroj političkog sistema i dalje zavaravanje. Potvrdili su da nisu ni blizu rješenjima ključnih problema zbog kojih je BiH stagnirala posljednjih 20 godina. Na samom početku rasprave prvog panela predstavnici RS-a Milorad Dodik i Mladen Bosić izrazili su sumnje da bi se mogao naći konsenzus za promjene Dejtona.

A ono oko čega su uspjeli da se slože, na drugom dijelu rasprave, su da jedan narod ne bi smio drugom narodu birati političke predstavnike, odnosno članove Predsjedništva, kao što je to bio slučaj sa izborom Željka Komšića u prethodnim mandatima… Milorad Dodik je kazao da je to isključivo pitanje Bošnjaka i Hrvata.

Potezale su se, itekako, ideje o izbornoj jedinici u kojoj bi Hrvati birali svoje predstavnike. Dragan Čović je kazao da to nije nikakva podjela Bosne i Hercegovine kako se to prikazuje.
Predsjednik Glavnog vijeća HNS-a Božo Ljubić naveo je da se nikad nije bilo bliže tome da se riješi hrvatsko pitanje u BiH, te da nije moguća centralizirana niti unitarna BiH.

Bakir Izetbegović pak smatra da Federacija BiH treba biti jedna izborna jedinica i da unutar toga treba doći do rješenja. Izetbegoviću je prihvatljiv model da jedan član Predsjedništva BiH iz Federacije bude onaj ko dobije većinu glasova, a drugi onaj koji dobije najviše glasova na većinski hrvatskim područjima.


Nema jedinstvene volje

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci Đorđe Vuković istakao je za našu novinu da do sada nije postojala ni jasno izražena svijest, ni politička volja, kako kod lidera tako i kod običnih građana, da se Bosna i Hercegovina učini stabilnijom, boljom i prosperitetnijom, iako bi promjena Ustava možda značila njeno usavršavanje.

“Ne može nikakav sporazum uspostaviti mir. Mir treba da grade ljudi. Da ga žele. Da oplemenjuje svoje političke i kulturne identitete. Zasad smo dvadeset godina gubili vrijeme”, kazao je on, dodavši da su vrlo proturječna tumačenja Dejtonskog sporazuma, pri čemu se smatra da je odnos prema njemu nastavak nekih ratnih ili čak predratnih ambicija.

“Mirovni sporazum je okončao rat i to mu svi s pravom pripisuju. Ali nije uspostavio mir i mislim da se to pogrešno primjedbuje”, kazao je on za Novo vrijeme, te upozorio da bi to moglo predstavljati iskušenje koje bi moglo usložniti probleme.


Svi za jednog, Ostali za sve

Kako se do sada svaki pokušaj da se promijene ustavne odredbe pokazao neuspješnim, tako je to bilo i s dijelom koji se odnosi na provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci”. Nacionalne elite se nerado odriču materijalnih i političkih interesa koji su im zagarantirani Dejtonskim sporazumom, pa se tako priča o provođenju ove presude kod hrvatskih političkih predstavnika shvata prvenstveno kao “rješavanje hrvatskog pitanja”. A svoje interese naravno tu traže, odnosno dovode u pitanje, i druge dvije strane. No, provođenje ove presude bi “trebalo da se sagleda iznad nacionalnih interesa”, tvrdi Jakob Finci, “iz perspektive svih građana, odnosno državljana Bosne i Hercegovine”.

“Naime, zasad provedba odluke ‘Sejdić-Finci’, ali i odluka u slučaju ‘Zornić’, očito nisu prioritet, ali je jasno rečeno da bez te provedbe nećemo moći u Evropsku uniju, za koju svi naši politički lideri kažu da nam je cilj. Osim toga, mislite li da će biti normalno da nakon odluke suda, treći put, 2018. organiziramo izbore koji su u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i na taj način hiljade građana ove zemlje ostavimo bez mogućnosti kandidiranja, svodeći ih pritom ne građane drugog reda.

Ne radi se naravno samo o pripadnicima manjina i onima koji se izjašnjavaju kao ‘ostali’, nego i o pripadnicima konstitutivnih naroda koji žive na pogrešnom dijelu teritorije, Srbima u Federaciji i Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj, što sigurno, ukupno uzevši, nije mali broj uskraćenih građana. Prema tome, moj odgovor je jasan. To će se morati uraditi, a što prije to naši politički lideri prihvate, bolje za sve nas i Bosnu i Hercegovinu u cjelini, jer smo dosta bili na evropskom stupu srama kao zemlja koja ne poštuje osnovna ljudska prava svojih građana”, kategoričan je Finci.


Zaustavljen rat, ali…

Prošlo je dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nije uobičajeno da mirovni sporazumi u sebi sadrže i ustav, ali je u našem slučaju, zbog teških odnosa između partnera, bilo potrebno i to odmah učiniti, jer bi dogovori i pregovori oko teksta Ustava trajali i danas, procjenjuje naš sagovornik, gospodin Finci.

“Jedini cilj dejtonskih pregovora je bio zaustavljanje rata i to je uspješno urađeno. Čak i više od toga, Dejton nije predviđao objedinjavanje tri vojske u Oružane snage BiH pod jednom komandom, pa se može reći da je u tom dijelu bio uspješan ne sa 100 posto, nego sa 110 posto. Ostalo nažalost nije u cijelosti provedeno, mislim na ostale anekse Ugovora, mada se mi najviše sporimo oko Anexa IV, Ustava Bosne i Hercegovine”, rekao je Finci za našu novinu, navodeći i primjer koji dokazuje kako se može doći do dogovora ako bude političke volje za to.

“Anex 1 na Ustav BiH je tako brzo i jednostavno usvojen u Parlamentarnoj skupštini, da je to najbolja lekcija kako se brzo i efikasno može mijenjati ono što nam u Ustavu ne odgovara (Anex 1 se tiče Distrikta Brčko i usvojen je za manje od dva mjeseca, op.a.). Naravno, treba postojati politička volja da se to uradi, a to je ono što nam do sada manjka. Dobro je što nijedna politička stranka nije na stanovištu da se ljudska prava u BiH ne moraju poštovati zbog naših specifičnosti, rata itd. pa da ovu odluku ne treba provoditi, ali svakako nesuprotstavljanje provedbi ne znači i njenu podršku”, kazao je on.


Mnogo će vode Miljackom proteći

Povodom dvadesete godišnjice od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u medijima se mnogo pisalo i raspravljalo o tome je li Dejton, osim što je zaustavio rat, omogućio nastavljanje rata političkim sredstvima, može li se on mijenjati, je li bio nužan, diskriminira li određene građane u Bosni i Hercegovini, te je li Republika Srpska nastala kao posljedica Vašingtonskog sporazuma kojim je 1994. godine formirana bošnjačko-hrvatska federacija.

No, malo se govorilo o idealnom ustavu koji bi osigurao zadovoljstvo svih građana u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH i apelant u Evropskom sudu za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci” Jakob Finci, kazao je da bi Bosna i Hercegovina, kao i svaka zemlja koja ima normalan ustav, trebali naći rješenje koje bi odgovaralo svim građanima, ne dijeleći ih na konstitutivne i nekonstitutivne, stanovnike ovog ili onog entiteta ili distrikta, nego jednostavno na građane – državljane Bosne i Hercegovine.

“Koji bi model bio najbolji, teško je reći, ali ako već treba idealizirati, onda bi za mene izbor bio država sa nekoliko regiona (od 5 do 8), bez nacionalnih predznaka i dominacije, u okviru čega bi postojale općine i gradovi kao dijelovi lokalne samouprave. Naravno, mnogo će još vode Miljackom proteći dok to ne postignemo, ali jednoga dana u 21. stoljeću, Bosna i Hercegovina će imati normalan ustav kao i ostale države koje ga imaju, s mogućnošću njegove izmjene ako se o tome dogovorimo”, zaključio je on.

Na vrh