9. Januar, Dan katastrofe

Ko to Srbima podmeće kolektivnu odgovornost?

9. Jan 2016. | 20:08 | Armin Sijamić
52718

Nema dobrih i loših naroda, da na početku potcrtamo, prije nego li se pozabavimo sa nekoliko nelogičnih postavki dijela srpskih političara sa obje strane Drine. Postoje samo dobri i loši pojedinci iz bilo kojeg naroda. Postoje oni koji svoje djelovanje utemeljuju na logici i postoje oni koji to tako ne rade, a oni mogu dolaziti iz bilo kojeg naroda svijeta.

Sve ove godine čujemo rečenicu da zločine ne treba pripisivati narodima već pojedincima i s tim se svako normalan mora složiti. Isto tako, ne smije se pripisivati odgovornost za zločine cijelom jednom narodu, i s tim se moramo složiti. Ali, šta je opredjelilo dio srpskih političara da kolektiviziraju odgovornost, pitanje je od milion dolara. Da li su svjesni da su na ovaj način upali u zamku?

Tog 9. januara 1992. godine dio srpskih političara iz Bosne i Hercegovine odlučio je da kažu “NE“ ustavu i zakonima, da počnu kreirati paradržavnu tvorevinu, da se, ukratko, spremaju za rat koji će doći i u kojem će snage Radovana Karadžića od komšija Bošnjaka i Hrvata “braniti” i “oslobađati” Prijedor, Višegrad, Foču, Srebrenicu, Sarajevo, Goražde, Bihać, Tuzlu, Trebinje, Zvornik, Bijelinju, Brčko itd.

To što su oni zamislili 1992. godine, opisao je veoma precizno ratni zločinac general Ratko Mladić. On je u maju 1992. godine rekao slijedeće: ”Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo tako da samo ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je … to neće … ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.“

Sve ove godine Karadžić i njegove sljedbenici su to svijetu “objašnjavali” i svima je bilo jasno što se desilo. Ove godine, Milorad Dodik, koji je godinama bio opozicija Radovanu Karadžiću, je odlučio da će i neki drugi “objašnjavati” svijetu i komšijama šta se desilo od 1992. do 1995. godine. Svrstao se uz njih, organizirao akademiju i pozvao zvanice.


Karadžić kao osnivač
Ideju Republike Srpske je “politički osmislila i iznjedrila“ Srpska demokratska stranka (SDS), izjavio je Mladen Bosić u televizijskom intervjuu danas. Istakao je zasluge Radovana Karadžića i njegovih saradnika bez obzira “što su po kazamatima”. Dakle, nema veze što ste u zatvoru, što ste za nešto odgovorni, što je presudio neki sud, ili neki sudovi, ništa ne umanjuje njihovo “pravedno” djelovanje.

To što je istina protiv srpskih nacionalista to ne treba da ih obeshrabri u namjeri da unište i sebe i narode oko sebe. Mediji su prenijeli izjavu “uglednog srpskog akademika” koji ni brojevima ne vjeruje. Matija Bećković je danas izjavio “Srećna slava, domaćini! Domaćina koji slave Sv. Stefana u RS-u ima milion i 400 hiljada. Sveti Stefan je bio zaštitnik Srbije. Danas je zaštitnik velike narodne građevine RS. Stefan nije ime, nego čin. Samo Bog zna ko je koga izabrao – Sveti Stefan RS ili RS Svetog Stefana? Sveti Stefan nije umio ni da čuti, ni da krije svoju vjeru, jer je znao da se jedino istinom može izvoljevati sloboda.”

Bez obzira na to što u entitetu RS nema 1,4 miliona ljudi i bez obzira što stotine hiljada njih nisu Srbi, Bećković se izgleda pripremao za današnje slavlje. Kako bi rekao Dobrica Ćosić, prvi među jednakim nacionalistima, laže se “stvaralački, maštovito, inventivno”, a zbog posljedica svojih i tuđih laži Bećković još nikada nije nikome odgovarao. Rečenica je samo ogledni primjer onoga šta se danas desilo u Banjoj Luci i nije potrebno dalje govoriti o ostaloj “argumentaciji” organizatora proslave u Banjoj Luci. Isto tako, čestitanje slave svima onima koji nisu pravoslavci dovoljno govori o karakteru manifestacije. A kada ono što je uradio Radovan Karadžić povežete sa Bogom, onda pamet naprosto stane.


Začarani krug
Drugi prisutni na svečanoj akademiji, ali i oni koji nisu bili na akademiji, govorili su o “volji naroda”, da je formiranjem RS-a “udaren kamen temeljac naše slobode”, da je to “odraz volje i želje ovog naroda”, te da je “Republika Srpska postavljena na krvlju i kostima svetih mučenika”. Tako su ovoga 9. januara 2016. godine govorili političari, vjerske vođe, novinari…

Na kraju se postavlja pitanje zašto svi oni na srpski narod žele da prebace odgovornost za zločine koje su činili pojedinci iz reda srpskog naroda? Možda kriju nekoga, ili su naprosto izgubili kontakt sa realnošću? Govoreći o današnjim događajima u Banjoj Luci srbijanski političar Čedomir Jovanović izjavio je da “vlast u Beogradu mora shvatiti da su devedesete godine prošle, a političari koji se zaklinju da nisu isti oni koji su Srbiju tih godina uništavali, da prekinu da proizvode nove i bude stare sukobe”. Ovo bi možda bila najbolja poruka Aleksandru Vučiću premijeru Srbije koji lahkovjerne u regiji ubjeđuje da je on sada prijatelj svih naroda i svih građana. Možda on to i pokušava biti, ali njegova prošlost ga naprosto vuče u suprotnom smjeru.

Bez obzira šta danas da kažu i šta urade zvanice u Banjoj Luci, istina neće biti promjenjena. Ona će ostati zapisana, o njoj će svjedočiti stanovnici Bosne i Hercegovine, knjige, članci, sudske presude… O njoj će svjedočiti upravo oni koji negiraju genocid i zločine. O njoj upravo svjedoče oni koji svoje retrogradne ideje žele sakriti iza kolektiviteta.

Vrijeme da jednom političari stanu i da puste ljude da žive normalno.

Na vrh