Afganistan: Borba za resurse i Centralnu Aziju

26. Aug 2017. | 11:31 | Armin Sijamić
afganistan mapa

Ulazak Donald Trumpa u Bijelu kuću doveo je do toga da su glavne vijesti iz Sjedinjenih Američkih Država posljednjih mjeseci vezane za (ne)racionalne odluke američkog predsjednika koje njegova opozicija (politička i medijska) sve teže shvata i prihvata. U tom sukobu sa svojim oponentima Trump je odustao od mnogih predizbornih obećanja koje je dao američkom narodu. Jedna od obećanja je bilo i američko povlačanje iz Afganistana i kraj američke intervencije koji sada ulazi u sedamnaestu godinu.

Skupa i opasna, a do sada i nefikasna, misija američkih trupa trebala je biti okončana, jer se pokazalo da je u Afganistanu nemoguće pobjediti provodeći agendu Zapada. Naprosto razlike u shvatanju države i života uopšte, u toj državi su u mnogome različiti od onoga kako razvijeni svijet shvata državu i društvo. Odatle, svi oponenti američke vojne intervencije i vlasti u Kabulu veoma lahko nalaze ljude spremne na borbu protiv svih vrsta neprijatelja. A kada tome dodamo prisustvo terorističkih grupa i geopolitičke interese svjetskih i regionalnih sila, onda se stvara ukupna slika koliko je lahko mešetariti po toj zemlji.

 

Trump: Cilj je pobjeda

U ponedeljak je u kratkom obraćanju javnosti Trump najavio novu američku strategiju za Afganistan, i poručio da će se američke snage “boriti za pobjedu“ u ratu u Afganistanu te da je odlučio u tu državu poslati još američkih vojnika. Tačan broj nije saopšten, ali mediji u SAD govore da se radi o četiri hiljade novih vojnika koji će se pridružiti postojećim 8 400, odnosno postojećim 13 500, ako računamo pripadnike svih država koje su poslale vojnike u Afganistan. Poređenja radi, samo prije osam godina u Afganistanu međunarodna koalicija je brojala oko 45 hiljada vojnika. U svom obraćanju Trump je, baš kao nekoć George W. Bush, poručio da će SAD spriječiti da Afganistan postane novo utočište islamskih ekstremista koji žele napasti na SAD.

Zatim je Trump najavio i stroži pristup SAD prema Pakistanu, ako ta država ne bude dodatno pomogla američku intervenciju u Afganistanu, a već ranije je bilo govora o tome kako članice NATO saveza i Indija mogu dalje pomoći američku intervenciju u Afganistanu. Ukratko, to je najava nove geopolitičke bitke za Afganistan i Centralnu Aziju, a koju spremno dočekuju Kina, Rusija i Iran – jer su u pitanju trilioni dolara te geopolitička kontrola čitave Centralne Azije, a prisustvo SAD omogućava im da zaborave međusobne razlike i suprostave se Washingtonu, kojeg  svaka od tih država vidi kao najveću opasnost za svoje interese.

 

Važnost Afganistana

U jednom živopisnom i veoma ilustrativnom prikazu geopolitičke važnosti Centrale Azije kaže se da ukoliko bi Djed mraz postojao, on bi izabrao baš taj teren za svoj dom, jer bi upravo odatle bio najbliži svoj djeci svijeta. Afganistan je južna kapija za ulazak na taj prostor na kome se prepliću interesi SAD, Kine, Rusije, Indije, Pakistana, Irana i Turske, zatim Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana i Turkmenistana, kao država koji su dio kalkulacija svjetskih i regionalnih sila te su u isto vrijeme i prostor sukoba.

Međutim, ono što je mnogima manje poznato jeste činjenica da je Afganistan resursima jedna od najbogatijih država na svijetu. To je činjenica koja je bila poznata Rusiji i Kini još prije 40 godina i od kada na sve načine te dvije države pokušavaju učvrstiti svoje prisustvo u ovoj zemlji. Rusi su čak pokušali i invaziju, ali već je poznato kako je taj pokušaj završio. Kina se zbog toga odlučila za drugu strategiju – trgovina i inevesticije.

Naime, govoreći o resursima Afganistana treba istaći da ta država ima ogromne rezerve nafte i plina, zatim željeza, kobalta, zlata, bakra, dragulja, mermera i prije svega litijuma koji je krucijalan za proizvodnju baterija koje koristimo u mobilnim telefonima i računarima, električnim automobilima i drugim visokotehnološkim proizvodima. Toliko je Afganistan bogat litijumom da se u jednoj američkoj diplomatskoj zabilješci, a u koju su novinari The New York Timesa imali uvid, stoji da je ta država “Saudijska Arabija za litijum“. Te 2010. godine američki istraživači su pronašli nalazišta minerala u vrijednosti od jednog triliona dolara, a danas pojedini istraživači tvrde da se tamo nalazi i tri puta više zaliha od američkih procjena.

Svijet se već naučio da tamo gdje su resursi, tamo dolazi i Kina. Budući da graniče sa Afganistanom u području tzv. “koridora Wakhan“ to je Kinezima i lakše, a već su se zajedno sa Rusijom, Iranom, Indijom i Pakistanom pretvorili u najvećeg trgovinskog partnera Kabula. Kina ulaže u rudnike, infrastrukturu, poljoprivredu, trgovinu, a novi plan Kineza je i moderna cesta koja će povezati dvije države. Zatim, Kinezi su u strateškom partnerstvu sa Pakistanom (partnerstvo je godinama bilo usmjereno protiv Indije uopšte) i njihovi ekonomski apetiti u Afganistanu rastu.  Upravo uz granicu Pakistana i Afganistana smještene su najveće rezerve minerala i to je ono što Trumpa brine kada govori o ulozi Pakistana u Afganistanu, te naravno pakistanski upliv u krizu kroz naoružavanje određenih grupa i prelaska granica pripadnika tih grupa.

 

Spriječiti kineski monopol

Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani je pozvao Trumpa da SAD nakon godina rata investiraju u njegovu zemlju, jer on kao bivši uposlenik Svjetske banke vidi šansu za razvoj čitave države u rudarstvu. Koliko je, ustvari, Afganistan bogat mineralima možda najbolje govori podatak Ujedinjenih nacija iz februara 2015. godine, da je poslije prodaje narkotika prodaja minerala drugi najveći izvor prihoda za talibane. Dakle, bez modernih načina eksploatacije talibani uspjevaju koristiti rudna bogatstva.

Ghani u Afganistanu želi vidjeti američke investicije i spriječiti Kinu da ovlada strateških resursima Afganistana, a Kinu posebno zanima litijum. Kinezi sada već imaju ogromno iskustvo u investiranju u različitim dijelovima svijeta i poželjan su partner mnogima. Na primjer, u Africi Kinezi ulažu u različite države, dok se u isto vrijeme drže po strani od političkih procesa u tim državama. To je kineski recept i za Afganistan, pa Ghani se može suočiti s problemom da Kinezi uspiju dogovoriti i investicije i s ljudima s kojima mnoge države Zapada vjerovatno ne bi ni pregovarale. Na taj način Ghani i Kabul bi mogli dobiti ozbiljne političke oponente u samom Afganistanu, a koji nužno nisu naoružana grupa.

Uporedo sa ovim investicijama Kina i razvija projekat “Put svile“ u kome Centralna Azija predstavlja jednu od glavnih tačaka. Taj projekat umrežavanja i uvećanja kineske trgovine sa ostatkom svijeta uključuje i Afganistan kao nerazvijenu, ali resursima bogatu državu.

Također, Kina ima vlastitu verziju “borbe protiv terorizma“ za čije je namjene odvojila milijarde dolara. Naime, one susjedne države koje s Kinom sarađuju u “borbi protiv terorizma“ Peking nagrađuje sa velikim investicijama, koje će naknadno štititi kineska vojska. Izgradnje plinovoda i naftovoda, željeznica i autoputeva, ulaganja u industriju i trgovinu u okolnim državama, ozbiljan je i sistematičan plan Pekinga. To nije bez razloga. Kina terorizam vidi kao glavnu prijetnju za destabilizaciju cijele regije, a i lider ISIL-a svojevremeno je prijetio Kini ustankom Ujgura. Stoga, Kina pokušava spriječiti sve pobune jačajući ekonomski, politički i vojno postojeće političke i sigurnosne mehanizme u susjednim državama, a ne kao što su Rusija i SAD radile u Afganistanu nametanjem svoje volje oružanom intervenicijom.

 

Promjena plana

Kada je Trump saopštio svoju novu strategiju za Afganistan Rusija je odmah kritikovala te najave. Prema riječima ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova, strategija je pogrešna jer je oslonjena na silu. Međutim, i pored porasta broja vojnika teško se može reći da SAD ovaj put računaju isključivo na silu, jer četiri hiljade vojnika neće promjeniti stanje u Afganistanu. Prema različitim najavama i pisanju medija ovi vojnici će biti raspoređeni tamo gdje Kina i druge države žele investirati, čime bi SAD imale mogućnost da investiraju gdje žele. Takav pristup je viđen i u Iraku, nakon što je George W. Bush uništio tu zemlju i kasnije koncesije na naftu dao američkim kompanijama. Tu leži razlog nezadovoljstva Moskve Trumpovom strategijom.

Ovaj put Trump, u poređenju sa potezima Busha u Iraku, ima obuhvatniji pristup problemu, pa stoga poziva i Indiju i države NATO saveza da se pozabave Afganistanom. Indiji je u interesu da u Afganistanu Kina i Pakistan nemaju veliki uticaj, pa je to razlog više da se ova ogromna zemlja, zajedno sa razvijenim državama Zapada, uključi u borbu za resurse. Trump je već ranije najavio smanjenje pomoći drugim državama, a to bi prije svega trebalo da brine Pakistan. Prema dostupnim informacijama SAD su Pakistanu od početka rata u Afganistanu dale preko 20 milijardi dolara kroz različite vidove pomoći. Zbog toga afganistanska strategija američkog predsjednika milijardera uključuje i Pakistan.

Kakav će biti odgovor Kine i Rusije te kako će se Pakistan i Indija (važan ruski saveznik) postaviti ostaje da se vidi. Međutim, ono što stoji na putu investicija su svakako oružani sukobi u Afganistanu. Američki državni sekretar Rex Tillerson je optužio Rusiju da naoružava talibane, a Rusija to poriče. Iste te talibane SAD su naoružavale protiv Rusije. Zatim, prostor Centrane Azije je prostor u kome može doći do različitih etničkih sukoba, a to je noćna mora Pekinga i Moskve. Tome dodajmo i da je Afganistan dom i nekih od najopasnijih terorista, a odnedavno tamo je se pojavio i ISIL, koji je smrtni neprijatelj talibana, što na neki način u svojoj kompleksnosti preslikava problem koji danas vidimo u Siriji, gdje je uključeno mnogo strana sa različitim interesima i gdje se problem može proširiti i na susjedne države.

Sve u svemu, čini se da Afganistan ponovo dolazi u fokus velikih sila, ovaj put kao mjesto gdje se može zaraditi veliki novac, ali tek nakon što svjetske i regionalne sile još jednom odmjere snage.

 

NV / foto mapa CSRS

Na vrh