Alma Mahmutović: Sreća je u Vama, budite kapetan svoga broda

6. Apr 2017. | 07:59 | Razgovarao A. S.
PHOTO

Alma Mahmutović je jedna od onih osoba koja svoj život kreira i pokušava promjeniti stvarnost oko sebe, polazeći od jednostavne postavke da je naš život, ustvari, jedna velika prilika koju moramo koristiti što bolje možemo.

Ovaj intervju nije njen prvi intervju za Novo vrijeme. Razgovarali smo još prije tri godine. Pravo je vrijeme da o istim i sličnim stvarima razgovaramo ponovo, a poređenje ova dva razgovora može dati neke odgovore koji nisu sadržani u samo jednom od ta dva razgovora.

U opširnom, ali iskrenom i zanimljivom razgovoru, za Novo vrijeme naša sagovornica je govorila iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u trenucima kada se sprema za povratak u svoju domovinu.

 

Od prošlog intervjua za NV  šta se promjenilo u Vašem razumijevanju života, sreće i uspjeha? To Vas pitamo zbog Vaše izjave u pomenutom razgovoru da uvijek tragate za srećom i da nikada ne odustajete od zacrtanih ciljeva ma koliko to bilo teško.

Da, sreća je ustvari u nama. Ono u šta vjerujemo najčešće nam se i dešava. Mislim da svako ima šansu biti sretan. Od našeg posljednjeg razgovora promijenio je se moj samorazvoj, a moj karakter je ostao isti. On se definitivno nije promijenio, jer on je konstanta koju nosimo svi i po njemu smo vrlo prepoznatljivi. Što se tiče mog pogleda na život kojim sam okružena, odnosno kojeg živim punim srcem i svim svojim kapacitetima, mogu reći da sam došla do zaključaka da sva pozitivna uvjerenja koja nosite u svojim mislima mogu biti ostvarena. To znači da pozitivna uvjerenja vode nas u život da opažamo prilike i šanse, da pronalazimo resurse u sebi i sopstvenim potencijalima. To je ipak ono suštinsko slaganje sa čovjekovom prirodom. Zadovoljstvo koje dođe kao stanje, pobjeđuje upravo onu frustraciju koju ste nosili u sebi. Birajte mudro puteve sreće, mira i zadovoljstva. Znakovi su uvijek na putu. Veliki je to posao, ulaganje ali vrijedno je truda. Prihvatite sebe kakvi jeste i shvatit ćete da ste tek tada postali slobodni i spremni za svoj samorazvoj i otkrivanje svog pravog lica kojeg možda nikada još niste upoznali, a ono je tako puno boja.

 

Kako ste zadovoljni reakcijom javnosti i struke na knjigu koju ste objavili prije 18 mjeseci? Da li je knjiga proizvela učinak kakav ste željeli?

Knjiga „Balans života“, zvuči nevjerovatno, ali je samo nastavak mojih životnih navika, te i prva knjiga koja je izašla u javnost. Od ranog djetinjstva javila se potreba za pisanjem, odnosno potreba da svoj kreativni izraz prebacim na papir. Uvijek sam pisala, moja porodica, prijatelji, uvijek su voljeli čuti ono o čemu bih pisala. Inspiracija se rađala u posebnim momentima. Dijelila sam te trenutke sa ljudima koje zaista volim i gdje sam uvijek dobijala pozitivnu kritiku da objavim nešto što će me pratiti kroz cijeli moj život. Nisam bila orijentirana šta bi to tačno moglo biti: poezija, proza, nauka… Jednostavno čekala sam momenat za koji sam bila sigurna da će doći. I došao je.

Imala sam razne ideje, a onda je došla ta sjajna ideja o „self help“ priručniku, knjizi koja bi ljudima u Bosni i Hercegovni pomogla da na sto lakši način uspostave ravnotežu u svom životu. S obzirom da sam radila kao psiholog u poliklinici Dr. Al Tawil, gdje mi se potpuno pružilo komuniciranje sa klijentima i razumijevanjem njihovih problema, tj. potrebe naše svakodnevnice i rješavanje svakodnevnih problema, to je bila vodilja do cilja.

„Balans života“ promovisan je 2015. godine u Bošnjačkom Institut Fondacije Adil Zulfikarpašić sa recenzentima akademikom Muhamedom Filipovićem, zatim dr. Bakir Nakaš i dr. Nedžad Ajnadžić. Iskreno, ako imate ovakvu strukturu ljudi koji su pohvalili vaš rad, prihvatili biti recenzenti vaše knjige, posjetili promociju…, ja sam bila više nego i presretna da vidim ta imena u nečemu meni vrlo važnom, u pisanom obliku. Već tada je za mene sve bilo gotovo i urađeno sa velikim uspjehom. Pisati dušom, srcem i energijom koja osvaja ljude, a ona je vrlo prirodna, onda morate imati i dobar rezultat. Ljudi u BiH su osjetili moj impuls i zato je knjiga sjajno prošla.

Moje lice se ne mijenja. Moje lice ostaje isto. Volim ljude i volim da budem društveno korisna osoba. Ponavljam, to govori moja duša koju pravi ljudi uvijek prepoznaju. Zahvaljujem se i ovom prilikom svim onima koji u svojoj kućnoj biblioteci imaju moju knjigu i koji su prepoznali cilj napisanog.

 

Živite u UAE. Možete li napraviti paralelu između života u BiH i života u toj razvijenoj i bogatoj državi?

Bosna i Hercegovina, s pravom mogu reći je zemlja prirodnih resursa. Zemlja koja definitivno ima šta pokazati. Sve ovo u pravom smislu shvatite kada se odselite iz nje i ponovo želite da se vratite u to gnijezdo, iako ste se uvjerili bezbroj puta da bez nje, duše, ni života nema. Svojim kulturnim naslijeđem, svojom čarobnom kuhinjom, naša zemlja prosto osvaja ljude.

Život u UAE je sasvim drugačiji. Ono što krasi UAE jesu pustinjske ljepote, mora, te arhitektura koja zaista ima smisla i svoju ljepotu. Biti dio arapske kulture, arapskog tla, morate zaista biti hrabri i izdržljivi da prihvatite sve društvene i kulturne razlike i opstanete na jednom takvom prostoru. Živjeti u Emiratima jeste živjeti modernim svjetskim životom. Savjetujem da svi oni koji se odluče otići i doći na ovo tlo, da budu dobro informisani kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja, jer ovdje ne možete baš tek tako lahko pozvati komšiju, pozvati prijatelja (smijeh op.a) u pomoć kada vam se desi nešto neprijatno.

Ja jesam u zemlji sa potpuno drugačijom kulturom i od nas se očekuje ne samo da poštujemo zakone, već i da uvažavamo kulturu i tradiciju domaćina, kao i različitost kojom smo okruženi. Uvijek je ljepše i bolje da ono što smo donijeli sa sobom obogati naše novo okruženje, umjesto da ga narušava. A kako će se svaki pojedinac prema tome odnositi, zaista je stvar ličnog izbora. Samo treba imati u vidu, da svaki lični izbor ima svoje posljedice kojih bi trebalo biti svjestan.

 

Mnogo ljudi odlazi iz BiH. Vi trenuto boravite u UAE i odlučili ste se vratiti u BiH. Zašto? Da li je to povezano sa željom svakoga čovjeka da negdje pripada? Koliko je, ustvari, psihologija objasnila taj problem?

Ja sam Bosanka koja se definitivno vraća u svoju zemlju! Prije tačno godinu i sedam mjeseci prvi put sam kročila na arapsko tlo. Ljubav je bila motiv da dođem ovdje i pronađem poslovnu priliku. Baš tako, kako ja to inače volim reći, zakon privlačnosti je odigrao svoje. Moja silna želja za poslom se i ostvarila.

Ipak, kada se zaista odlučite doći na duže vrijeme, onda shvatite da morate napraviti velike korake i preokrete. Ali na svu sreću, uvijek se možete vratiti tamo gdje pripadate. Ovdje sam doživjela i još uvijek doživljavam lijepe momente boraveći u ovoj zemlji, ali moja patriotska strana i nostalgija me zovu mojoj domovini.

Uvijek treba biti iskren prema sebi i zaviriti duboko u sebe, da bi pronašao onu pravu sreću o kojoj sam na početku intervjua govorila. Ja tragam uvijek za srećom i idem tamo gdje me srce vodi. To vam je čista psihologija. Svaki pojedinac želi biti miran, sretan i zadovoljan. Ima nešto više od samog novca, a to je biti kapetan svoga broda koji se mojim imenom zove „mir i ljubav“. Možda će nekome sve ovo zvučati kao kliše, jer ljudi žele otići i raditi na sigurnom polju i često smatraju da su tako riješili sve svoje životne probleme. Ja kažem, okušajte se svi pa ćete vidjeti koliko želite dugoročno ostati (smijeh op.a). Lijepo je posjetiti sve zemlje, živjeti u njima i shvatiti koliko smo bogati sa našom zemljom!

 

Možete li nam objasniti šta je „Life coach“ i čime se te osobe bave?

„Life coach“ ili „životni trener“ je pojam koji je u UAE, kako sam primjetila, već mnogo poznat i skoro pa sekundarna grana po razvijenosti i popularnosti. Istraživala sam mnogo o life coachingu kojim se i ja ako Bog da namjeravam baviti u budućnosti.

Pozitivna psihologija je nešto čime sam se oduvijek bavila. Intuitivno, osjećala sam potrebu da svaku jedinku gledam kroz prizmu svih njenih resursa, potencijala, kapaciteta i da iz nje izvučem maksimum pozitivnosti. Radeći kao psiholog (kažem radeći, jer sada radim kao marketing menadžer u jednoj UAE kompaniji), iskustveno uvijek sam prirodno birala put da razvijem snagu u osobi koja je bila preko puta mene i dala sve od sebe da stvarni život pronađe samo unutar sebe. Dakle, bila sam na dobrom putu razvijanja gdje ponovo dolazim do ideje da polažem test u Bosni i Hercegovini i postanem certificirani „Life coach“.

Mislim da bi ovaj vid pomoći ljudima u BiH mnogo pomogao u njihovom ličnom razvoju. Promjene nisu lahke i ne dešavaju se preko noći, ali čim se odlučimo na to, one pristižu sa rezultatima. Lični razvoj se ne dešava po principu revolucije, lični razvoj i promjena nas samih se dešava po principu evolucije. Poželjno je već razmišljati da lično zadovoljstvo se već smatra preduslovom zdravlja. Najavljujem sigurnu pobjedu nad svim distraktorima koji nas okružuju i narušavaju naše psihofizičko zdravlje. Želim pomoći svakome da osvijeste svoje strahove, odnosno želim nastaviti tamo gdje sam stala u Bosni i Hercegovini. Naravno, zajedno sa svim osobama koje se odluče na promjenu i biću im zahvalna na tome.

Kada regenerišemo svoje psihičko stanje, naš transfer energije ide na našu okolinu, a zašto ne bismo bili sretni i svakodnevno se rasipali svojom pozitivnom energijom te tako motivirali i druge da učine korak ka promjeni? U svakom slučaju, vidim se u novim planovima. Sretni ljudi rijeđe oboljevaju i ne žive lažni optimizam, stoga krenimo u akciju…

 

Usluge psihologa svuda u svijetu za građane su normalna stvar kao bilo koja druga usluga stručnih lica. Zašto u BiH je to drugačije i zašto neki ljudi smatraju da je sramota koristiti usluge psihologa?

Kada bi govorili jezikom naroda, po njihovom, značenje odlaska kod psihologa bilo bi da ste ludi. Prema tome, čovjek se često zbog takvih decenijskih razmišljanja srami reći da je bio kod psihologa, ili da mu treba takva vrsta usluge. Očito je lakše prešutjeti činjenicu, nego da vas neko posmatra “ludim”. No, kako živimo u ovakvom dobu, mnogi se trude biti nasmijanih lica, iza kojih skrivaju razne emocije koje asosciraju na sklono­sti anskioznosti, iracionalnim strahovima, depresiji, raznim oblicima fobi­ja i sl. Kako sebe spasiti od ovakvih stanja, trpati se i trovati raznim lijekovi­ma za smirenje ili jednostavno potražiti profesionalnu pomoć koja će vas usmjeriti na pravi kolosijek? Odgovor potražite u vama, a ja najsrdačnije preporučujem odlazak na razgovor kod psihologa.

U svijetu je ova pojava sasvim normalna, dok je nama ostalo da se riješimo predrasuda i preuzmemo odgovornost za vlastite živote. Ono što me veseli jeste to da, radeći sa pacijentima, osjećam da postaje sve po­pularnije imati svog psihologa. Dakle, napravili smo ipak neke pomake u svojoj svijesti.

Ja sam diplomirani psiholog, Alma Mahmutović, i ja sam samo biće, kao i vi. Od krvi, mesa, kostiju i emocija. Svi smo samo obični ljudi koji ponekad znaju doći u stanje u kojem ne znaju odgovoriti na svoje životne izazove, zadatke i probleme. Svi tražimo jedno, a to je za­dovoljenje organizma. Želimo mir u duši i harmoniju na svim aspektima svog djelovanja. Svi se isto krećemo. Krećemo se ka sreći. Na tom putu uvijek nas čeka mnoštvo prepreka. Ne potiskujte svoje negativne osjećaje i ne dozvolite da vam oni narušavaju balans koji stvarate. Nakupljanje negativnih emocija dovodi do pojačanog stresa i zaista možete oboliti i psihički i fizički.

 

Današnji svijet je uglavnom zasnovan na materijalističkim osnovama i mjerilo uspjeha uglavnom je karijera i zarađeni novac. Šta je po Vašem mišljenju uspjeh?

Najčešće svi padamo u zamku ega (materijalno doba je na snazi) ako ga mudro ne koristimo te on tada preuzima kontrolu nad našim životom i stavlja nas pod svoju kontrolu, da sva materijalna dobra su samo alat za kvalitetno življenje. Neprimjetno, korak po korak. Ego nam ne dopušta da budemo slobodni. Stalno se protivi. Kako odbaciti ego? On nije došao preko noći. Razvijali smo ga mjesecima, godinama. Postao je proces i sada taj proces ponovo moramo vratiti na početak.

Ovo nije nimalo lagan posao, ali je vrijedan truda. Vrijedan u smislu da ćete vidjeti, osjetiti već pri prvom reagiranju, odnosno situaciji, da postajete lakši, opušteniji i slobodniji. Otvoreni za sve ljude. Kvalitet života će se postepeno poboljšavati. Upoznavat ćete život na sasvim drugi način. Otvoren prostor naspram zatvorenog. Ego je osjećaj da smo stalno upravu, da stalno moramo biti najbolji, da su naša uvjerenja i odluke jedine ispravne. Ego narušava harmoniju, savršenstvo izbalansiranog života i vodi vas samo u nezadovoljstvo, takmičenje sa drugima, zavist, u sve one negativne emocije. Možda to ne osjećate, ali ako biste promijenili tok misli, odnosno uključili trening slobodnog, zadovoljnog djelovanja bez pritiska da se nekome dokažete, vaš život bi postao mnogo smisleniji, bogatiji i kreativniji.

Život je isuviše kratak da ga provedemo u želji da izdominiramo nekoga i pokažemo kako smo jedino na taj način vrijedni. Kada otpustite sve ove otrove koji su se nakupili u svima nama, osjećat ćete neizmjernu radost u sebi jer ćete osjećati da stvarno živite život punim plućima. Pustimo da život prirodno donese i odnese sve bitno i nebitno. Promijenimo sebe, a ne svijet oko sebe. Ne živimo tuđe živote, živimo sebe i onoliko koliko možemo, a ne koliko bi to društvo zahtjevalo.

 

Društvo od svih pojedinaca po različitim osnovama očekuje neku vrstu prihvatljivog ponašanja i od njega traži neku vrstu prilagođavanja većini. Kako u tim okolnostima jedna mlada osoba treba da se ponaša?

Mnoge stvari mogu signalizirati da s mladom osobom nešto nije uredu ako se počne ponašati onako kako to ne dolikuje jednoj mladoj osobi. Recimo, odlaže školske obaveze, uspjeh u školi je slab, autodestruktivna ponašanja u kući, nervoza, sve češći konflikti s roditeljima, antisocijalna ponašanja, gubitak koncentracije, više spava nego inače, nepristojno ponašanje, bljedunjavo lice, bježanje iz škole, odustvo interesa za bilo šta, mrzovolja… Kako spasiti tinejdžera iz ovakvih stanja?

U posljednje vrijeme primjetno je da roditelji sve manje komuniciraju sa svojom djecom jer su zaokupljeni svojim obavezama koje je donio ovaj brzi način života. Upravo zbog toga se dešava da više vremena posvetimo nečem sekundarnom, nego našem djetetu koje nas istinski treba, pogotovo u ovom adolescentnom dobu. Zato dobro otvorimo oči ako shvatimo da nešto nije uredu s našim adolescentom. Razgovarajmo s njim o životu i životnim odgovornostima. Slušajmo pažljivo svoju djecu i uvažavajmo njihova mišljenja.

Koristimo sve alate i teme koje upućuju da je, recimo, konzumiranje alkohola nije dobro po naše zdravlje, ali bez pritiska. Približimo im sve izraze koji se tiču alkohola. Oni će sami proanalizirati sve što smo im rekli, iako imaju svoje teorije o tome, ipak će razmisliti i o našim savjetima. Moramo ih upoznati s činjenicama koliko je alkohol štetan. Pokušajmo biti dio njihovog svijeta uključujući se kao bitan faktor za donošenje njihovih odluka. Oni stalno mijenjaju svoj svijet i boje ga onako kako oni žele. Smatraju da su u ovom periodu nezavisni i da znaju donijeti prave odluke. Pružimo im podršku tako da osjete u nama pravog prijatelja i pokušajmo vrijeme provedeno u kući učiniti što zanimljivijim i opuštenijim jer će tako provesti više vremena u svojoj kući u kojoj će moći dobiti mnogo dobrih savjeta. Dajmo im slobodu prostora, ali neka budu uvijek pod našim budnim okom.

Uvijek trebamo biti na raspolaganju za razgovor, ma koliko bili umorni, jer će naše dijete, ako ne bude saslušano, otići tamo gdje se osjeća bitnim i uvaženim. Budimo oprezni gdje se naš tinejdžer nalazi i postavimo uslove do kada može ostati vani. Znam da ovo nije nimalo lagan posao. Takvo je vrijeme došlo da se ni mi odrasli ljudi ne snalazimo najbolje u njemu. Ipak, porodica treba uvijek biti na prvom mjestu. Ona je stub koji se treba graditi na povjerenju, podršci, snazi i sigurnosti.

 

Svjedoci smo sve većeg broja javnog manifestovanja devijantnog ponašanja. Ljudi čine nasilje i snimke tog čina pokazuju javnosti. Zašto je to tako?

Nažalost, činjenica je da sve više ljudi u Bosni i Hercegovni nezadovoljno statusom države. Vlada velika nezaposlenost i veliki nemir naselio se u naš život. Ljudi su u bezizlaznom stanju i na sve načine pokusavaju pronaći ventile uz pomoć kojih bi izbacili sav svoj stres. Ovo pitanje je pitanje politike i neobraćanja pažnje na pojedince koji imaju prirodnu potrebu da se bore za svoja prava. Država, kao pojam, treba biti najuređeniji sistem u kojem ćete svoje ljude vidjeti zaposlene, aktivne i manje će biti ovih opasnih prilika. Mi to nemamo.

Zato sve više mladih ljudi napušta BiH, jer se plaši svoje budućnosti. Plaši se da će izgubiti svoj identitet i postati rob svojih nezadovoljnih misli. Ako mogu otvoreno reći, jako sam nezadovoljna svim ponašanjima persona koje nam vode državu. Čast pojedincima koji se bore da u ovoj predivnoj zemlji naprave neki razvoj, odnosno očuvaju tradiciju i kulturu koja je od velike važnosti za našu samu historiju.

Devijantno ponašanje ima mješovite poruke. Time se trebaju baviti ljudi koji će prvo zadovoljiti svoj narod sa poslovnim šansama, a ostalo mi psiholozi možemo da uradimo. Da napravimo i ohrabrimo ljude dalje ka njihovim planovima. Dakle, moramo svi biti uvezani da bi sve funkcioniralo kako treba! Nažalost, stanje nezaposlenosti psihologa je kritično. Mnogo nas je na birou, a alarmantno je koliko smo potrebni u svakoj instituciji. Nadam se promjeni. Ja sam naredna koja se vrati u svoju zemlju i ponovo ću da potražim posao za koji sam sigurna neće biti lahak. Ipak, ja nikada ne odustajem i sa pozitivnim mislima idem ka cilju. Univerzum vas čuje!

 

Sve je više nezadovoljnih ljudi u BiH. Politička i ekonomska situacija kod ljudi izaziva strah. Koji je Vaš savjet kako da običan čovjek u našem društvu zadrži optimizan i kako da vodi normalan život?

Inicijacija, aktivacija životne energije je nešto najvrednije što možete posjedovati, stoga budite oprezni u šta je usmjeravate. Ukoliko radite posao koji vas energetski troši te se bavite aktivnostima u kojima niste opušteni, ukoliko svoje vrijeme provodite u okruženju koje je destruktivno ili ste primorani provoditi ga s ljudima koji vas čine napetima i nervoznima, svoju ćete energiju neproduktivno rasipati te ćete konstantno iskušavati energetski deficit, beživotnost i pesimizam i jasno ćete izražavati da se ne osjećate zadovoljno.

Ako se stalno “vrtite” u jednoj te istoj, nezadovoljavajućoj realnosti, ukoliko postoji raskorak između onoga što priželjkujete i onoga što ostvarujete, ukoliko se teško pokrećete te nemate vjere niti strasti prema životu, moguće je da svoju energiju usmjeravate u obrasce koji vas energetski prazne. Stoga ne čekajte predugo, kako ne bi postalo prekasno! Ostvarite svoje snove. Zavolite svoje SEBE. Okružite se dobrim, pozitivnim ljudima. Probudite svoje pozitivno energetsko polje i zračite svojom osobnošću. Zadržite pozitivnu stranu ma kakva surova realnost bila.

 

Po povratku u BiH koji su Vaši poslovni planovi?

Čovjek sa idejama je jedno vrelo koje vrijedi do kraja iscrpiti, naravno u koliko su te ideje društveno korisne i koje bi donijele pozitivne rezultate. S obzirom na jednu veliku i konačnu odluku povratku Bosni i Hercegovini, iako posjedujem radnu vizu u Emiratima i mogu ostati sve do momenta koliko ja to budem željela, ja se ipak vraćam tamo gdje živim sebe i stvaram nešto što bi pomoglo mnogima da svoje ciljeve, svoje probleme, svoje želje, nade, sagledaju iz drugog ugla.

Kada počnete da unaprjeđujete sebe i stičete nova znanja, otvore vam se i novi vidici. Naime, poslovne prilike moraju biti zaista dobre prilike gdje ćete sebe smjestiti i biti sretni sa poslom koji obavljate. Ja ću biti kao i ostali dio naše populacije, čim kročim na tlo BiH, idem u potragu za novim poslom i novim izazovom. U svojoj glavi imam par ideja koje ću ponuditi institucijama, pa ćemo vidjeti ko će biti zainteresiran i ko će prepoznati ove ideje kao korisne i praktične.

Ideja o life coach-u je prva na tapeti… Ideja o osnivanju udruženja putem kojeg bih aplicirala za projekte i napravila mali tim ljudi gdje bi zajedničkim snagama, iskustvima napravili mnoštvo radionica za koje sam sigurna da bi ljudi uživali i pronalazili razna rješenja… Ideja o realizaciji emisije na nekoj od televizijskih kuća je također ideja od prije tri godine… Ja čvrsto vjerujem da će se nešto od ovoga i ostvariti, pa čak i ako ništa od ovoga ne bude realizovano, biće nešto sasvim drugo. Morate biti kapetan svog broda i čvrsto drzati uzde.

 

NV

Na vrh