Amer Tikveša pisac koji je spojio taksiste i Facebook

23. Apr 2017. | 11:11 | NV
amer tikvesa

U sarajevskoj knjižari Buybook u srijedu je promovirana knjiga “Taksi priče” novinara i književnika Amera Tikveše. Za Fenu Tikveša je govorio o ovoj knjizi koja je nastajala na socijalnoj mreži Facebook gdje su Amerovi prijatelji imali priliku da čitaju priče prije nego što ih je Izdavačka kuća “Buybook” ukoričila i izdala.

“Knjiga je nastajala tako što bih u formi statusa na Facebooku zabilježio neku anegdotu iz taksija. Već nakon trećeg takvog statusa počeli su se javljati ljudi koji su onako, više u šali, počeli govoriti kako bih mogao i knjigu napisati. I počeo sam raditi u tom smjeru jer sam vidio cjelinu, kompaktnost i u smislu tematskih cjelina i u smislu mjesta (taksi) i u smislu dužine priča te njihove dijaloške strukture. Vidio sam je kao cjelinu mnogo prije nego što je nastala”, opisao je Tikveša proces nastajanja ove knjige priča.

Što se tiče ideje da bilježi razgovore s taksistima, Tikveša kaže kako to nije nešto što je osmišljeno unaprijed.

“Naprosto, radi se o razgovorima s običnim ljudima koje volim. Radi se o neposrednosti u komunikaciji. I volim to prenijeti drugima. Međutim, poslije će to postati koncept. Da se razumijemo, ovdje neke stvari i nisu pričali taksisti, već je njima dat taj glas. Opet zarad kompaktnosti zbirke. Ali morali su ispuniti neke uslove da bi ih mogi taksisti izgovoriti. Oni moraju odisati uličnim sveznadarstvom”, kaže Tikveša.

Sagovornik Fene ističe da mu je novinarsko iskustvo pomoglo u izvedbi ove knjige.

“Radi se prije svega o iskustvu slušanja drugih i pravovremenog postavljanja pravih pitanja koje sagovornika vuku dublje u priču. Uvijek sam maštao o tome da imam seriju intervjua s običnim ljudima, da pričaju o svojim sudskim procesima, kako razgađaju platu da uspiju platiti režije, kako se odluče da baš ne plaćaju vodu i slično. No, za takvo nešto mediji s kojima sam sarađivao ili radio nisu imali sluha. I s taksistima sam to donekle izveo”, ističe Tikveša, dodajući da taksisti jesu “glas naroda jer oni govore jezikom onih koje voze a to su najrazličitije skupine ljudi”.

Ovo nije prva knjiga u BiH koja je nastajala na socijalnim mrežama i u interakciji s publikom. Sličan ako ne i istovjetan metod koristio je Tarik Đođić prije objave njegovog književnog prvjenca “Čuvarkuća”. Tikveša misli da je, kad je književnost u pitanju, Facebook genijalna stvar koji više nego “ijedan drugi medij koji sam probao otvara mogućnost interakcije”.

“On raspiruje iluziju doslovno otvorenog djela, ne samo u smislu kako ga je Umberto Eco svojevremeno objasnio nego i u smislu čitaočeve doslovne ugradnje u djelo tako što će sebi dati za pravo da u njega, pred drugim čitaocima, upisuje ono što smatra potrebnim. Naravno, kažem da je to iluzija jer bi ti čitaoci morali imati određene spisateljske kompetencije da to djelo ne ispadne baljezgarija, ali je ta iluzija meni barem bila korisna jer me motivisala da pišem sa željom da nekog od njih na to podstaknem. I uspijevao sam. Ne tako što bi oni nešto upisivali, ali bilo je interakcije u smislu da ih moja priča podstakne da kažu šta se njima desilo u taksiju ili da mi kažu: Imam ti priču, da je ja objavim na Facebooku iako to mogu i oni, ali eto, mene su doživjeli kao nekog skupljača taksi priča. Hvala im”, rekao je književnik i novinar, autor “Taksi priča” Amer Tikveša.

“Taksi priče” mogu se kupiti u svim Buybookovim poslovnicama kao i u drugim bolje opremljenim knjižarama u Sarajevu.

 

NV / Fena

Na vrh