Američko-kubanski odnosi: Barack Obama u historijskoj posjeti Havani

Balast koji je Baracku Obami ostavio njegov prethodnik George W. Bush ogroman je kad govorimo o muslimanskom svijetu. Ali ono što je Obama zatekao kad je riječ o Kubi nije samo Bushova krivica, nego krivica svih američkih predsjednika od Johna F. Kennedya. Pretkraj drugog mandata na čelu Sjedinjenih Američkih Država Obama je napravio historijski korak u odnosima s Kubom, ali nije ispravio i historijsku nepravdu prema Kubancima – nije ukinuo sankcije

11. Apr 2016. | 19:45 | Armin Sijamić
Obama na Kubi Foto, EPA/MICHAEL REYNOLDS

George W. Bush bio je specifična pojava u svjetskoj politici. Jedan je od rijetkih političara u svijetu koji je u 21. stoljeću davao prednost oružju i sili, pa tek onda diplomatiji. Njegov pristup drugim državama ogledao se u tome da bilo kakvo ozbiljno protivljenje najžešće kazni, bez obzira na posljedice. Tako je George W. Bush sa svojim istomišljenicama napao Irak pod lažnom optužbom da Irak ima oružje za masovno uništenje.

Uzgred, da je Irak posjedovao takvo oružje, Sjedinjene Američke Države ga nikad vojno ne bi napale jer je ono najbolji način odvraćanja od ratobornih država. Irak se i danas guši u problemima koji, doslovno, dovode u pitanje njegovu opstojnost. Nakon što se povukao s predsjedničke pozicije, svijet je mogao konstatirati da je Bush uništio američki ugled u svijetu kao nijedan drugi predsjednik te države prije njega. Ostaje i pitanje je li Barack Obama popravio imidž SAD-a za vrijeme svog mandata.


Naslijeđe kao teret

Kao njegov nasljednik, Barack Obama je morao tražiti rješenja i za probleme koje je Bush napravio SAD-u širom svijeta, a posebno za one koji se odnose na povjerenje prema zvaničnom Washingtonu. Zbog njegovog lova na teroriste po planinama Afganistana svijet je došao u situaciju da u Aziji, Evropi i Africi teroristi iz dana u dan napadaju i otvoreno prijete novim napadima. S ove tačke gledišta, prije bi se moglo reći da je Bush podstakao terorizam u većoj mjeri nego što ga je porazio.

U američkoj politici, južna i srednja Amerika nose ime “zadnje dvorište” (back yard), na našem jeziku preciznije rečeno to je dvorište koje se nalazi iza određene kuće. U prenesenom smislu, to bi značilo da je to mjesto u kojem važe određena strogo američka pravila, jer u dvorištu koje nije s ulazne strane kuće vlasnici rade šta žele. George W. Bush se nije proslavio ni u ovom dijelu svijeta. Tačnije, države su jedna za drugom bježale iz zone američkog utjecaja te Washington nije mogao spriječiti jačanje ljevičara u Venecueli, Brazilu, Boliviji, Ekvadoru, Argentini, Urugvaju.

Stoga, Obamini uspjesi na Kubi i promjene u Argentini te kriza vlasti u Venecueli i Brazilu mogu biti okarakterizirani kao mjesta gdje je “postbušova” Amerika postigla određene pomake. Obamino insistiranje na snažnijem američkom utjecaju u ovom dijelu svijeta baš posljednjih mjeseci njegovog mandata, nije slučajno. Štaviše, urađeno je veoma mnogo, i u narednim mjesecima Washington očekuje prve plodove svog rada u ovom dijelu svijeta pod Obaminim vođstvom. Zato Obamina posjeta Kubi nije samo simbolički važna, ona je jedan u nizu koraka koje Sjedinjene Američke Države namjeravaju poduzeti spram južnih susjeda.


Obama na Kubi

Obamina posjeta Kubi krajem proteklog mjeseca prvi je dolazak nekog američkog predsjednika u tu državu još od 1928. godine kad je Kubu posjetio tadašnji američki predsjednik Calvin Coolidge. Obama je sletio na aerodrom “Jose Marti” po planiranom rasporedu i tu ga je dočekao kubanski ministar vanjskih poslova. Zbog jake kiše koja je tog dana padala u Havani, program je pretrpio manje izmjene.

Tokom posjete, američka strana je pazila na svaki detalj, a Barack Obama je tokom svih ovih godina otkako obnaša funkciju predsjednika, pokazivao da zna odlično komunicirati s medijima te slati suptilne i efikasne poruke stanovništvu. U čast posjete Kubi, u toj je državi održan i koncert legendarnog benda Rolling Stones, čije je gostovanje i organizaciju koncerta u najvećoj mjeri platila jedna američka fondacija. Prije samo nekoliko desetljeća, tadašnji kubanski lider Fidel Castro zabranio je slušanje ove grupe na Kubi jer ih je smatrao izrazom zapadnjačkog imperijalizma.

Gledano s političkog aspekta, ova posjeta Kubi na neki način pokazuje da svijet ulazi u posljednju fazu uklanjanja recidiva hladnog rata tokom kojeg su Sjedinjene Američke Države i Kuba prekinule odnose 1961. godine. Službena najava posjete bila je razgovor “o trgovini i političkim reformama”. To je samo nastavak razvijanja odnosa dvije države nakon što su Sjedinjene Američke Države otvorile svoju ambasadu u Havani u augustu prošle godine. Američki predsjednik je priznao da je dosadašnja politika njegove države prema Kubi bila pogrešna i nije bila uspješna u ostvarivanju američkih interesa. To zvuči kao da su Kubanci dobili neku satisfakciju za sve godine patnje koje su im nametnule Sjedinjene Američke Države nepravednim sankcijama, a koje su i danas na snazi.

Kubanci su svom “dragom gostu” priredili i nezapamćen čin. Naime, govor Baracka Obame prenosila je uživo kubanska televizija. Zatim mu je omogućeno da se sastane s kubanskim disidentima po vlastitom izboru. Glavni događaj posjete bio je sastanak s Raulom Castrom, no ne i s Fidelom Castrom, kojeg državno rukovodstvo Venecuele skoro redovno sreće prilikom sličnih posjeta. Fidel Castro se sastajao i s drugim delegacijama tokom proteklih godina otkako se “povukao” iz politike.

Obama je insistirao na slobodi govora i ljudskim pravima, a zauzvrat američki će građani moći putovati na Kubu i donijeti milijarde dolara prihoda Kubi od turizma. Nedavno su uspostavljene i direktne linije između Havane i američkih gradova. Obama je obećao uložiti napor da se sankcije prema Kubi ukinu, ali je ponovio da tu odluku mora donijeti zakonodavna vlast u njegovoj državi, a nikako izvršna koju on obnaša kao predsjednik jer to nije u njegovoj nadležnosti. Trenutni američki predsjednički izbori kompliciraju situaciju kad je riječ o ukidanju sankcija Kubi, jer izborno vrijeme nije trenutak za ozbiljnije rasprave u predstavničkom domu i Senatu, posebno zbog činjenice da jak kubanski lobi u američkoj politici ne želi ukinuti sankcije Kubi dok su na vlasti komunisti i braća Castro.

Hoće li sve ovo biti dovoljno za značajnije povezivanje Sjedinjenih Američkih Država i Kube u skorijoj budućnosti, vrijeme će veoma brzo pokazati


Kubanski odgovor

Kubanski domaćini su Obami jasno stavili do znanja da se oni ne misle povlačiti pred američkim zahtjevima, te od službenog Washingtona zahtijevaju da ukine sankcije protiv njihove države, vrati teritoriju na koju su smjestili vojnu bazu Guantanamo na Kubi, a koju su Amerikanci oteli i tamo smjestili vojne kapacitete i zloglasni zatvor za osumnjičene za terorizam. Insistirali su na tome da Kuba ostane vjerna svojim idealima i revoluciji te da intenzitet saradnje sa službenim Washingtonom zavisi od američke politike. Ponovili su da ne žele nikakvo američko uplitanje u unutrašnje prilike na Kubi, što bi značilo da su spremni i na ponovno zahlađenje odnosa između dvije države.

Još ranije su kubanski zvaničnici i analitičari ocijenili da od približavanja sa službenim Washingtonom očekuju ekspanziju turizma, strana ulaganja u infrastrukturu (posebno turističku), dolazak američkih farmaceutskih kompanija s kojima će kubanski stručnjaci (prema mišljenju mnogih, neki od najboljih na svijetu) sarađivati i pomoću kojih će svoje usluge pružati širom svijeta. Dolazak miliona turista značit će i da Kuba dodatno mora razviti poljoprivredu kako bi imali dovoljno hrane, ali cilj jeste proizvesti više hrane kao čistog organskog proizvoda pa je potom izvoziti na ogromno američko tržište. Napomene radi, američka savezna država Florida je od Kube morskim putem udaljena samo 150 kilometara.

Također, Kuba očekuje i strana ulaganja iz drugih dijelova svijeta u različite sektore vlastite privrede jer su tamošnje vlasti posebno zabrinute zbog demografskih kretanja. Naime, Kuba danas ima 11,2 miliona stanovnika, a do 2030. godine broj stanovnika bit će smanjen i iznosit će 10,8 miliona ljudi, od čega će otprilike 3,25 miliona osoba biti stariji od šezdeset godina. Broj stanovnika se smanjuje i ono rapidno stari, pa će Kubi trebati drukčija vrsta privrede i novi prihodi kako bi država pokrenula privredni rast.


Realni problemi

Usto, i Kubancima je jasno da promjene moraju doći na otok – koliki će biti njihov obim, ostaje da se vidi. Milioni turista na godišnjem nivou moraju izmijeniti Kubu barem u kulturološkom smislu, posebno ako govorimo o mladim Kubancima. I u političkom smislu promjene moraju doći već 2018. godine kad se, kako je sam najavio, s mjesta kubanskog predsjednika povlači Raul Castro koji već ima 84 godine. Prije njega, najviše zbog starosti, na taj se način povukao i njegov brat Fidel Castro koji ima 90 godina. Dakle, Kubanci moraju tražiti modele kako zamijeniti braću Castro. Iz primjera drugih država, gdje su pojedinci upravljali desetljećima, tranzicija, izbor nasljednika se pokazao velikim problemom.

Izoliranost Kube tokom svih ovih godina ostavila je traga na kubanske građane na različitim poljima, posebno ako govorimo o informatičkim svjetskim tokovima. Informatika i računari u savremenom svijetu imaju veliku ulogu u svakodnevnom životu i Kuba u tom pogledu mora izvršiti modernizaciju, što će biti posebno teško ako se zna da je prosječna plaća u toj državi oko trideset američkih dolara. U jednu ruku to je trka s vremenom, ako Kuba želi uhvatiti korak u tehnološkom razvoju s ostatkom svijeta. U tome Washington vidi svoju šansu u preoblikovanju Kube.

Službeni Washington je također na neki način prisiljen na ovakve poteze, jer druge države poput Rusije i Kine imaju snažne veze s Kubom koja ima stratešku važnost, ali i velike rezerve nafte i plina, kao i drugih prirodnih bogatstava. Pojedine države Evropske unije, Kanada, također, snažno su prisutne na Kubi s kojom razvijaju različite privredne veze. Zemlje Latinske Amerike otvoreno i prikriveno krše američke sankcije prema Kubi. Suštinski, Kuba svakim danom dobija sve više prilika za razvoj, jer je sve više regionalnih sila širom svijeta koje se bore protiv američke supremacije. Obama je ispravno odlučio da je vrijeme i da se Sjedinjene Američke Države pokušaju pozicionirati na Kubi.

Uostalom, papa Franjo je tražio približavanje Havane i Washingtona te je njima susjedne države zamolio za podršku na tom putu. Hoće li sve ovo biti dovoljno za značajnije povezivanje Sjedinjenih Američkih Država i Kube u skorijoj budućnosti, vrijeme će veoma brzo pokazati.

57095-egida

Na vrh