Arabijski poluotok: Kad Saudijska Arabija zavodi red u svijetu

Nebrojeno puta bili smo svjedoci vojnih napada jedne države na drugu iz različitih razloga. U posljednjim desetljećima pojavio se i koncept “vojnog humanizma” kad jedna ili više država napadaju određenu državu kako bi je primorali na ustupke koje ta država nije bila spremna učiniti. Velike sile interveniraju širom svijeta da bi ostvarili svoje ciljeve, a takve operacije budu popraćene i propagandnim ratom u kojem napadači svijetu žele objasniti zašto napadaju određenu državu. Nekad su države žrtve optužbi da “posjeduju oružje za masovno uništenje”, nekad su prava etničkih manjina povod, nekad je to borba protiv terorizma, a nekad se želi s vlasti srušiti određeni režim koji se u pravilu opisuje tiranskim. Početak prošlosedmične agresije Saudijske Arabije na Jemen otvorio je brojna pitanja, mnogo važnija od aktuelne situacije u Jemenu, a odnose se na poštivanje međunarodnog prava. Da stvar bude još opasnija “potrudile” su se vlasti Saudijske Arabije, koje svoj potez ne pokušavaju ni opravdati, već su samo izvijestile da predvode grupu država koja napada drugu državu

7. Apr 2015. | 09:42 | Armin Sijamić
38517

Krajem protekle sedmice svjedočili smo napadima na Jemen koji su izvršile Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Kuvajt, Katar, Egipat i Jordan, a takav čin kasnije su podržale i Turska, Sjedinjene Američke Države i Arapska liga. Svoje protivljenje napadu na Jemen izrazili su Iran, Rusija i libanski pokret Hezbollah. Evropska unija je pozvala Saudijsku Arabiju da traži drukčija rješenja za aktuelnu situaciju u Jemenu jer upotreba oružja neće riješiti problem.

Tačnije, Saudijska Arabija odlučila je napasti šiitske pobunjenike Huse koji su uspješnim vojnim akcijama srušili s vlasti predsjednika Jemena Abdu-Rabbuha Mensura Hadija kojeg su podržavale Saudijska Arabija i Sjedinjene Američke Države. Posljednje informacije govore da je Hadi utočište našao u susjednoj Saudijskoj Arabiji. Također, od zvaničnog Rijada, tačnije od ambasadora Saudijske Arabije u Sjedinjenim Američkim Državama, stigla je informacija da su prije napada na Jemen saudijske vlasti konsultirale zvanični Washington. Drugim riječima, Washington je odobrio napade svog saveznika, a kao podršku njihovoj akciji američka vojska je u Crveno more poslala brodove koji su spremni reagirati ako bude potrebe.

Međutim, iz Saudijske Arabije nisu javili koliko dugo će napadi trajati, koji su ciljevi akcije niti kad će vojna akcija prestati. U međuvremenu, pomalo groteskno, ministar odbrane Sudana Abdur-Rahim Muhammed Hussein najavio da će se njegova zemlja pridružiti napadima u Jemenu sa svojim zračnim i kopnenim snagama. Prije samo sedam godina predsjednik Sudana Omar Hassan Ahmed el-Bashir je osuđen za genocid u Darfuru pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu. Godinama prije toga, a i danas, El-Bashir je na udaru država Zapada. Sukob u Jemenu iskoristio je za vlastitu promociju i vraćanje u arapske političke krugove iz kojih je također u najvećoj mjeri protjeran.

Ako je historija učiteljica života i ako u historiji tražimo analogiju, onda ne trebamo ići daleko u prošlost. Dovoljno je spomenuti američki napad na Irak Saddama Husseina nakon njegovog napada na Kuvajt. Tad su Sjedinjenim Američkim Državama upomoć pritekle mnoge države u regiji, a među njima i Sirija s Hafezom el-Assadom koji je bio nekoliko godina ranije u savezničkim odnosima s Irakom. Napad na Husseina el-Assad je pokušao iskoristiti, ali bezuspješno. Danas, nekoliko država u kojima ljudska prava se ne poštuju i u kojima se vlada autokratski žele zavesti red u državi koja ima površinu otprilike kao Francuska i u kojoj je stanovništvo podijeljeno na sunite i šiite približno u omjeru 60 naprema 40 posto. Stoga je jasno da se u Jemenu ne može uspostaviti nikakva efikasna vlast ako se neće poštovati demokratska prava i jednih i drugih. Međutim, oni koji zavode red u Jemenu ni u kojem slučaju ne mogu biti oni koji će izgraditi demokratsko društvo u toj zemlji.


Interesi Saudijske Arabije

Interesi zvaničnog Rijada u Jemenu su veoma jasni i oni su ustvari jedini razlog ove intervencije. Husi pobunjenici su ustvari organizirana šiitska milicija koja je se bori protiv centralne vlasti u Jemenu, ali i protiv El-Kaide u Jemenu koja posljednjih godina djeluje samostalno u odnosu na druge ogranke El-Kaide. Mnogo država u regiji smatraju da iza Husa stoji Iran, ali Iran takve tvrdnje odbacuje. Nakon prvih zračnih napada protekle sedmice iz redova Husa stigla je informacija da oni ne traže od Irana da im pomogne, nego žele naoružati što veći broj lokalnog stanovništva, a Iran je izrazio negodovanje zbog početka agresije na Jemen. To ustvari govori da je Iran već niz godina duboko involviran u Jemen na različite načine.

Za kratko vrijeme Husi su postigli uspjehe u oružanoj borbi i to je ono što brine vlasti u Saudijskoj Arabiji jer takav razvoj situacije u drugim državama gdje su šiiti veoma brojni predstavlja noćnu moru za zvanični Rijad. U Bahreinu oko 70 posto posto stanovništva su šiiti, u Kuvajtu između 30 i 35 posto, u Kataru i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko 10 posto, a u samoj Saudijskoj Arabiji, prema različitim procjenama, broj šiita se kreće između 10 i 20 posto od ukupnog broja stanovništva. U svim ovim državama vladaju autokratski sunitski režimi i tamošnje šiitsko stanovništvo trpi različite nepravde.

U jeku “arapskog proljeća” u Bahreinu su izbili protesti šiita koje je krvavo ugušila Saudijska Arabija šaljući u susjedni Bahrein vojsku. Izgleda da je ovakva akcija u Jemenu samo nastavak takve politike kojom se žele zaštiti autokratski sunitski režimi i onemogućiti šiitskoj populaciji da artikulira svoje stavove. Proteklih sedmica različiti instituti i različite organizacije javile su da je Saudijska Arabija najveći uvoznik oružja u svijetu u proteklim godinama. Sad se vidi i čemu služi toliko gomilanje modernog oružja svih ovih godina.

Saudijska Arabija je prema granici s Jemenom rasporedila oko 150.000 vojnika, a Husi su odgovorili, prema izvještajima svjetskih medija, pomjeranjem svoje artiljerije u njihovom pravcu. Ovakva intervencija u Jemenu može dovesti ovu državu u stanje kakv Kriza u Jemenu je daleko od svoga kraja. U ovom trenutku nije poznato da će Saudijska Arabija pokrenuti i kopnenu invaziju na Jemen, ali je jasno ako do toga dođe da neće biti lahko izaći iz Jemena. To nam pokazuju primjeri Iraka i Afganistana nakon američke invazije. o je danas u Somaliji ili Libiji, a poraz šiitskih pobunjenika (ako do njega dođe) ne može se izvesti bez velikih krvoprolića. Ukoliko se u Jemenu u narednom periodu pojavi i ISIL, utoliko će i ovaj sukob dobiti već poznati rukopis velikih sila koje zbog svojih geopolitičkih kalkulacija ne biraju sredstva.


Interesi drugih država

Ponašanje zaljevskih monarhija u ovom sukobu nije teško objasniti niti navesti razloge njihovog djelovanja. Oni krizu u Jemenu shvataju kao borbu za vlastito održanje na vlasti, borbu protiv Irana i slijeđenje zvanične politike Saudijske Arabije koja je regionalni lider ovih država. Međutim, ponašanje Egipta u ovoj krizi je veoma zanimljivo. Egiptu je u interesu miran Adenski zaljev kroz koji prolaze brodovi koji idu kroz Suecki kanal, odnosno da Egipat ostane država od kojoj u najvećoj mjeri zavisi prolaz brodova ovom rutom. Ali to nije jedini motiv Egipta.

Tokom 2014. godine Egipat je posjetio saudijski kralj Abdullah, a njegov domaćin predsjednik Egipta Abdul Fattah el-Sisi mu se zahvalio za podršku u svrgavanju Muslimanske braće s vlasti u Egiptu. Saudijska Arabija finansijski pomaže El-Sisijevu vlast pa je priključivanje Egipta ovoj koaliciji ustvari i znak zahvalnosti zvaničnom Rijadu. U samo dva mjeseca egipatska avijacija napala je dvije države, prvo pobunjenike u Libiji, a zatim u Jemenu. Sve ovo govori da se na prostoru muslimanskog svijeta odvijaju zamršene geopolitičke igre kojima se konačni ishod u ovome trenutku ne može predvidjeti. Da ovaj sukob ima elemente obračuna sunita i šiita pokazuje izjava za francuski kanal “France 24” turskog predsjednika Tayyipa Erdogana koji je podržao napade na Jemen i dodao da “Iran i terorističke skupine moraju napustiti Jemen”. Nakon što su u sirijskom sukobu Iran i Turska zauzeli različite pozicije, ova izjava govori da se odnosi na relaciji Ankara – Teheran usložnjavaju. Drugim riječima, u sukobu između Saudijske Arabije i Irana Turska se odlučila podržati Saudijsku Arabiju.


Eskalacija sukoba

Niko ne zna koliko će tačno trajati napad na Jemen i koliko će dugo trajati sukobi unutar Jemena. Narod Jemena je još jednom postao žrtvom suludih politika. Tako je, naprimjer, američki republikanski senator John McCain izrazio žaljenje zašto Jemen napada Saudijska Arabija, a ne Sjedinjene Američke Države. “Nema američkog vođstva”, dodao je McCain. Koliko je svjetska politika izgubila svaki osjećaj za pravdu govori i činjenica da se sirijske pobunjenike naoružava da svrgnu tamošnju vlast, a pobunjenike u Jemenu se bombardira da je ne bi svrgnuli. Otvoreni čin agresije jedne države na drugu svjetske medije previše ne uzbuđuje, smrt civila postaje samo dio statistike.

Međutim, ako samo na trenutak pretpostavimo da se Rusija odluči pomažući pobunjenike za bombardiranje Kijeva, možemo li zamisliti odgovor vodećih svjetskih medija i država Zapada? Izgleda da je svijet ušao u razdoblje kad međunarodno pravo koje je do sada štitilo slabije više ne važi. Jedini princip za djelovanje velikih svjetskih sila poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije jeste njihov interes. Postalo je zabrinjavajuće što sada i regionalne sile poput Saudijske Arabije, Irana i Turske mogu otvoreno djelovati u susjednim državama u skladu s vlastitim procjenama.

Kriza u Jemenu je daleko od svoga kraja. U ovom trenutku nije poznato da će Saudijska Arabija pokrenuti i kopnenu invaziju na Jemen, ali je jasno da ako do toga dođe da neće biti lahko izaći iz Jemena. To nam pokazuju primjeri Iraka i Afganistana nakon američke invazije. Najmoćnija država svijeta nije uspjela kontrolirati stanje u tim državama, pa je iluzorno reći da će Saudijska Arabija uspjeti zavesti red u Jemenu. Kako se uključuje sve više država u ovaj sukob, krajnji ishod teško je predvidjeti. Međutim, tržišta nafte su reagirala i desio se rast cijena nafte. Ali pravo pitanje se odnosi na spremnost Saudijske Arabije da se nosi sa izazovima u Siriji, Iraku i Jemenu, odnosno u svim državama u kojima Iran ima značajan utjecaj. Stoga ne treba čuditi ako u narednim danima i sedmicama budemo svjedočili (ne)mirnim pobunama šiita po nalogu Irana u zaljevskim monarhijama.


Opremljenost Husa

Trećeg dana saudijskog bombardiranja Jemena stigla je vijest da je jedan saudijski borbeni avion F-15 oboren i da su dvojicu pilota koji su se nakon što su pogođeni katapultirali iz aviona spasili američki vojnici u međunarodnim vodama u Adenskom zaljevu. Sposobnost Husa da sruše avion je nešto što zabrinjava zvanični Rijad. Ako su tačne informacije da je Iran godinama i vojno pomagao Huse, onda ne treba čuditi njihovo obućenost i opremljenost i za ovakve operacije. Nameće se pitanje da li Husi osim gerilske borbe, ako do kopnene invazije dođe, mogu pružiti drukčiji otpor i kolike su njihove zalihe naoružanja. Također, nameće se pitanje hoće li im Iran u jeku napada na njihove saveznike okrenuti leđa.

Na vrh