BITKA ZA HALEP (III): Istok Halepa pod opsadom, ali diplomati imaju drukčiji plan

Sve silne strateške kombinacije mogu produžiti rat u Siriji na još mnogo godina. Jasno je da svi ti planovi moraju podrazumijevati i plan za Halep, grad u kome su se ukrstili interesi sirijske vlade, Rusije, Irana, Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Saudijske Arabije, različitih terorističkih grupa, milicija i pokreta. Na neki način, sjevereno od Halepa traje bitka od sudbinske važnosti za cijeli jedan narod, a to su Kurdi.

10. Sep 2016. | 15:30 | Armin Sijamić
alepo

O važnosti bitke za Halep, grada smještenog na sjeveru Sirije, pisali smo i ranije u više navrata te isticali važnost ishoda bitke za obje strane u sukobu. Ali, tu su i diplomatske igre koje se odigravaju brže nego ranije, iako je sada krajnji ishod takvih razgovora predvidjeti teže nego ikada. Ulazak turskih trupa na sjever Sirije, nekoliko desetina kilometara sjeverno od samog centra Halepa, stvari je do te mjere zakompliciralo da su različiti obrti situacije na terenu mogući u kratkom periodu, ali isto tako sve te silne strateške kombinacije mogu produžiti rat u Siriji na još mnogo godina. Jasno je da svi ti planovi moraju podrazumijevati i plan za Halep, grad u kome su se ukrstili interesi sirijske vlade, Rusije, Irana, Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Saudijske Arabije, različitih terorističkih grupa, milicija i pokreta. Na neki način, sjevereno od Halepa traje bitka od sudbinske važnosti za cijeli jedan narod, a to su Kurdi.

U međuvremenu, borbe za sami grad proteklih mjeseci bile su intezivne, a snage sirijske vlade i njihovih saveznika imale su puno više uspjeha. Nakon mjesec dana borbi od djelomičnog prekida opsade istočnog dijela grada i velikih žrtava u redovima militanata koje je predvodio saudijski klerik Muhaysini , sirijska armija zajedno sa saveznicima povratila je gotovo sve izgubljene teritorije, ali i osvojile neke nove, poput onih u blizini Khan Tumana kome su se ozbiljno približile iračke šiitske milicije i libanski Hezbollah. Tačnije, kako izvještaji govore, jedan dio ovoga strateški značajnog mjesta kontroliraju šiitske milicije i Hezbollah. Još bliže centru Halepa, na njegovim južnim prilazima, sirijska armija osvojila je područja u kojima nisu bili prisutni tri godine.

Poziciona borba

Nije tajna da gerilske skupine predstavljaju problem za sve armije svijeta. Sjetimo se američkih i ruskih iskustava u Afganistanu, partizana Josipa Broza Tita, ili današnjih Husa u Jemenu, Talibana u Afganistanu, Boko Harama u Africi, ili doskorašnjeg djelovanja pobunjenika FARC-a u Kolumbiji. Armije različitih država nisu spremne za ovakvo asimetrično ratovanje. Grupe koje napadaju imaju prednost, a cilj im je nanijeti što veće gubitke drugoj strani. Sirijska armija muči se upravo s ovakvim načinom ratovanja, a napreduje relativno brzo kada postoji stabilan front. Uostalom, to je slučaj i sa svim ostalim armijama svijeta.

Protekli mjesec dana teroristi Jaysh al-Fateha bili su prisiljeni na klasičnu rovovsku borbu u južnom Halepu, a cilj im je bio slamanje opsade istočnog dijela grada. Mediji su izvijestili da su gubici na njihovoj strani bili ogromni, a neke procjene kažu da su izgubili hiljade boraca. U rovovskoj borbi za omanji gradski kvart, nekoliko sela, zgrade vojne akademije i nekoliko škola, Jaysh al-Fateh i druge grupe koje ih podržavaju, nisu imali šanse, jer je do izraza došla vojna i strateška nadmoć sirijske vojske i njenih saveznika. U tako skučenom prostoru od nekoliko kilometara, pripadnici Jays el-Fateha bili su izloženi stalnim napadima artiljerije te ruskih i sirijskih aviona. Ruska avijacija snažno je bombardirala ovaj dio Sirije i tako ostavila džihadiste bez ikakvih šansi za pobjedu na jugu Halepa. Je li ovakav razvoj situacije bio planiran teško je provjeriti, ali nema sumnje da je bio učinkovit, jer je usmrtio na hiljade protivničkih vojnika, uništio veliki broj njihovog naoružanja i poslao snažnu poruku o silini druge strane.

Jož južnije, u blizini Khan Toumana, mediji su prenijeli, da se ponovo pojavio legendarni iranski komadant Qassim Suleimani, komadant različitih iranskih i proiranskih formacija raspoređenih u Siriji i Iraku. Njegov posjet frontu mnogi su vidjeli kao najavu novih ofanziva iranskih snaga i sirijske vojske, posebno u okolici Khan Toumana u kojem su, po odlasku Suleimanija, upali džihadisti i brutalno pogubili iranske vojnike koje su tamo zatekli. Iran je tada najavio osvetu. Koliko je Suleimani bitan za ovaj dio sirijskog fronta govori i činjenica da su tokom njegovog zadnjeg posjeta ovom dijelu Sirije, snage pod njegovom komandom zauzeli na desetke mjesta i da su tamo linije fronta ostale otprilike iste do danas.

Velike promjene na tom frontu najavljivali su i Rusi slanjem specijalnih jedinica u Halep. Hrvatski novinar Robert Valdec boravio je u Halepu tokom augusta i sam prenio da Rusi imaju novi plan za Halep. Sirijska armija uputila je elitne snage i hiljade vojnika iz drugih dijelova Sirije ka Halepu.

Stoga, ponovno uspostavljanje potpune opsade, te otvaranje vlastitog koridora za snabdjevanje zapadnog dijela Halepa ne treba da čudi. Na ovaj način, zapadni dio Halepa će se snabdijevati kao prije mjesec dana kada su džihadisti pokrenuli ofanzivu na jug Halepa. Izgleda da su džihadisti bili osuđeni na još jedan poraz, posebno nakon odluke da dijelovi pobunjeničkih grupa iz okoline Halepa zapute kroz Tursku da napadnu pozicije ISIL-a u sklopu turske intervencije na sjeveru Sirije uz samu granicu.

Ofanziva u Hami i sukobi u Idlibu

Kako bi olakšali pritisak na svoje saborce u Halepu, Jabhat Fath Al-Sham, Ahrar Al-Sham i Jund Al-Aqsa u iznenadnom i silovitom prodoru krenuli su prema Hami i ostavarili niz pobjeda, a napredovanje je tek zaustavljeno kada su u taj dio Sirije poslate dodatne jedinice sirijske vojske. Sirijska vojska uspjela je zaustaviti napad i danima pokušava da ponovno zauzme teritorije koje su izgubili u tom klasičnom gerilskom i dobro isplaniranom napadu.

U isto vriijeme, spomenute grupe međusobno su zaratile u Idlibu, u svom glavnom uporištu. Pripadnike Jund Al-Aqse „saveznici“ su teretili da surađuju s ISIL-om, iako su prve teritorije koje kontrolira ISIL jako daleko od Idliba te između njih su teritorije koje kontrolira sirijska vlada sa saveznicima. Nakon nekoliko sati borbe su utihnule, ali već i ranije se dešavalo da se u Idlibu sukobe različite grupe militanata, a kasnije i dogovore prekid neprijateljstava. I to nije iznenađenje, budući da napredovanje sirijske vojske znači manje prostora za različite naoružane grupe, od kojih su neke sekularne i demokratske, dok su druge klasične terorističke grupe koje popunjavaju ljudi iz različitih dijelova svijeta. Za sve grupe koje se predaju sirijskim trupama, krajnja destinacija, uglavnom, je Idlib.

Diplomatske igre

U petak, kasno navečer iz Ženeve su stigle vijesti da su američki državni sekretar John Kerry i ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov postigli sporazum o novom prekidu vatre u Siriji. Cijeli sadržaj dokumenta nije objelodanjen, ali istaknuto je da su dvije strane dogovorile da će čitavom Halepu biti omogućena dostava humanitarne pomoći, da sirijska vlada i saveznici neće napadati „umjerenu opoziciju“, a da će Sjedinjene Američke Države i Rusija zajedno udariti po ciljevima ISIL-a i Al-Nusre Fronta, od koje će se morati odvojiti sve ostale sirijske naoružane grupe. Sama najava da će Rusija zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama „zavoditi red“ po Siriji zvuči senzacionalno, isto kao što zvuči suludo da sirijska armija i vlada  na svom teritoriju neće moći napadati svoje naoružane protivnike, dok na njenom teritoriju vojno djeluju SAD, Rusija i Turska, a ponekad i Izrael koji napada sirijsku armiju. Toliko o suverenitetu država danas.

Koliko je ovaj plan ostvariv ostaje da se vidi, jer su i ranije potpisana primirja bila kršena u brzom roku. Isto tako, o ovome američko-ruskom dogovoru trebaju se izjasniti i ostali akteri u sukobu. Već sada je jasno da Sjedinjene Američke Države žele spasiti dijelove sirijskih oružanih grupa od potpunog uništenja, dok Rusija želi da SAD pristanu na crtanje karte na kojoj će biti označeni teritoriji koji kontroliraju teroristi Al-Qaide, često pomješani sa drugim grupama. Iako se čini kao win-win situacija za obje strane, ustvari, to je samo korak u opširnim dilpomatskim akcijama Washingtona i Moskve za budućnost. Međutim, ostaje nada da eliminiranjem radiklanih skupina uvezenih u Siriju postoji šansa da će Sirijci uspjeti pronaći način da se ovaj krvavi rat okonča, a da će fer i slobodni izbori Sirijcima dati šansu da izaberu vlast kakvu žele.

 

 

Na vrh