BITKA ZA HALEP (IV): Sjeverni dio Halepa je oslobođen, ali šta s terorizmom?

25. Oct 2016. | 12:01 | Armin Sijamić
aleppo-russian-696x351

Bitka za Halep je jedna od glavnih vijesti svih svjetskih medija već šest mjeseci. O tome smo i mi pisali više puta  i istakli kakav je ulog u igri. Ta igra i danas traje, a proteklih mjesec dana sirijska armija i saveznici preuzeli su inicijativu, zauzeli mnoge dijelove grada, a dio protivnika se predao.

Prema različitim procjenama (javnost tačnih podataka nema) u odmetnutom dijelu sirijskog grada Halep nalazi se između četiri i deset hiljada pripadnika različitih grupa: od terorista Al-Qaide, preko lokalnih džihadisitičkih grupa, pa do ostataka Slobodne sirijske vojske (FSA). Ni njihov broj po navedenim grupama javnosti nije poznat, a o njihovoj prisutnosti javnost saznaje preko izvještaja medija da su se u određenom kvartu Halepa sukobile dvije protivničke vojske.

Sve u svemu, sirijska armija sa svojim saveznicima u proteklih mjesec dana je bila puno uspješnija u borbama, a pobjede su nizale i ruska i iranska diplomatija, koje stoje iza sirijske vlade na sve moguće načine i to veoma otvoreno i iskreno. Iako su, to je svima jasno, političke okolnosti odredile mnoge poteze Rusije i Irana prema Siriji, možemo slobodno reći da takav ruski i iranski pristup šalje snažnu poruku o njihovoj vjerodostojnosti i istrajnosti u namjerama da pomognu saveznike. Da bi to što bolje ilustrirali sjetimo se nedavnog kurdskog slučaja nekoliko desetina kilometara sjevernije od samog Halepa.

Dakle, Kurde i nekoliko manjih arapskih naoružanih grupa na sjeveru Sirije, Sjedinjene Američke Države podržavale su vojno i diplomatski, te su ubrzo formirali Sirijske demokratske snage (SDF), koje su se sukobile sa ISIL-om i u krvavoj borbi oslobodile grad Manbij. Nakon toga, Kurdi su, vjerovatno na nagovor iz vana, napali sirijsku armiju u gradu Hasakah, preuzeli veći dio grada i uspostavili primirje sa sirijskom armijom. Ali nedugo nakon toga, turska armija sa nekoliko sirijskih naoružanih grupa ulazi na sjever Sirije i protjeruje i ISIL i Kurde u namjeri da Kurdi ne ovladaju gotovo čitavom granicom Sirije i Turske. Sjedinjene Američke Države nisu zaustavile Tursku, bitnog američkog saveznika, pa su se Kurdi našli u nezavidnom položaju.

 

Oslobođen sjeverni dio grada

Protekle dvije sedmice sirijska armija sa svojim saveznicima napravila je značajne pomake i zauzela sve sjeverne prilaze samom centru grada. Prvo su, zajedno sa palestinskom milicijom Liwa al-Quds, zauzeli izbjeglički kamp Handarat u kome su prije izbijanja sirijskog rata živjele palestinske izbjeglice. Nakon toga, padali su redom, jedan za drugim, različiti položaji protivničke strane. U tom kratkom periodu zauzeta je gotovo jedna trećina teritorija Halepa koji nije kontrolisala sirijska vlada samo mjesec dana unazad.

Zatim su u centralnim dijelovima Halepa, sirijske elitne snage napravile značajan pomak u dijelu grada pod imenom Bustan al-Pasha, a vrhunac je bio predaja dijela grada pod imenom Bustan al-Qasr od strane Ahrar al-Shama, čiji su pripadnici, nakon pregovora sa sirijskom vladom, otišli van Halepa u dijelove koje kontrolišu teroristi. Kurdska agencija prenosi vijesti da je u dogovore oko napuštanja istočnog dijela Halepa bila upletena i Turska, te da će pripadnici grupe Nourddin al Zinki, na Zapadu postala poznata nakon stravničnog zločina , također napustiti Halep, ali to se do sada nije desilo, pa je ova vijest još uvijek na nivou glasine i moramo je uzeti s velikom rezervom.

Međutim, Al-Nusra (sirijska Al-Qaida) neće da napusti Halep, uprkos ponudi sirijske vlade da im se omogući slobodan prolaz prema Idlibu. Također, za civile su otvoreni izlazi iz grada, ali prema navodima s terena teroristi im ne daju da idu. Kako onda poraziti teroriste i Halep vratiti njegovim stanovnicima kad teroristi neće da idu, već hoće da se bore? Zanimljivo je da za ovo pitanje nema odgovora, pa makar ni teoretskog u silnoj propagandi koja prati sukob u Halepu. Teroriste ne brine što ginu civili, što jednom dijelu grada prijeti humanitarna katastrofa, što se grad uništava… Još jedan od dokaza da ovakve grupe ne žele ništa dobro sirijskom narodu. Sa druge strane, vlada ih mora eliminisati, ili će oni eliminisati vladu. I prije nego prihvatimo propagandu Zapada i osudimo sirijsku vladu kao glavnog krivca za rat koji bijesni u Siriji, zapitajmo se šta bi, recimo, Sjedinjene Američke Države ili Francuska uradile da teroristi preuzmu dio nekog grada u tim državama?

 

Mosul i Halep: vječiti dvostruki standardi ili ko je i zašto formirao Al-Qaidu i ISIL

U isto vrijeme iračke snage sa svojim saveznicima, potpomognute američkim specijalnim snagama i avionima, napadaju grad Mosul na sjeveru Iraka u cilju eliminacije ISIL-a. Sjedinjene Američke Države i mediji sa Zapada, opravdano daju podršku ovoj akciji eliminisanja terorista. Pažljivo se izvještava o svakom uspješnom koraku iračkih i američkih snaga na terenu. Ne sazivaju se sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, nema opisivanja Baracka Obame i Haidera al-Abadija kao kasapina i zločinaca, jer u pitanju Mosula, Obama i Abadi sada rade ono što bi radio svaki odgovorni državnik – dakle ponašaju se državnički i žele poraziti naoružane grupe koje su zauzele grad.

Sa druge strane, Vladimir Putin i Bashar al-Assad su prema tim istim medijima zločinci, jer napadaju Al-Qaidu, zbog koje su George W. Bush i Tony Blair uništili Afganistan, pa kasnije i Irak. Podsjećanja radi, većina učesnika u terorističkim napadima od 11. septembra 2001.  godine, bila je iz Saudijske Arabije, a niti jedan iz Iraka. Svakako, ovdje ne smijemo zaboraviti niti imperijalne ambicije Moskve koje postoje stoljećima. Rusija nije u Siriji iz humanističkih pobuda, bez obzira šta o tome kažu brojni analitičari priklonjeni raširenoj ruskoj propagandi. Međutim, ovdje o tome nije riječ, pa ne treba ići u daljnje eksplanacije.

Da stvar bude gora, govoreći o rusko-američkom dogovoru za Siriju, Sjedinjene Američke Države i Rusija su dogovorili da Washington odvoji „umjerene pobunjenike“ od Al-Qaide, ali to nisu uradili, a kao opravdanje za to nečinjenje optužili su Rusiju da se ne drži postignutog sporazuma, a to naprosto nije bilo tačno. Naravno, odvojiti ove grupe na terenu nije lahko. Kad je dio ovoga sporazuma bio objavljen gotovo sve veće naoružane grupe su ga odbile i poručile da se neće odvojiti od Al-Nusre, koja je najjača grupa među njima. Zauzvrat, Rusija i Sirija ne bi napadale „umjerene pobunjenike“, već bi se samo borile protiv ISIL-a i Al-Nusre. Međutim, ISIL i Al-Qaida su „skupa igračka“ kojom se kreatori još uvijek žele koristiti.

I dok nevina sirijska djeca stradaju, Zapad se odlučio obračunavati sa vladom Bashara al-Assada koji je legalni i legitimni predsjednik države. Sve prilike za mirno riješenje sukoba i za raspisivanje slobodnih i fer izbora pod kontrolom međunarodne zajednice propuštene su. Sva nastojanja da se sukob okonča, da se poštedi „umjerena opozicija“ te da se eliminišu strani borci i teroristi, Zapad je vješto spriječio, a mnoge grupe Zapad, Saudijska Arabija i Katar su snadbjevali oružjem i novcem. A dok su to radili prstom su upirali u drugu stranu kao krivca. Danas nevini ljudi trpe posljedice takve politike. U isto vrijeme, Zapad se obračunava sa teroristima od Mosula do Njemačke i Francuske, ali brani drugima da se od terorizma zaštite.

Posebno je poguban ovakav odnos Zapada budući da su znali i da sada čitav svijet zna ko je finansirao ISIL, Al-Qaidu i druge terorističke organizacije te zbog čega su one nastale. Barem takve informacije je imala Hillary Clinton kao tadašnja državna sekretarka. A ako je to istina što piše u presretnutim mailovima, onda moramo postaviti i nekoliko važnih pitanja. Britanski Independent u članku, autora Patricka Cockburna, od 14. oktobra ove godine, pod nazivom “We finally know what Hillary Clinton knew all along – US allies Saudi Arabia and Qatar are funding Isis”, bavi se upravo ovom temom koja je postala još važnija, ako je to moguće, zbog bitke za Halep.

Naime, u mailovima koje je Hillary Clinton razmjenjivala, a koje je javnosti na uvid dao Wikileaks, stoji da Saudijska Arabija finansira Al-Qaidu, talibane, a na istom mjestu stoji da i ISIL finansira Saudijska Arabija i Katar. Nije li onda čudna borba Zapada protiv terorizma svih ovih godina? Zašto se onda tim pitanjem nikada nije bavio Washington, kako pronicljivo pitaju u citiranom članku iz Independenta? Kako je moguće da finansijeru Al-Qaide i ISIL-a SAD prodaje oružje u vrijednosti od desetke milijardi dolara? Međutim, svijet je se bavio Donaldom Trumpom i njegovim sramnim odnosom prema ženama, piše britanski Independent.

U gore navedenom linku, američki general Wesley Clark kaže da je ISIL osnovan od strane američkih „prijatelja“ da se bori protiv libanskog Hezbollaha. Ko će i kada odgovarati što je pokušaj uništenja jedne naoružane milicije od nekoliko hiljada boraca doveo do ratova na Bliskom istoku u kojem se razorene Sirija i Irak? Ko će odgovarati za hiljade mrtvih i milione raseljenih? Ko će odgovarati što se sukob na različite načine odrazio na Liban, Jordan, Tursku, Iran, Evropsku uniju, pa i na gotovo čitav svijet? Kako umanjiti štetu koja je nastala porastom islamofobije širom svijeta? I to sve zbog zbog „ambicija Saudijske Arabije i Katara da dominiraju sunitskim svijetom“, zaključuje Independent. Kolika je vatra zapaljena govori i činjenica o zahlađenju odnosa Rusije i Zapada najgorim u zadnjih 30-tak godina. Čak se spominje i nuklearno naoružanje, strateške rakete, preventivni napadi… Dakle, svi smo u opasnosti zbog suludih ambicija nekoliko moćnika koji žive daleko od nas.

Sirija i Rusija neće odustati od ove borbe, jer se radi o borbi za njihov opstanak. Hezbollah i Iran posebno neće. Irački Kurdi i Iračani također neće, jer kako stoji u citiranom tekstu Independenta, oni su od samog početka znali otkud se pojavio ISIL, ali nisu imali dokaze za svoje tvrdnje. Ne treba biti genije pa zaključiti da oružje i ostale potrepštine za vođenje rata neko mora platiti, odnosno kupiti. U pomenutim e-mailovima, prenosi ugledni Independent, stoji da su američki obavještajci došli do zaključka da „nema sumnje da su Saudijska Arabija i Katar finansirali ISIL.“

Teoretski je moguće da iste ove terorisitičke grupe vidimo u nekoj drugoj državi i da nam ih zapadni mediji predstavljaju kao opoziciju, ako je to u interesu moćnih država. Uostalom, mnogi od današnjih boraca u Siriji prvo su po nalogu Zapada i saveznika srušili libijsku vlast Muammara al-Gaddafija, pa su naknadno poslani u Siriju da se obračunaju sa još jednim nepodobnim režimom. Zbog toga se Rusija toliko bori za Siriju, a ne zato što Putin voli Assada, kako je to simplificirano opisano u mnogim člancima. Naprosto, bolje je za Rusiju da u Siriji koristi sirijsku, libansku i iransku pješadiju i svoje avione, nego da negdje na Kavkazu ili Centralnoj Aziji koristi svoje avione i svoju pješadiju.

 

U iščekivanju nove ofanzive

Prije nekoliko dana u mnogim medijima pojavila se vijest, odnosno najava, sirijske Al-Qaide da će ponovo pokrenuti veliku ofanzivu u cilju probijanja opsade istočnog dijela Halepa. I sirijska armija se priprema za takav scenarij. U pripremama za ovu ofanzivu sirijska vojska i libanski Hezbollah počeli su operacije u južnom dijelu Halepa, zauzimajući nove teritorije. U isto vrijeme, i u samom gradu Halepu sirijska armija je u ofanzivi, a dok je trajao prekid vatre iz aviona su izbacivani leci u kojima se poziva civile da napuste grad i krenu prema izlazima koje obezbjeđuje sirijska armija, militantima da se predaju i pregovaraju.

Kada će ofanziva Al-Qaide početi i da li će početi javnosti nije poznato, kao ni način na koji će biti izvedena. Međutim, ako se ponovo pokušava probiti blokada istočnog dijela grada napadom na južni i sjeverni dio grada, vjerovatno je sirijska armija zajedno sa saveznicima naučila nešto od prošlog puta. U svakom slučaju, trenutnu prednost ima sirijska vlada i njeni saveznici. Šta više, blizu su potpune pobjede u Halepu. A ako se ta pobjeda u Halepu dogodi, konačna pobjeda u krvavom sirijskom ratu, u kome učestvuju mnoge države direktno ili indirektno, biće bliža nego ikad.

 

NV / foto almasdarnews.com

Na vrh