BITKA ZA HALEP (II): Opsada istočnog dijela grada samo djelomično slomljena

Svjetski mediji su brujali o novim sukobima na jugozapadnim prilazima gradu, pa se stvorila impresivna količina materijala koju kad pažljivije pročitamo možemo konstatovati nekoliko bitnih stvari. No, krenimo redom

10. Aug 2016. | 20:00 | Armin Sijamić
mapa

O ratu u Halepu nekoliko puta smo pisali i istakli značaj ove bitke. I ovaj tekst je samo jedan u nizu takvih, gdje pokušavamo pratiti razvoj situacije u ovome nekada prosperitetnom gradu. Svjetski mediji su brujali o novim sukobima na jugozapadnim prilazima gradu, pa se stvorila impresivna količina materijala koju kad pažljivije pročitamo možemo konstatovati nekoliko bitnih stvari. No, krenimo redom.

Ako se prisjetimo trenutaka kada je sirijska vojska prvo prekinula dobavni pravac za istočni dio grada, zauzimajući područja Mallaha, odnosno prvo efektivno nadzirala sada već famoznu cestu „Castello“ a kasnije i spojila svoje snage sa obje strane ceste, mediji na Zapadu i državnici sa Zapada govorili su o humanitarnoj katastrofi, tražili hitan prekid borbi i omogućavanje opskrbe istočnog dijela grada. Išlo je se do te mjere da su tražili da sirijska armija povuče, a da Rusija momentalno prestane sa svojim vojnim djelovanjem u Siriji.

Tri sedmice nakon toga, kada je dijelu Halepa kojeg kontroliše vlada priijetila blokada, politika Zapada je šutila, čekali su ishod bitke i zaboravili su da i u tom dijelu Halepa žive civili, iako je to nezahvalno reći, recimo da ih u tom dijelu ima više nego u istočnom. Tačnije, nisu zaboravili, već su sistematski prešućivali činjenicu da Halep sada napada Al-Qaida promijenjenog imena . Da, to je ona ista Al-Qaida zbog koje je Zapad uništio Irak i Afganistan, zbog koje je otvoren Guantanamo, zbog koje je islamofobija u svijetu dostigla neslućene razmjere i čijih se posljedica ni danas svijet nije riješio. Iz ovoga se jasno može zaključiti da su takve ekstremističke i terorističke grupe za države Zapada i izgovor, i povod i alat kojima disciplinuju svoje neprijatelje. Sada je i takav pristup doveden do apsurda jer sada pripadnici različitih ekstremističkih grupa traže zaštitu od onih koji su ih obučavali.

Krvava bitka

Mediji su prenijeli da je „sirijska opozicija“ i „pobunjenici“ krenuli u probijanje opsade istočnog dijela grada. Međutim, odmah na početku treba istaći da se tu ne radi o sirijskoj opoziciji ili pobunjenicima, jer je jednostavno riječ o stranim državljanima koji napadaju vojsku jedne države. Silovit napad na pozicije sirijske vojske krenuo je nakon što je saudijski (!) klerik Muhaysini pozvao  da se napadnu vladini položaji bombašima samoubicama. Dakle, sudeći prema pojedinim medijima, u Siriji možete biti opozicija, možda čak i „umjerena opozicija“, čak iako niste iz Sirije. Da ovo nije tragična postavka spin doktora, a koja prijeti milionima ljudi širom svijeta i različitim državama i društvima uključujući i naše bosanskohercegovačko, ironično bi mogli zaključiti da je Sirija neka vrsta raja za opozicionare iz cijelog svijeta. Nakon tog poziva u dobro organizovanom napadu učestvovalo je, prema različitim procijenama, između osam i dvanaest hiljada džihadista. Američki Financial Times je objavio tekst u kome tvrdi da je napad na Halep bio potpomognut iz vana.

Dobro pripremljeni napad na vladine pozicije iz opkoljenog dijela grada, ali uglavnom sa druge strane obruča,na liniji fronta dugoj oko dvadeset kilometara donosio je nekoliko obrata. Strane su gubile i ponovo zauzimale iste pozicije sa ogromnim ljudskim gubicima na obje strane. Međutim, kako su teroristi jurišali na vladine utvrđene pozicije analitičari su složni u ocjeni da su upravo oni pretrpjeli veće ljudske gubitke. Pojedine procjene kažu da su napadači izgubili i do 20 % vojnika, a u broj se ne uključuju ranjenici. Konačan ishod bitke vjerovatno ne raduje niti jedne niti druge, jer teroristi su uspjeli napraviti rascjep u linijama odbrane sirijske vojske u dužini od nekih dva kilometra u dijelu grada pod imenom Ramousheh.

To je dovoljno da se pješice kreće ka istočnom dijelu grada, ali nije dovoljno za nesmetan prolaz vozila, jer je put sa obje strane izložen vatri sa položaja sirijske vojske te napadima ruskih i sirijskih aviona. To su priznali i militanti. Situacija sa pomenute ceste „Castello“ opet se ponavlja.A opet ista ta cesta sada je postala glavni opskrbni pravac sirijske vojske i tamošnjeg stanovništva. Da bi cesta bila sigurnija, a i da bi se rasteretio južni front, sirijska vojska zajedno sa milicijama palestinskih izbjeglica napala je na sjeveru Halepa palestinski izbjeglički kamp Handarat, iz kojeg su pomenuti Palestinci protjerani. Izvještaji govore da sada provladine snage kontrolišu oko 30% pomenutog kampa, a to je za sada dovoljno da bi se cesta „Castello“ čuvala od napada terorista.

Reakcija Damaska i nastavak bitke

U Damasku nisu bili zadovoljni kako je komandni kadar reagovao na unaprijed najavljeni napad pa je promjenjen komadant vojnih snaga u Halepu, a ne dugo nakog toga na hiljade boraca iz svih dijelova Sirije uputilo se ka Halepu kako bi se pripremili za nastavak bitke za grad. U kontrolu sirijskoj armiji došao je iz Damaska lično ministar odbrane Fahd Jassem Al-Freij. Pomenuti Muhaysini najavio je nove napade i potpuno protjerivanje sirijske vojske iz grada u sklopu „velike epske bitke za Halep.“ Naravno, to su njegove želje, jer sirijska vojska misli drugačije. Čak i Moskva je vidjela da je vrag odnio šalu i da je vanjski faktor do te mjere umješan u dešavanja u Halepu, te je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio proširivanja kapaciteta aerodroma koje Rusi koriste u Siriji kako bi u skorijem vremenu poslao dodatni broj aviona i helikoptera. Hezbollah je poslao dodatna pojačanja, a pristigli su i šiiti iz Iraka svjesni da u Halepu brane i Siriju i Irak, odnosno svoj opstanak.

Ovolika koncentracija terorista u okolini Halepa ostavilo je sirijskoj vojsci mogućnost napredovanja na frontu u Latakiji, pa tako oslabljene položaje protivničke strane veoma brzo uzimaju specijalne jedinice „Pustinjskih sokolova“ i sirijskih marinaca. Izvještaji govore da se sirijska armija sada nalazi na tri kilometra od turske granice, a da je kontranapad osujećen . Čini se da Halep za sve one koji se bore protiv vlade u Damasku predstavlja najbitniju bitku i da su u nju uložili baš sve i da bi ishod te bitke za njih mogao biti odlučujući, odnosno poraz u toj bici bi vjerovatno značio kraj njihovim planovima. Sa druge strane, sirijska vlast pridaje važnost bici za Halep, ali svakako da im od nje ne zavisi konačna sudbina, jer sirijska vlada kontroliše sve veće veće gradove u Siriji uključujući i Damask u čijoj okolini postoji nekoliko enklava otpora, a koje zadnjih mjeseci se ubrzano smanjuju.

Zbog svega toga, čini se, da će bitka za Halep neće brzo okončati, te da će se u isto vrijeme igrati i diplomatska bitka koja može donijeti različite obrte. U međuvremenu, najveća žrtva te bitke, kao i cijelog ovoga rata, biće Sirijci različitih vjera i različitih sekti, te sirijska država i tamošnje društvo koje se sistematski razara i uništava. O količini materijalne štete suvišno je i govoriti.

Na vrh