Bliski istok: Neislamska ekonomija Islamske države

Daleko od scena nasilja i ratovanja koji se prikazuju na televiziji, Islamska država je uspostavila efikasan sistem finansiranja koji je ovu grupu učinio jednom od najbogatijih na svijetu. Krijumčarenje nafte, otmice, porezi i pljačka osigurali su da samoproglašeni halifa, na godišnjem nivou, raspolaže s više od milijardu američkih dolara koje troši na administriranje zauzetih teritorija te pokretanje novih operacija

9. Sep 2014. | 10:02 | Ajdin Perčo
27789

Bliski istok je posljednjih deset godina postao sinonim za ubijanje, teror i smrt nevinih ljudi. Američka invazija na Irak otvorila je Pandorinu kutiju iz koje su izašle razne vrste organizacija, naoružanih grupa i fanatičnih skupina. Ali nijedna do sada nije organizacijski i teritorijalno bila na nivou na kojem se trenutno nalazi Islamska država, teroristička organizacija koja uspješno ratuje protiv sirijskog režima, sirijskih pobunjenika, iračke vlade, Kurda, šiitskih milicija te pojedinih sunitskih plemena u Iraku.

No, daleko od ubijanja nedužnih civila i terora koji provode na bojnim poljima, borci Islamske države dio su efikasnog sistema koji osigurava kontrolu nad osvojenim teritorijama pomoću prihoda koji, prema nekim procjenama, iznose više od dva miliona dolara na dan. Vođenje državnog aparata nije dužnost isključivo samoprozvanog halife Ebu Bekra el-Bagdadija, već je za tu svrhu formirano vijeće koje se sastoji od niza zamjenika i oficira, od kojih svaki ima unaprijed određene dužnosti, obaveze i mjesečnu plaću. Mnogi od halifinih zamjenika su iskusni generali i komandiri bivše Sadamove vojske, a analize zapadnih eksperata pokazale su da se grupa stalno prilagođava situaciji na terenu, kako u vojnom tako i u finansijskom smislu.


Lokalni izvori prihoda

Islamska država je trenutno jedna od najbogatijih terorističkih grupa na svijetu. Njena snaga leži u činjenici da, za razliku od Al-Kaide i pobunjenika u Siriji, ne zavisi isključivo od donacije iz inozemstva, nego imaju lokalni izvor prihoda koji osigurava nesmetano funkcioniranje državnog aparata. Nisu pripojeni na globalni finansijski sistem, stoga eventualne sankcije ne bi poremetile njihovo funkcioniranje, navodi Patrick Johnston, ekspert za terorizam u američkom think tanku “Rand Corporation”.

Glavni izvori prihoda Islamske države prije svega su: iznuda, kidnapiranje, pljačka, porezi za lokalno stanovništvo te krijumčarenje iračke i sirijske nafte. Iako Hezbollah, Hamas, Al-Kaida i ostale organizacije najčešće ovise o stranim donatorima, postoji mnogo organizacija koje su kao i Islamska država razvile vlastite izvore prihoda. Talibani su krijumčarili opijum, minerale i drvo; kolumbijski FARC se bavi Islamska država ima kontrolu nad sedam naftnih polja, zatim nad dvije rafinerije u Iraku, te nad šest od ukupno deset naftnih polja u istočnoj Siriji prodajom kokaina; Abu Sayyaf na Filipinima, kao i ogranci Al-Kaide u Jemenu i Sjevernoj Africi zarađuju novac od uzimanja taoca te njihovog puštanja u zamjenu za novac. Iako ne postoje pouzdani podaci koliko ove grupe ustvari zarađuju, UN-ov izvještaj je procijenio da su talibani u 2011. godini od krijumčarenja zaradili oko 400 miliona dolara.


Prodaja nafte ispod tržišnih cijena

Najznačajniji izvor finansiranja za Islamsku državu svakako je krijumčarenje nafte iz mnogobrojnih naftnih polja koje ona kontrolira. Grupa ima kontrolu nad sedam naftnih polja u Iraku, zatim nad dvije rafinerije te nad šest od ukupno deset naftnih polja u istočnoj Siriji. Islamska država barel sirove nafte prodaje po cijeni između 25 i 60 dolara. Ovo je daleko niže od globalnih tržišnih cijena nafte koje iznose oko 102 dolara po barelu. Također, ova grupa dnevno proizvodi 40.000 barela nafte, što osigurava redovne dnevne prihode od dva miliona dolara, navodi američki “Bloomberg”. Nafta se izvozi u kurdske regije Iraka i Sirije, kao i u Tursku i Jordan.


Cijena države

Voditi složen administrativni aparat na teritoriji veličine Velike Britanije nije jednostavan zadatak, stoga najveći dio novca Islamske države ide na razvoj institucija te usluga koje se nude stanovnicima, a značajan dio novca se troši i na naoružanje te regrutiranje novih članova. Grupa je najviše novca zaradila osvajanjem Mosula, jednog od najvećih gradova u sjevernom Iraku, u kojem je, po izvještajima s terena, opljačkala sve banke i otuđila velike količine novca. Sljedeći najvažniji zadatak Islamske države jeste učiniti vlastiti teritorij finansijski održivim, jer će u suprotnom postati neisplativo kontrolirati velike dijelove Iraka i Sirije. Upravo u tome zapadni saveznici vide svoju šansu, te, prema izjavi Briana Fishmana, analitičara u think tanku “New America Foundation”, SAD će se fokusirati na eliminiranje posrednika u krijumčarenju nafte koji Islamskoj državi omogućavaju prodaju, kao i na pronalaženje skladišta u kojem ova grupa drži sav novac. Uništenjem finansijske infrastrukture ove grupe otvorio bi se put za brže oslobađanje okupiranih teritorija sjevernog Iraka i Sirije.

Na vrh