Bošnjaci u Albaniji vape za domovinom

26. Jul 2017. | 21:00 | NV
mentor1

Merhaba, ja sam Ćorić. Mi smo iz Mostara, kazuje nam srdačno prosijedi čovjek u pedesetim godinama dok nam na benzinskoj pumpi sipa gorivo u automobil, piše INS.

Ovakav srdačan doček imat ćete ukoliko vas put nanese do benzinske pumpe i restorana „Bosnja“ uz autostradu, na pola puta između albanskog turističkog centra Drača (Durres) i glavnog grada Albanije, Tirane.

 

Mi, Bosanci

To je mjesto u kojem su se prije skoro stoljeća i pol nastanili Bošnjaci koji su na putu za Tursku završili u „zemlji orlova“, nakon što je naša domovina na Berlinskom kongresu predata na upravljanje Austro-Ugarskoj.

Zadesilo ih je nevrijeme, pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Pitali su: “Je li ovo Turska?“ Odgovoreno im je: „Da, ovo je Turska”. Tako su tu, u Draču, stali i trajno ostali. Uglavnom su to sposobni Hercegovci. Njihovi preci u Albaniju su došli iz Mostara, Počitelja, Čapljine, Blagaja, Domanovića… Najprije je bilo 13 porodica, a dvije velike grupe koje su nastanile selo Borak, došle su tokom iseljavanja našeg naroda 1879. i 1884. godine.

Osim u Draču, Bošnjaci danas žive u okolnim općinama Šijah (Shijak), Džavzotaj i Sukht, odnosno selima Kodžaz (Koxhas) i Borku (Borake).

Na ovom području ih se nastanilo oko 3.000, od ukupno 10.000 Bošnjaka u Albaniji. Priča nam to Mentor Klarić (Kllari), direktor kompanije Gllavica i sin uglednog Fikreta Klarića, počasnog konzula BiH u Albaniji.

 

U inat!

Mentor govori na bosanskom jeziku, čistim hercegovačkim naglaskom kojeg su ovdašnji Bošnjaci sačuvali, kao i svoj jezik, tradiciju, običaje, mentalitet…  

Zato su u blizini “Bosnje” nalaze i restorani “Sarajevo”, “Zambak” (Ljiljan)… Osim u Draču, Bošnaka ima u Firi na jugu Albanije nedaleko od Valone, te u Kavaji, Tirani i još nekim gradovima. Ovo je vrlo vrijedan dio društva. Uspjeli su se  integrirati u društvene tokove ove države, ali i, uprkos tome što 140 godina žive van domovine, sačuvati svoj identitet.

Sebe jednostavno nazivaju Bosancima…

BiH im je u srcu. Jednom prilikom su novinarima njemačkog Doece Wellea kazali da kada čuju pjesmu Sa-Sa-Sarajevo Hanke Paldum svi skaču na noge, jer vole Bosnu, ljude i gradove. Zato su se veoma obradovali kada smo im poklonli CD-ove bosanskih sevdalinki.

Bošnjaci u Albaniji imaju veliki  broj intelektualaca, počevši od glavnih i odgovornih urednika tiranskih listova, doktora nauka, umjetnika, profesora, inžinjera, pravnika, kao i pjesnika, poput Fatmira Baćija, jednog od najboljih pjesnika u Albaniji. Bošnjak Abdulah Kapetanović je bio  bivši zamjenik rektora Univerziteta u Tirani, veoma ugledan građanin Albanije.

Bošnjaci u Albaniji su do 1948. godine sklapali brakove isključivo iz Bosne i Hercegovine ili međusobno. Zbog političke krize s Jugoslavijom, 1948. godine se zatvara granica i počinje njihovo miješanje s Albancima. Albanke brzo nauče bosanski, jer se u bošnjačkim selima govori samo bosanski.

Režim komunističkog diktatora Envera Hoxhe je zabranjivao čak i bošnjačka prezimena i njihove slavenske nastavke na „ić“, a bosanski jezik nisu mogli govoriti.

Zbog izoliranosti zemlje, nisu smjeli pratiti jugoslovenske radio i TV kanale, ali su,  svemu uprkos, zahvaljujući ogromnoj volji i ljubavi prema domovini – očuvali svoj bosanski jezik! U inat!

Kako bi rekao Meša Selimović, „ne liče na junake, ali ih je najteže uplašiti prijetnjom“.

“Sve uzimamo iz Bosne! Mi ovdje radimo catering za naftne kompanije i idemo na mjesta gdje se obavljaju istraživanja. Nedavno smo za te potrebe kupili i kontejnere upravo u Živinicama”, govori za INS Klarić, čija je porodica porijeklom iz mjesta Kosor u Blagaju.

U Draču imaju i svoju plažu „Sunce“ na kojoj bi rado ugostili Bosance i Hercegovce, koji sve više posjećuju Albaniju, a planiraju i osnivanje turističke agencije za sklapanje aranžmana s matičnom zemljom.

Njegov otac je Fikret se kroz Udruženje „Zambak“, zajedno s ostalim predstavnicima Bošnjaka, snažno bori za afirmaciju te manjine u prijateljskoj zemlji.

Iako bi se mogla sastaviti cijela lista političara, ministara iz BiH koji su posjetili Bošnjake u Albaniji, malo je koristi bilo od tih susreta.

 

Dvojno državljanstvo

Priznaje nam to i Mentor Klarić, ali i dodaje da je bolje nego prije aktiviranja bezviznog režima kada su veoma teško dolazili u BiH.

Status Bošnjaka još uvijek nije riješen, iako ostale nacionalne manjine u Albaniji poput grčke, makedonske i crnogorske, već imaju riješen status. Od predstavnika BiH očekuju tek da se postaraju da bošnjačka manjina u Albaniji uživa status koji u našoj zemlji uživa albanska manjina koja je i dio Vijeća nacionalnih manjina koje djeluje pri Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu Federacije BiH.

Ovi dobri Bošnjani, kojima i danas orose oči kada čuju za Bosnu, Sarajevo i Mostar, zaslužuju dvojno državljanstvo, što su još prije dvije godine zamolili i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Ostavljamo ih u nadi, da će im domovina njihovog porijekla vratiti makar dio ljubavi koju joj iz daleka šalju stoljeće i pol!

NV / INS

Na vrh