Centralna Azija: Izazov kakav Kina još nije upoznala

Važnost prostora Centralne Azije za ukupne odnose u Evroaziji gotovo je nemjerljiva i teško ju je sagledati bez detaljnog uvida u sve njene pojedinosti. Ovaj ogromni prostor predmet je interesiranja Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Turske, Irana i država koje se nalaze u ovom dijelu svijeta. Svojevremeno ga je Zbigniew Brzezinski nazvao “etničkim kazanom” jer je to prostor koji je u latentnoj opasnosti od sukoba koje može izazvati bilo koja zainteresirana strana. Ko bude kontrolirao Centralnu Aziju imat će najviše izgleda da kontrolira najvažnije procese u cijeloj Aziji. Stoga se Kina upustila u otvorenu borbu sa svim takmacima. Međutim, Kina bi mogla dobiti još jednog neprijatelja kojeg ni u snu nije mogla zamisliti. Vođa terorističke organizacije ISIL Ebu Bekr el-Bagdadi, govoreći o položaju Ujgura u Kini, rekao je sljedeće: “Vaša braća iz cijelog svijeta čekaju na vaše spasenje”, te je zaprijetio Kini da će njegova organizacija zauzeti dio pokrajine Xinjiang u kojoj Ujguri žive

19. Mar 2015. | 12:00 | Armin Sijamić
37462

Prostor Centralne Azije za Kinu ima ogromno značenje. Možda to najbolje opisuje sintagma koju koriste pojedini autori kad ovaj prostor nazivaju “novim kineskim putem svile” aludirajući na važnost prostora u transferu ekonomskih dobara iz Kine u ostatak svijeta. Ovaj prostor, koji je bogat energentima, u kineskim je planovima predviđen kao kvalitetna i realna zamjena za nabavku eneregenata kako bi Kina izbjegla duge i možda jednog dana nesigurne plovidbe okeanima i morima s ciljem da se domognu nafte koja pokreće kinesku privredu.

Kinezi su otišli dalje pa su počeli s izgradnjom moderne željeznice koja bi Kinu povezala sa zapadnim dijelom Evrope. Naravno, prostor Centralne Azije je na pola puta između Pekinga i Pariza pa je interesiranje za ovaj prostor veće. Sankcije koje su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija uvele Rusiji natjerale su Moskvu da još predanije traži nova tržišta za svoje energente. Kina se stoga nametala kao jedina realna opcija. Razvoj krize u Ukrajini samo je ubrzao rusko-kinesku saradnju na polju energetike koja je vitalna za obje države, pa se počelo s izgradnjom naftovoda i plinovoda iz Rusije ka Kini.

Međutim, Kina je otišla dalje ne želeći praviti vlastitu zavisnost od Rusije, pa diplomatskim akcijama u ekonomskim ustupcima odobrovoljava države iz ovog dijela svijeta da s Moskvom razvijaju saradnju na polju energetike. Kazahstan je jedna od takvih država. Prije deset godina je završena izgradnja naftovoda s obala Kaspijskog mora/jezera u Kazahstanu do kineske provincije Xinjiang u dužini od 2,2 hiljade kilometara kojim se Kina opskrbljuje naftom. Naravno, jedan naftovod nije dovoljan, kineske vlasti traže moduse za izgradnju novih.


Manjina koja to nije

Kina je država velikih ekstrema i unikatna je pojava u svjetskim okvirima. Rijetke su države u kojima se više od dvadeset miliona ljudi koji pripadaju jednoj religiji može nazvati manjinom. Govorimo o muslimanima u toj državi koji naseljavaju ovu državu više od 1.400 godina i u kojoj su u prošlosti obnašali veoma važne funkcije, od vojske do upravljanja državom. Danas u svakoj kineskoj provinciji žive muslimani, ali u jednoj od provincija zauzimaju posebno mjesto. U kineskoj provincij Xinjiang, koja ima površinu od 1,6 miliona kvadratnih kilometara, živi ujgurska manjina s deset miliona pripadnika i čine oko 50 posto ukupne populacije tog regiona.

Značajna ujgurska dijaspora smještena je u Kazahstanu, Uzbekistanu i Kirgistanu i oni su pod posebnom prismotrom kineskih vlasti, a vjerovatno i nekih drugih država. Iako je sankrosantno pravilo kineske vanjske politike nemiješanje u unutrašnje poslove drugih država, zvanični Peking je natjerao vlasti u Kazahstanu i Kirgistanu da ugase ujgurske političke partije i tamošnje novine kako bi smanjio utjecaj na Ujgure koji žive u Kini. Jer važnost provincije koju naseljavaju Ujguri za Peking je iznimna iz najmanje tri razloga. Prvo, radi se o ogromnom teritoriju koji je kapija prema središtu kontinenta. Drugo, logika ekonomije, razvoja i pristupa tržištu kinesku politiku godinama tjera u borbu za nova tržišta i očuvanje starih tržišta. I konačno, treći razlog je što postojeći naftovodi i oni koji su u planu za građenje prolaze upravo kroz ovu provinciju.

Posljednjih smo godina svjedočili pobunama Ujgura koji nisu zadovoljni pojedinim potezima zvaničnog Pekinga. Osim problema koje imaju sve manjine svijeta, Ujguri su tražili i veću autonomiju koja bi im osigurala zaštitu od širenja utjecaja većinskog kineskog naroda Han, čije su pripadnike u prošlosti pojedini Ujguri optuživali za rasizam. Istovremeno, pripadnici naroda Han su Ujgure optuživali za fundamentalizam i ekstremizam posebno nakon terorističkih napada u Sjedinjenim Američkim Državama. Tačnije, svaki akt nasilja Ujgura kineske vlasti nastoje prikazati kao djelo terorizma. Nakon toga slijedi brutalan obračun s počiniteljima nedjela, ali i sa svima onima koji se pobune protiv vlasti u Pekingu.

Ne treba posebno isticati da je ovo slaba tačka u želji kineskih vlasti da izazovu društvenu koheziju te da je takva više nego pogodna za strana uplitanja. Najave El-Bagdadija kineske su vlasti shvatile veoma ozbiljno, imajući u vidu moćne finansijere terorističke organizacije kojom El-Bagdadi, barem nominalno, rukovodi. Već oproban recept pobune i njenog nasilnog gušenja od vlasti, koje prerasta u pobunu miliona ljudi, vjerovatno je napisan i za ovu kinesku regiju, a planeri čekaju pogodan trenutak.

Kineske vlasti su svjesne tog problema, a na povlačenje američkih snaga iz Afganistana iz tog razloga gledaju dvojako. S jedne strane, to je dobra vijest jer se u regiji smanjuje američko vojno prisustvo, a s druge, kineske vlasti su svjesne da dio pobunjeničkih boraca iz Afganistana nesmetano može započeti svoje aktivnosti na ogromnom prostoru Centralne Azije, ne obazirući se na državne granice koje oni ne priznaju. Istini za volju, ni u ranijim godinama i stoljećima artificijalne državne granice pojedini narodi koji naseljavaju taj prostor također nisu uvažavali, jer su im često i najbliži srodnici ostajali s druge strane državne granice.


Regionalna sigurnost

Rusija je također svjesna ovog problema, a za vlasti Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana pojačano djelovanje dobro uvježbanih terorističkih grupa finansiranih izvana predstavlja noćnu moru. Stoga su ove države odlučile preventivno djelovati, kako zbog ovog izazova tako i zbog drugih izazova koje donosi moderni svijet i globalizacija, a čiji je glavni zagovornik vlast u Washingtonu. Osim bilateralne državne saradnje, čelnici nekoliko država ovog dijela svijeta rade i na razvijanju multilateralnih mehanizama saradnje u borbi protiv terorizma.

Članice Šangajske grupe za saradnju (Kina, Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan), koja postoji od 2001. godine i pod okriljem dijela ove organizacije namijenjenog za borbu protiv terorizma realiziraju različite vježbe vojske i sigurnosnog aparata država uopće. Kina je otišla korak dalje pa ove zajedničke planove koristi kao pokriće za povećanje vojne prisutnosti u mjestima koja su bila uporišta pobuna Ujgura ranijih godina. Zvanična verzija pojačanih vojnih manevara je osiguravanje granica u skladu s dogovorom sa članicama Šangajske grupe za saradnju da se u korijenu suzbije svaka vrsta terorizma. Kineske vlasti su se stoga odlučile da svoje susjede za saradnju u borbi protiv terorizma nagrade sa pet milijardi dolara putem različitih projekata u godinama koje dolaze. Slikovito rečeno, velike infrastrukturne projekte koje izvode velike kompanije osiguravat će vojska.


Adekvatan odgovor

Posljednje vijesti koje stižu iz Kine govore da su se tamošnje vlasti odlučile za enormno povećanje vojnog budžeta te države u iznosu od čak deset posto, što će u konačnici iznositi 144 milijarde dolara koje će biti upotrijebljene za modernizaciju armije, posebno u segmentu informatičke opremljenosti vojske. Upućeniji će reći da je to samo dio povećanja jer obim kineskog ulaganja u vojsku teško se može računati kako to, naprimjer, rade države članice NATO-saveza.

Naime, kineska armija je na različite načine involvirana u kinesko društvo i kinesku privredu, stoga se ulaganja u tamošnju armiju izvana teško mogu precizno izračunati. Za netransparentno ulaganje u vojnu silu, Kinu su često optuživali pojedini susjedi i Sjedinjene Američke Države. Pojačano prisustvo u Centralnoj Aziji nije samo rezultat vojnog djelovanja. Kinesko djelovanje na ovom prostoru je zaokružen proces strateškog uplitanja u procese u susjednim državama kako bi ih se na različite načine približilo kineskim planovima za budućnost.

Osim spomenute saradnje na polju sigurnosti, koju prati ekonomska diplomatija, Kina na svojoj strani ima i sveukupne svjetske odnose koji joj pomažu da potisne Rusiju s ovog područja. Države Centralne Azije, koje su bile članice SSSR-a, još su pod jakim utjecajem Rusije, koji slabi u onoj mjeri koliko kineski utjecaj raste. Stoga države ovog dijela svijeta na pojavu Kine kao regionalnog igrača gledaju kao na dobru priliku da se oslobode zagrljaja Moskve.
Rusija, ophrvana mnogobrojnim problemima na istočnoj granici i usporenim ekonomskim rastom koji je prouzrokovan sankcijama Zapada, trenutno nije sposobna za protunapad na ovom prostoru. Dobre i prijateljske veze s Kinom, koje trenutno uživaju, garancija su da će njihovi interesi u ovom dijelu svijeta biti uvaženi. Demografija je neumoljiva. Etničkih Rusa na ovom području je sve manje, a Kineza svakim danom sve više. Ogromni nenaseljeni i resursima bogati prostori čekaju investitore koji će na tom području odrediti vlastita pravila igre. Međutim, preduvjet za ove planove je da spomenuti “etnički kazan” u budućnosti ne provrije.


Strateška saradnja

Početkom sedmice je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi na konferenciji za novinare, održane na marginama zasjedanja Kineskog nacionalnog parlamenta, izjavio: “Pragmatična saradnja Kine i Rusije je međusobna potreba i cilj joj je obostrana dobrobit.” Cilj je trenutnu trgovinsku razmjenu između dvije države, koja iznosi oko devedeset milijardi dolara u ovoj godini, povećati na stotinu milijardi dolara, a u narednih nekoliko godina čak udvostručiti. Ovako ubrzan razvoj ekonomskih veza objašnjava se ukrajinskom krizom i sankcijama Zapada Rusiji, s jedne, i problemima s pojedinim susjedima kojima se susreće Kina posljednjih mjeseci, s druge strane. Međusobno uvezivanje dvije prijateljske države je, čini se, dio plana kako bi ove dvije države jedna drugoj bile siguran oslonac u vremenima koje dolaze. Prostor Centralne Azije će stoga biti u posebnom fokusu i Moskve i Pekinga.

Na vrh