Čongradin: Ko voli Miloševića, glasat će za smrt i glad

22. Feb 2018. | 22:01 | NV
dacic

Novinarka i kolumnistica beogradskog lista Danas Snežana Čongradin žestoko je reagovala na izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, koji je ponovo hvalio nekadašnjeg srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića.

“Kada Ivica Dačić kaže da ko je volio Slobodana Miloševića, najvećeg političkog zločinca u novijoj svjetskoj historiji, treba da glasa za Socijalističku partiju Srbije na beogradskim izborima, postavlja se pitanje da li je lider socijalista lud ili samo nevjerovatno pokvaren i bezobrazan”, smatra Čongradin.

Čongradin se pita kako je moguće da srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić tolerišu Dačićeve hvalospjeve na račun Slobodana Miloševića.

“Također, postavlja se pitanje da li su predsjednik države i predsjednica Vlade, koji Dačića drže na mjestu šefa diplomatije sa ovakvim stavovima i izlivima poštovanja prema diktatoru odgovornom za najveće siromašenje i najgnusnije zločine na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, ludi ili, također, samo nevjerovatno neodgovorni, bezobrazni i pokvareni.

Istovremeno, nameće se i pitanje koliko su mediji i cjelokupna javnost u Srbiji nenormalni kada ovakve izjave lidera SPS-a i ministra vanjskih poslova pretpostavljaju kao običajnost karakterističnu za predizbornu kampanju i nešto oko čega se ne bi trebalo posebno uzbuđivati i posvećivati pažnju.

Rat, glad, ubistva, genocid, etnička čišćenja, politička ubistva, a potom i nekoliko ubogaljenih generacija kao posljedica svega toga, da se najnormalnije i potpuno bezbrižno koriste kao aduti u predizbornoj kampanji, 2018. godine, govori o svom nasilju koje su aktuelni vlastodršci, predstavnici opozicije, javni radnici, i svi oni koji imaju misiju brige o običnim ljudima, građanima ove zemlje, spremni da zarad lične koristi, ili zbog potpunog neznanja, neosjetljivosti i nedoraslosti poslu kojim se bave, spremni da sprovode.

To je jedna takva situacija da neko iole normalan i priklonjen zdravom razumu poželi da pobjegne glavom bez obzira, da se izmjesti i osami, zauvijek napusti sopstvenu državu. Ili da nastavi, pak da stoji sam u čudu, preplašen, uznemiren, smrznut od količine brutalnosti, primitivizma i lakoće sa kojom se ostali nose sa smrću i gladi svojih najbližih i najmilijih, prećutkujući i ne reagujući na prizivanje tog vremena u kojem su upravo smrt i glad bile najdominantnije odlike stanja u društvu.

Ne postoji mržnja prema drugom čiji temelji nisu u mržnji prema sebi i svome. A to je upravo odraz i ogledalo našeg društva, onako kako to uspješno uspjevaju da nametnu političke i medijske elite običnim ljudima skoro trideset godina od početka ratova i propasti države i nacije pod vodstvom Slobodana Miloševića, ili Dačićevog Slobe”, zaključuje Snežana Čongradin.

 

NV / NAP

Na vrh