Crna Gora – Predsjednički izbori 2018: Ponovni pokušaj oživljavanja SRJ?

11. Apr 2018. | 21:03 | NV
crna gora(1)

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom 7.predstojećih predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 15. aprila 2018.godine analizira završnicu izborne kampanje u toj državi. Iz opširnog istraživanja „Crna Gora – Predsjednički izbori 2018: Ponovni pokušaj oživljavanja SRJ?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

U Crnoj Gori će se 15.aprila 2018.godine održati sedmi predsjednički izbori od uvođenja višestranačja, a treći od proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006.godine. Pravo glasa ima 532.599 birača.

Na predsjedničkim izborima učestvuje sedam kandidata: Marko Milačić – kandidat Prave Crne Gore, Mladen Bojanić – kandidat Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore, Socijalističke narodne partije Crne Gore i Građanskog pokreta URA, Hazbija Kalač – kandidat Stranke pravde i pomirenja, Vasilije Miličković – kandidat Grupe birača „Građanska akcija“ i Partije penzionera, invalida i restitucije Crne Gore, Dobrilo Dedeić – kandidat Srpske koalicije, Dr Draginja Vuksanović – kandidat Socijaldemokratske partije Crne Gore, Milo Đukanović – kandidat Demokratske partije socijalista Crne Gore.

 

Za i protiv Crne Gore

Iako je Crna Gora na osnovu održanog referenduma 2006.godine proglasila svoju samostalnost i nezavisnost još uvijek određeni politički krugovi u Srbiji ne prihvaćaju tu geopolitičku realnost. Osporavanje državnosti Crne Gore često se dovodi u pitanje od strane velikosrpskih nacionalista, velikosrpske opozicije u Crnoj Gori i Srpske pravoslavne crkve (SPC). Pri tome se ne može zanemariti uloga Rusije, koja je intenzivirala svoje aktivnosti u Crnoj Gori u završnici procesa njenog pristupanja ka punopravnom članstvu u NATO-u.

U svim događanjima pred i poslije proglašenja nezavisnosti Crne Gore značajnu ulogu odigrale su manjinske zajednice Albanci, Bošnjaci i Hrvati. Prosrpska i proruska opozicija u Crnoj Gori u svojim programima, javnim i tajnim djelovanjem i čestim verbalnim nacionalističkim nasrtajima i uvredama upućenim pripadnicima manjinskih naroda gura te narode u zagrljaj Đukanovića. Albanske i bošnjačke političke stranke svjesne su, da svoju poziciju kao građani mogu izgrađivati i jačati jedino u snažnoj i nezavisnoj građanskoj državi Crnoj Gori kao punopravnoj članici NATO-a i EU.

Na sceni je pokušaj da se Crna Gora stavi pod snažan srpski i ruski uticaj. Realizacija takvog scenarija podrazumijeva instaliranje svog kandidata na poziciju predsjednika Crne Gore, stvaranjem ambijenta, koji bi doveo do prijevremenih izbora na kojima bi se iznudila pobjeda prosrpskih i proruskih stranaka. Financiranje tih aktivnosti vrši se uglavnom iz inostranstva. Došlo bi do organiziranja referenduma na kojima bi se poništila proglašena nezavisnost i samostalnost Crne Gore, poništeno bi bilo članstvo Crne Gore u NATO-u i povučeno međunarodno priznanje Republike Kosovo, što prema međunarodnom pravu nije izvodljivo.

Zbog toga se ulažu snažni napori da se onemogući pobjeda Mila Đukanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora, jer bi eventualni drugi krug izbora, ipak, davao nadu tim političkim snagama za realizaciju planiranog scenarija.

Analitičari smatraju, da je veliki broj predsjedničkih kandidata, čak sedam, za razliku od prošlih predsjedničkih izbora 2013.godine kada su bila svega dva kandidata u funkciji raspršivanja glasova na više kandidata, da bi se na takav način onemogućila Đukanovićeva pobjeda u prvom krugu izboru. Radi se o temeljito pripremljenoj strategiji, koja je pripremana izvan Crne Gore i u koju su pojedini kandidati (ne)svjesno uvučeni. U postojećoj političkoj konstelaciji stvaranje tenzija u Crnoj Gori i regionu odgovara Rusiji. Još uvijek u potpunosti nije jasno kako je u te scenarije (ne)svjesno uvučena Socijaldemokratska partija (SDP), državotvorna stranka koja je nosilac antiratne politike, nosilac ideje o nezavisnosti Crne Gore, članstva u NATO i općenito prozapadne politike i pozitivnih procesa u Crnoj Gori.

 

Izborna kampanja kratka i korektna 

Kampanja za predsjedničke izbore nikada nije bila vremenski kraća i financijski skromnija.  Retorika u kampanji je prilično dosadna, jer se godinama znaju stavovi i političke pozicije svih kandidata.

Iako su kandidati međusobno razmjenjivali oštre riječi u kampanji može se ocijeniti da je bila u granicama fair playa.

U izbornoj kampanji nedostaje inovativnog pristupa, jer većina kandidata ponavlja ono što već godinama priča. Iako su kandidati predloženi iz određenih političkih opcija kod nekih kandidata se može primijetiti da imaju (ne)skrivenu podršku iz inostranstva.

Analitičari smatraju, da je ipak bilo uvredljivih izjava u kampanji. Tako se izdvaja da svaki glas koji Hazbija Kalač osvoji u slučaju da Đukanović ne pobijedi u prvom krugu išao bi u korist kandidata Demokratskog fronta, proruski nastrojenog Mladena Bojanića, koji se nije htio ograditi od izjave Nebojše Medojevića „da ko god glasa za Đukanovića, taj je novi poturica“.

Upravo su glasovi manjinskih naroda bili i ostali presudni za sve Đukanovićeve historijske pobjede i pobjede građanske opcije u Crnoj Gori, posebno računajući pobjedu na referendumu za nezavisnost Crne Gore i izglasavanje ulaska Crne Gore u NATO.

 

Državotvorne jače od antidržavotvornih snaga

Opozicija je duboko podijeljena ne samo ideološki nego i etnički. Dio opozicije je prosrpske i proruske orijentacije i uglavnom pod uticajem zvaničnog Beograda i Moskve, kojoj je ključan cilj skinuti sa vlasti i eliminirati iz političkog života Mila Đukanovića, ključnu političku ličnost u Crnoj Gori posljednje tri decenije.

Prosrpske i proruske političke partije uglavnom svoj politički koncept temelje na osporavanju odnosno negiranju državnosti Crne Gore i otvorenu okrenutost prema Srbiji i Rusiji.

Sva dosadašnja iskustva Crne Gore, koja temelje na referendumu o nezavisnosti i održanim izborima pokazuju, da su državotvorne snage odnosile uvjerljivu pobjedu nad antidržavotvornim.

 

Pokušaj oživljavanja SRJ?

Prosrpska i proruska opozicija svojim djelovanjem odvraća od sebe ostale građane Crne Gore posebno (ne)opreznim povremenim osporavanjem sadašnjeg državnog statusa Crne Gore i najavama da će njihovim dolaskom na vlast povući članstvo u NATO-u. Veći dio sadašnje opozicije u Crnoj Gori je stava, da je potrebno povući crnogorsko priznanje Republike Kosovo. Mogući hackerski napadi, koji će dolaziti izvana i biti će usmjereni ka podršci pojedinim opozicionim kandidatima neće moći bitnije uticati na rezultate izbora, jer Crna Gora ima drugačije strukturirano i usmjeravano biračko tijelo za razliku od većine drugih država.

Crna Gora se nalazi duboko u procesu evropskih integracija sa 30 otvorenih pregovaračkih poglavlja i tri privremeno zatvorena, dok je, u međuvremenu, postala punopravna članica NATO-a.

Jedan od prioriteta Đukanovićeve vanjske politike je, od druge polovine devedesetih godina prošlog stoljeća i razlaza sa tadašnjom politikom Slobodana Miloševića, da temelji na stalnom građenju i unapređivanje dobrih odnosa sa svim državama regiona, a na širem planu to je nedvosmisleno prozapadna orijentacija i opredjeljenje za članstvo u EU i NATO.

Analitičaru smatraju, da je na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori Milo Đukanović (DPS) favorit izbora, jer podijeljena i heterogena opozicija nije uspjela osigurati jednog kompetentnog kandidata, koji bi se suprotstavio Đukanoviću.

Crna Gora suočava se sa svim tranzicijskim problemima sa kojima se suočavaju i druge države regiona. Još uvijek crnogorska država nema adekvatne odgovore na kriminal, korupciju i razvojne izazove. Dio problema u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije je institucionalan, jer postoji neusklađenost u djelovanju pojedinih državnih institucija u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Crna Gora je juna 2017.godine postala 29.punopravna članica NATO-a. Članstvo u NATO-u obilježeno je protestima protivnika punopravnog članstva te države u NATO-u. Pozivanje demonstranata na Srbiju i Rusiju razotkrilo je namjere i potvrdilo pozadinu odnosno umiješanost pojedinih država u unutrašnja događanja u Crnoj Gori sa ciljem njene destabilizacije.

Dio prosrpske i proruske opozicije pokušava na potpuno pogrešnom antidržavnom konceptu srušiti Mila Đukanovića (DPS) i aktuelnu Vladu Crne Gore. To stvara snažan otpor kod etničkih Crnogoraca i manjinskih zajednica, koje prosrpska i proruska opozicija sa postojećom politikom i pristupom stigmatizira, vrijeđa, ponižava i tako sve više udaljava od sebe. Predstojeći predsjednički izbori biće još jedan od bezuspješnih pokušaja dovođenja u pitanje državnog statusa Crne Gore odnosno njene nezavisnosti i uzaludni pokušaj ponovnog oživljavanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) u kojoj bi Crna Gora bila u podređenom položaju i pod snažnim uticajem Srbije i Rusije. To je neponovljiva prošlost, a Crnu Goru pored nedavnog članstva u NATO-u čeka punopravno članstvo u EU te rješavanje brojnih izazova sa kojima se suočava ta mlada država, koja predstavlja važan faktor regionalne stabilnosti i nosilac je evropskih integracija u regionu.

 

NV / NAP

Na vrh