Damir Novotny: Moramo se pomiriti s nametima kapitalizma

CEFTA je sada mrtva i besmislena organizacija slobodne trgovine, a Bosna i Hercegovina će vjerovatno dobiti povlašteni status prilikom trgovine sa Evropskom unijom, pa tako i s Hrvatskom

9. Jul 2013. | 13:45 | Nijaz Hlivnjak
damir

damir.jpg

Ulazak susjedne Hrvatske u Evropsku uniju označava i ulazak regije u novu konstelaciju odnosa, bilo političkih, ekonomskih ili društvenih. Ipak, aspekt ekonomije dominira, a nedavna akvizicija hrvatske kompanije Agrokor u smjeru kupovine većinskog udjela u slovenskom Mercatoru najbolje potvrđuje tu činjenicu. Damir Novotny, ugledni ekonomski analitičar iz Zagreba, bio je naš sagovornik o temi koja propituje ekonomska kretanja u Jugoistočnoj Evropi prije i poslije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, te položaju Bosne i Hercegovine.


Gospodine Novotny, je li Agrokorova kupovina Mercatora poslovni poduhvat godine ili pak borba za opstanak?

Ja mislim da je to sada vrlo važno, ne samo zbog Agrokora i Mercatora, jer, ako pogledamo maloprodajno tržište Evropske unije, vidimo da ne postoje državne maloprodajne kompanije kao što je Mercator, već isključivo privatne. Drugim riječima, u Evropskoj uniji dominiraju privatni poduzetnici kao ulagači u maloprodajne kanale, koji su onda nezavisni od politike i velikih grupacija. Naravno, svaka velika kompanija sebi može izgraditi distributivni kanal, ali ako govorimo o prodaji proizvoda dnevne potrošnje, onda vidimo da je to jedinstven slučaj. Taj koncept državne maloprodajne mreže, čiji je cilj bio probijati kanale samo za slovenske ili većinom slovenske proizvode u zemljama Jugoistočne Evrope gdje su se pozicionirali, bio bi dugoročno neodrživ. S tim u vezi, Mercator se morao prodati. S druge strane, Agrokor je već ranije dobio povjerenje privatnog kapitala ili institucionalnih ulagača. Kod njih je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) glavni finansijer, međutim, za ovu transakciju oni su dobili podršku i privatnih komercijalnih banaka kao i privatnih kapitalnih fondova. Dakle, radilo se o izboru: da li u Sloveniji nastaviti s državnopravljenim maloprodajama koje će onda kršiti temelje za nekonkurentnije trgovačke kompanije, ili ga nekome prodati. Agrokor je bio logičan izbor zbog sinergija koje se mogu uspostaviti u Jugoistočnoj Evropi. S druge strane, Agrokor mora širiti svoje poslovanje u maloprodaji, jer je jedinstven slučaj to da jedna nezavisna kompanija dominira na nekom tržištu, ili su to veliki igrači poput Francisca Carrefoura, engleskog Tesca, ili su to diskonteri poput Lidlea. S tim u vezi, to je za Agrokor logičan nastavak njihove strategije konsolidacije tržišta koja je podržana od privatnih investitora. S druge strane, moramo reći da se Agrokor time ne spašava, već se, suprotno tome, konsolidira, dok će se spasiti Mercator i dio njegovih dobavljača. Generalno, to je važna stvar za cijelu regiju jer konačno izlazimo iz tranzicijskog perioda u potpuno normalne odnose.


Kako gledate na ovaj koncept “jugosfere” koji se sve češće spominje?

To je jedan širi kontekst i ja u tu “jugosferu” u ekonomskom smislu ne vjerujem, zbog toga što se ovdje pokušava stvoriti jedan regiocentričan ekonomski prostor, dakle neka uža regija, te da se svi integriramo u evropske procese koji su opet integrirani u globalne procese. Nakon velike finansijske krize iz 2008. godine globalizacija se ubrzala. Danas kompanije posluju drukčije od načina na koji su poslovale prije krize. Evropska unija traži svoju poziciju na međunarodnom globaliziranom ekonomskom tržištu, što znači da se sve karike u lancu stvaranja neke nove vrijednosti sada dekomponiraju i dezintegriraju. Tako da dizajn i razvoj proizvoda ostaje u Evropi, jer je upravo Evropa i dalje najsnažnija regija za dizajn i razvoj proizvoda; pogledajmo italijanske kompanije, njemačku autoindustriju itd. Proizvodnja se može odvijati u Kini, Vijetnamu i sl., ali dizajn i razvoj ostaje u Evropi. Za proizvode iz oblasti novih tehnologija tu su Sjedinjene Američke Države i Južna Koreja, koje se razvijaju opet pod utjecajem američkog kapitala. U tom kontekstu “jugosfera” je zastario koncept. Sve kompanije u Jugoistočnoj Evropi moraju se integrirati u evropske trendove. Jednostavnije rečeno, kompanije iz Jugoistočne Evrope trebaju sarađivati s njemačkim kompanijama, a njemačke kompanije onda rade na razvoju preko globalnog tržišta. Recimo da se danas spoje tržišta SAD-a i Evropske unije, o čemu se već neko vrijeme govori, tada će sve kompanije biti upućene na to ogromno tržište, a “jugosfera” ispada potpuno besmislen ekonomski pojam.


Šta će se konkretno promijeniti u načinu poslovanja Agrokora na prostoru Bosne i Hercegovine, gdje je primjetna bojazan da ta velika kompanija neće poštivati domaću proizvodnju, tj. da na njihovim rafama neće biti mjesta za domaće proizvode? S druge strane, imamo obećanje Ivice Todorića, predsjednika Uprave Agrokor koncerna, da će ta kompanija poštivati domaću proizvodnju zemalja u kojima djeluje. Kako to komentirate?

Naglasio sam da je Agrokor privatna kompanija koju podržava privatni kapital. Mi se u Jugoistočnoj Evropi moramo suočiti s temom kapitalizma i racionalnog odlučivanja o ekonomskim akterima u tržišnoj ekonomiji. Namjerno naglašavam tu temu kapitalizma, jer mi se čini da taj aspekt izbora izbjegavamo. Evropska unija je regija u kojoj dominiraju privatna, mala i srednja preduzeća, čak 90 posto radnih mjesta održavaju takve kompanije, gdje kapital slobodno cirkulira po cijeloj Uniji, pa danas naravno i globalno. U tom kontekstu, treba reći da će Agrokor postupati racionalno. Dobavljači koji budu konkurentni naći će svoje pozicije na policama. Ovdje se postavlja ključno pitanje konkurentnosti. Mi već imamo jedan slučaj kada je Delta Holding prodala svoj lanac Maxi marketa belgijskom Delezu i tu se nije ništa značajno promijenilo, bolje rečeno, unaprijedilo se u korist potrošača jer su dobili veći izbor, bolje cijene, a domaći proizvođači – oni koji su mogli biti konkurentni – i dalje su tu prisutni. Kod Mercatora je upravo problem to što je postao nekonkurentan, pa su i njegovi dobavljači, slovenske kompanije, postali su nekonkurentni. Primjera radi, ne može slovensko ulje biti dvostruko skuplje od ulja iz Srbije ni onda kad se nabavlja u Srbiji. U tom smislu, ja ne vjerujem da će biti nekih velikih promjena nakon integracija.


Osvrnimo se sada na ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. Hoće li Hrvatska moći biti konkurentna na tom velikom tržištu?

O tome se vodi velika rasprava u Hrvatskoj. Kompanije i ekonomija u cjelini u ovom trenutku je slaba. Pet godina krize iscrpilo je i kompanije i cijelu ekonomiju, gdje je prisutna velika nezaposlenost, što sve zajedno nije dobar pokazatelj. Međutim, sjetimo se kako su izgledale Češka, Slovačka, Poljska i baltičke zemlje koje su ušle u EU u prethodnom krugu proširenja iz 2004. godine. Pogledajmo ih danas. Iste učinke očekujemo od Hrvatske. Jednostavno, tamo gdje nije bilo konkurentnih domaćih kompanija proširile su se međunarodne kompanije. Hrvatska je preblizu nekima od najrazvijenijih dijelova svijeta kao što su sjeverna Italija, južna Njemačka; Austrija je među najrazvijenijim zemljama svijeta. Dakle, mi očekujemo da će se međunarodni investitori zainteresirati za ulaganja u Hrvatsku, možda ne tako jednako kao što su se zanimali za ulaganja u Češku, Slovačku i baltičke zemlje, ali da će biti investiranja u narednih nekoliko godina, bit će sigurno. Naravno, onda može doći do takozvanog spillover učinka ili prelijevanja na hrvatsko tržište koje je dosad u međunarodnoj investicijskoj zajednici slovilo kao nekonkurentno, rizično i korumpirano. Danas je to samo jedna regija kao i Koruška i Bavarska u Njemačkoj, Lombardija u sjevernoj Italiji. Do Save će se preliti taj učinak Evropske unije, što opet znači da će Bosna i Hercegovina dobiti novu šansu. Kompanije iz Bosne i Hercegovine bit će vrlo blizu tog evropskog tržišta, i, naravno, opet će se postaviti pitanje zašto kompanije u BiH to ne bi iskoristile. Bit će tu raznih kombinacija, doradnih poslova, izvoza, rasta broja preduzeća i svi bi oni trebali iskoristiti tu šansu.


Na koji način će se odvijati ekonomska saradnja Hrvatske i Bosne i Hercegovine sada kad je Hrvatska u Uniji a više nije članica CEFTA-e?

CEFTA je bilo privremeno rješenje, dakle zona slobodne trgovine koja je najviše koristila Sloveniji. Upravo je Slovenija u početku iskoristila tu šansu; njihovi proizvodi su se dobro prodavali u zemljama CEFTA-e, iako su, moramo pošteno reći, bili su skupi i nisu vrijedili tih novaca. Evo, zašto bih ja platio proizvod iz Slovenije dvostruko više nego proizvod iz Turske, primjerice Gorenje i Beko, a vrlo su sličnog kvaliteta. Hrvatska se nije previše okoristila o CEFTA-u jer je kasno ušla, kao ni Bosna i Hercegovina. S tim u vezi, taj izlazak iz CEFTA-e neće biti nekakav dramatičan šok, osim možda za nekoliko kompanija iz konditorske industrije kao što su Kraš, Franc, Podravka i sl. koje će možda imati problem kod izvoza. CEFTA je sada mrtva i besmislena organizacija slobodne trgovine. Bosna i Hercegovina će vjerovatno dobiti povlašteni status prilikom trgovine sa EU, pa tako i s Hrvatskom. Vjerujem da se tu ništa bitno neće dogoditi te da neće biti nikakav hendikep za bosanske kompanije i privredu, nego upravo suprotno, smatram da će biti mnogo više koristi.


Je li moguće da dođe do tog prelijevanja i preko Save, tj. hoće li hrvatske i kompanije iz drugih evropskih zemalja investirati u Bosnu i Hercegovinu?

Da, to će se vjerovatno dogoditi. Taj proces globalizacije neminovno će obuhvatiti i našu regiju. Već sada imamo vrlo uspješne firme iz Bosne i Hercegovine koje proizvode dijelove za autoindustriju, kao i neke za druge namjene. Dakle, privatne male kompanije već su našle put do međunarodnog tržišta i to će se samo širiti. Prednost BiH je relativna blizina velikih tržišta, jeftina radna snaga, iako to ne može biti jedina konkurentska prednost, jer jednog dana će se i ti ljudi koji rade u tim tvornicama upitati zašto rade za tako male pare. Evropska unija nije regija u kojoj se može njegovati jeftina radna snaga kao što je to Kina ili Vijetnam gdje imate milijardu ljudi koji su spremni raditi za dva dolara dnevno. To Evropa nije i zbog toga se Bosna i Hercegovina ne smije oslanjati na jeftinu radnu snagu, nego upravo suprotno – na ljude koji se veoma brzo prilagode, koji su obrazovani i koji su pokazali da se mogu snaći. To su stvari koje će se dogoditi sigurno, samo je pitanje treba li za to pet ili deset godina.

Generalno, ulazak Hrvatske u Evropsku uniju može biti vrlo snažan ekonomski impuls za razvoj regije. Slovenija je nekako potiho ušla u EU i nekako se zatvorila, dakle nije bila otvorena prema trendovima Unije. EU danas ima potpuno drukčije trendove od onih prije 15-20 godina i bitno je drugačija nakon krize. Sada imamo otvorenost prema tim trendovima, što Hrvatske što drugih zemalja Jugoistočne Evrope. Tu mislim na Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo, ali prije svega na Srbiju koja mora proći još jedan ciklus prilagođavanja i boljeg razumijevanja gore spomenutih trendova. Kosovo može biti ozbiljan problem, ali će se i to morati riješiti. Prema tome, ova regija je dio Evrope i siguran sam da će EU integrirati regiju Jugoistočne Evrope. Hoće li to biti formalna integracija ili će to biti proces koji će trajati, nije važno, bitno je da smo na dobrom putu. Glavna poruka građanima je da ne treba previše očekivati od drugih, već da se sami trebamo prihvatiti posla, za što imamo sjajne primjere privatnih kompanija u BiH koje su se jednostavno snašle na ovakvom tržištu.

Na vrh