Delila Bajrić, stipendistica Fondacije “Izvor nade“: Rad i trud uvijek budu primijećeni

16. Jan 2017. | 19:23 | NV
Delila_Bajric_2

 

Delila Bajrić, mlada je i uspješna bh. studentica rodom iz Kalesije, koja društveni angažman pronalazi i izvan granica Bosne i Hercegovine. Do sada je učestvovala u više od 50 edukacija neformalnog obrazovanja iz različitih oblasti na teme ljudskih prava, demokratije, liderstva, poduzetništva, marketinga, antidiskriminacije, zagovaranja, umjetnosti, politika za mlade, slobode, ljudskih resursa, menadžmenta i drugih.

Stipendistica je Fondacije “Izvor nade“ te svojim nesebičnim angažmanom pomaže u razvoju vršnjačkog mentorstva.

U intervjuu za oficijalnu stranicu Fondacije “Izvor nade“ Bajrić govori o realiziranim projektima, planovima za budućnost, aktivnostima pri Fondaciji, angažmanu mladih u Bosni i Hercegovini.

 

Kako bismo predstavili Delilu Bajrić za čitatelje koji je ne poznaju? 

Delila pripada onoj najbrojnijoj generaciji, uvijek nas je bilo mnogo u razredu. Rođena sam aprila 1996. godine u Tuzli. Završila sam Srednju medicinsku školu pohađajući M odjeljenje. Da, 20 odjeljenja u generaciji. Izazov je bio biti primjećen radom, ali uz zdravu ambiciju, iskrenu želju za činjenje pozitivnih stvari, i pomaganje kolegama, tri godine sam obnašala funkciju predsjednice Vijeća učenika škole. Trenutno sam druga godina na Fakultetu za ekonomiju i društvene nauke, smjer Međunarodnog poslovanja pri Internacionalnom Burč Univerzitetu. Dugogodišnja aktivistica čiji angažman obuhvata različita polja djelovanja, od one književne sfere i umjetnosti preko politike za mlade, ljudskih prava, socijalnog poduzetništva i nastojanja kreiranja  pozitivnih promjena za mlade i društvo.

Delila je ta koja je kreativac u timu, i kako moje ime ima značenje “vodič“, tako i volim biti ta koja motiviše i podstiče članove tima da dostignu i ispolje svoje pune potencijale. Kroz život idem kao opstimista, sanjar, vizionar. Volim nove ideje, volim ljude koji imaju ideje i volim razgovarati o njima. Smatram da od svakoga, čovjek može nešto naučiti i da je dan propao, ako u njemu ne steknemo novo znanje ili iskustvo. Nastojim prihvatati različitosti, putovati, upoznavati različite kulture, jer kretanjem širimo svoje horizonte, spoznajemo šta želimo biti i koliko možemo biti predani tome.

 

Kada se rodila želja za društvenim angažmanom?

Nekako od početka školovanja, od prvih dana u klupi osnovne škole, osjetila sam potrebu za inicijativom, za vođenjem, koordinisanjem, za kreativnošću i promjenom. U 7. razredu osnovne škole bivam odabrana za učešće u eksperimentalnom projektu Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona i Udruženja “Prijateljice“ pod pokroviteljstvom Njemačke fondacije Rosa Luxemburg Stiftung, kroz koji su htjeli vidjeti da li osnaživanjem kapaciteta mladih u formi kontinuiranog procesa sticanja znanja i vještina, možemo dobiti buduće lidere. Kroz taj program učestvovala sam u brojim projektima kao što su “Odmor od rata – izgradnja mira“ implemetiranog na regionalnom nivou te projektu “Koraci ka pomirenju i toleranciji kroz dijalog u obrazovnom sistemu u BiH“. Cijeli moj aktivizam i neformalno obrazovanje počelo je ovdje, kao i početak kritičkog razmišljanja, upoznavanja drugog i drugačijeg te prihvatanje istoga. Imali smo mnogo edukacija i partner-posjeta između dva entiteta, koje su mene odredile kao ličnost.

 

Možete li nabrojati neke od poslova i aktivnosti koje ste do sada realizirali?

Tokom srednje škole, obnašala sam funkciju predsjednice Vijeća učenika škole kao i dopredsjednice Mreže vijeća učenika TK-a i na taj način uzela učešće u programima “Lider u školi – lider u budućnosti“ te “Promovisanje učešća srednjoškolaca u demokratskim reformama“. Bila sam dijelom raznih projekata, koordinisala brojne kao što su “Dan srednjoškolaca“, “Young green people“ podržanog od strane Fondacije Infohouse, a projekt je proglašen i za najbolji iz svoje oblasti na Sajmu kreditiranja u Sarajevu, “School of leadership“ podržanog od strane Fondacije Tuzlanske zajednice itd.

Učestvovala sam na preko 50 edukacija neformalnog obrazovanja iz različitih oblasti na teme ljudskih prava, demokratije, liderstva, poduzetništva, marketinga, antidiskriminacije, zagovaranja, umjetnosti, politika za mlade, slobode, ljudskih resursa, menadžmenta i mnoge druge.

U srednjoj školi sam i mnogo volontirala te nastojala biti aktivna članica zajednice. Volontirala sam na Kameleon Radiju pri Kameleon Youth Club-u, pri Omladinskoj novinskoj asocijaciji – Lokalni tim Tuzla, na eventima poput baleta “Labuđe jezero“, Književnoj manifestaciji “Vezeni most“, BH Telecom Sportskim igrama mladih, Teatarskom feativalu MESS, Međunarodnom Kaleidoskop festival itd.

 

S projektom “AB0 Donor” ostvarili ste zapažene rezultate. Možete li pojasniti o kakavom se projektu radi?

Na takmičenju platforme Otkucaji.net i Inicijative Open Ideas for Western Balkan u organizaciji Regionalne Fondacije Dokukino, sa Projketom AB0 Donor i timom, koji predstavlja svojevrsno rješenje za deficit krvi u zdravstvenom sistemu BiH, osvojila sam drugo mjesto na državnom nivou.

Sa istim projektom predstavljala sam i BiH na World Summit Award-u, globalne incijative i United Nations World Summit on Infomation Society, iz oblasti zdravstva na čijem čelu je uvaženi prof. dr. Peter A. Bruc.  AB0 Donor proglašen je također za najbolji projekt u BiH iz te oblasti za 2015. godinu. Ujedno po Youth Time magazine-u proglašen je za sedam najboljih startup-ova u Bosni i Hercegovini iste godine.

 

Ima li Delila Bajrić slobodnog vremena i kako je ono organizirano?

Volim da pišem. Obično je to poezija. Na takmičenju Međunarodnog Rastok festivala osvojila sam drugo mjesto sa pjesmom “Kontra svih“. Također moje pjesme su objavljene u zajedničkoj zbirci mladih bh. umjetnika pod nazivom “Antikvarnica stihova“. Dijelom sam platforme “Pisci za budućnost“, čiji je nositelj Balkansko književno društvo. Platforma se realizuje u sklopu projekta “Dijalog za budućnost“ koji predstavlja zajedničku inicijativu Predsjedništva BiH i Ujedinjenih nacija, a koju u BiH implementiraju UNDP i UNICEF. Ujedno, moja pjesma uvrštena je u zbornik najbolje poezije Platforme pisci za budućnost.

Slobodno vrijeme kao forma u kojoj ne radim ništa, jednostavno ne postoji. U periodu kada nemam obaveza za fakultet, edukujem se kroz neformalno obrazovanje, idem na seminare, konferecije. Implementujem projekte, kanališem stečeno znanje mladima oko sebe i zajednici. Putujem ili se jednostavno družim sa meni dragim osobama.  Ispunjavam sebi želje. Da, vrlo je bitno da znate šta želite i u svakom trenutku idete ka tome, ka ostvarivanju istih. To može biti pojesti kinder čokoladu, što je u mom slučaju vrlo često ali i znati šta želiš, raditi na tome i za to, ići ka tome i prepoznati kada je trenutak za realizaciju želje.

 

Da li društvenim angažmanom trpe fakultetske obaveze? 

Na fakultetu pokušavam biti proaktivna. Organizovala sam i koordinirala društvene aktivnosti pri Bosanskoj naučnoj olimpijadi prošle godine, najvećeg takmičenja za srednjoškolce iz oblasti inovacija u BiH. Koordinirala sam projekat saradnje između Nacionalnog Vijeća za mlade Hrvatske i Udruge Impress sa Burč Univerzitetom, gdje su članovi Studentskog parlamenta imali priliku biti na treningu za mlade u Daruvaru, u Hrvatskoj.

Također, bila sam koordinatorica najveće kampanje za mlade “Bolji kvalitet – konkurentnije tržište“ u sklopu Foruma o domaćoj proizvodnji koji je ove godine održan u Privrednoj komori Republike Srpske. Članica sam Studentskog parlamenta Burč univerziteta gdje obnašam ulogu fundraising koordinatora i vanjskog suradnika.

Da, fakultetske obaveze trpe na način da se ne mogu posvetiti samo formalnom obrazovanju dok sam svjesna koliko kroz praktično znanje i edukacije, mogu poboljšati svoje kvalifikacije. Nastojim napraviti balans u svemu tome, i raditi ono što volim uz osnovne forme koje moram zadovoljiti.

 

Na regionalnom planu ostvarili ste zapažene rezultate u radu s mladima. O kakvim je projektima riječ?

Regionalna sam trenerica pri Mreži savjeta/vijeća učenika u BiH, student mentor u CIVITAS-ovom projektu “Mladi i lokalni izbori“, trenerica za BiH pri Erasmusovom programu “Povećanje mogućnosti za mlade kroz Inovacije i Socijalno preduzetništvo“, trenerica za BiH u programu “Future of Social Democracy in Europe and its Neighbourhood: Investing in young human capital“, u organizaciji Foundation Max van der Stoel i Foundation for European Progressive studies.

Učestvovala sam i na raznim programima i edukacijama izvan BiH gdje sam osim što sam išla po znanje, trudila se i biti predstavnik BiH, pravi ambasador svoje zemlje. Tako sam predstavljala BiH na Međunarodnom tjednu mladih. Nedavno sam bila na Erasmus programu u Albaniji “Povećanje mogućnosti za mlade kroz Inovacije i Socijalno preduzetništvo“.

Članica sam Rotarakt kluba u Sarajevu, alumni grupe “Tignum“ Nahla, OKC Banja Luka. Aktivistica sam u Inicijativi mladih za ljudska prava, kao i Fondaciji “Izvor nade“. Moj trenutni angažman najviše je baziran u okviru studentskih tijela na Burč Univerzitetu.

 

Šta danas znači biti promjena i na koji način da se mladi više uključe u društvene aktivnosti?

Nekako danas svi želimo promjene, svi čekamo da se nešto dogodi bez spoznaje da to nešto smo zapravo mi. Promjena kreće od nas kao pojedinca. Smatram da su najveće promjene koje jedna osoba tokom svoga života može da napravi, su zapravo one na sebi. Naravno to je proces i to je nešto što zahtijeva motiviranost i predanost. U svemu je najbitniji fokus, znati šta želimo i zašto to želimo. Odgovor na ta dva pitanja su ključ za stanje sreće. Mijenjati nije nikako lagana stvar, jer navike su ono što nas određuje, našu ličnost, naše dane a dani život. Težina je tim veća iz razloga što mladi ljudi još uvijek traže sebe i nalaze se pred brojnim izazovima. U svemu tome je ključna podrška. I kada tako imamo generacije samosvjesnih, samokritičnih mladih ljudi, koji su radili na tome da budu najbolja verzija sebe, promjena u društvu neće izostati. Takvi ljudi prepoznaju i što je najbitnije djeluju. Edukovati se iz različitih oblasti, širiti svoje vidike spoznaje, sticati nove vještine, znanja, kompetencije. Inicirati, upozoravati, primjetiti, kritički posmatrati, zagovarati. Ulagati u sebe je najbolja investicija, u svoje znanje. Znanje je moć, davno je rečeno. I sve je to lijepo, ali bez upornosti ništa ne vrijedi i sve gubi vrijednost i smisao. Mladi u BiH najbolje će se uključiti na način da iskažu ono što misle, i da se drže toga, da se bore za ono što im pripada i ne odustaju jer prvenstveno trebaju sebi obezbjediti status u društvu, odnosno da ih se konačno shvati ozbiljno. Znamo  da država nije savršena, ali prilike za mlade ipak postoje i oni trebaju ići za njima.

 

Gdje sebe vidite u budućnosti?

Statičnost nikada nije išla uz mene. Volim da sam u pokretu, da se nešto dešava, da sam zauzeta planiranjem, jer lijep je osjećaj kada na kraju uspiješ u zamisli i osjetiš okus pobjede. Većinom je to pobjeda samoga sebe, jer iznova napreduješ i postavljaš nove granice. Ne želim prestati da stičem znanje, da se krećem u krugu ljudi od kojih mogu naučiti nešto.  Trenutno se najviše edukujem iz oblasti poduzetništva, menadžmenta i marketinga. Pohađala sam i Poduzetničku akademiju Business Starter u organizaciji  Fondacije za društveno- ekonomski razvoj 787 po pokroviteljstvom Evropskog fonda za Balkan.

Sebe u budućnosti vidim kao nekoga ko je u stanju pomoći razvoj ideja mladih. Kao nekoga ko utiče pozitivno na zajednicu. Cilj mi je napredovati u svom zvanju i znanju, i imati šta ponuditi i predstaviti tržištu rada. Mislim da imam dovoljno motivacije, kreativnosti i energije da se predstavim s nečim inovativnim. Naravno, interakcija s ljudima, ljudi koji su najveći resurs koji će ikada postojati, će ostati u fokusu mog interesovanja i djelovanja.

 

Stipendistica ste Fondacije “Izvor nade“. Kako vidite ulogu Fondacije na polju unapređenja obrazovanja i kulture u BiH?

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije nešto čime se možemo pohvaliti, ali i pored toga mladi ostvaruju zapažene rezultate iz raznih oblasti. U prirodi čovjeka nije da bude dobar  u svemu. U BiH način vrednovanja sposobnosti za nešto nije racionalan i izjednačen. Nekima posvećujemo previše pažnje a neke zanemarujemo. Stava sam da svi treba da imaju jednake početne prilike, odnosno uslove za napredak, za razvoj. To kakvi ćemo biti poslije, ovisi od naše predanosti i upornosti. Mnogo sam sretna vidjeti da postoji jedno tijelo koje prepoznaje potencijale i daje uslove, omogućava razvoj tih potencijala. Spomenula sam kako je podrška bitna, i zaista jeste a istu tu svi koji žele mogu pronaći u prijateljskoj ruci Fondacije “Izvor nade“. U biti, sve što se dešava je jedan ciklični krug. Fondacija danas odgaja generacije obrazovanih mladih koji će sutra raditi na unapređenju obrazovanja podstaknuti vlastitim iskustvom. Kvalitetnim, obrazovanim mladim ljudima mi poboljšavamo i unaprijeđujemo obrazovanje.

Pri Fondaciji kao stipendistica, zajedno sa Dženitom Čizmić, trenutno sprovodimo edukacije  za srednjoškolke bazirane na jačanju njihovih bazičnih vještina koje će im, uz neophodno znanje, pomoći da ojačaju svoju ličnost. Riječ je o programu “I ciklus edukacija za mlade“, gdje svakoga utorka u Uredu Fondacije “Izvor nade“ Nedžarići držimo radionice. Osim toga dijelom sam projektnog tima koji implementuje na prostoru Kantona Sarajevo, projekat “Mini škola neformalne edukacije – set edukativnih radionica za učenike srednjih škola“.

 

Koju biste poruku uputili mladima u Bosni i Hercegovini?

Želim im da sanjaju i vole. Neka se sačuvaju osjećaja ljubomore i zavisti, to zaista prlja dušu i osporava produktivnost. Neka dijele znanje međusobno i svaki dan nauče nešto novo. Svaki dan da rade na sebi. Neka postave visoke, ogromne ciljeve, koliko god zvučali nerealno jer šta je zapravo realno? Na taj način će uvijek imati ka čemu da teže. Ponekad budemo neshvaćeni, nekome i smiješni ali neka odustajanje bude posljednji izbor. Borimo se za sebe. Živimo svoje snove, želje, ideje. Optimizam naravno uvijek treba biti dijelom nas, čak i onda kada nam se čini nemoguće. Kretati se, upoznavati i stvarati mrežu ljudi, mrežu poznanika jer ljudi su najveći resurs. Ići za znanjem i pitati, te istrajati u tome sve dok se ne dobije odgovor. Ne plašiti se biti kreativan, dopustiti sebi da se izađe iz zone komfora jer tek tada čovjek vidi gdje se nalazi i može da napreduje. Vjerovati u sebe! Definisati sebi šta hoćemo, isplanirati i ići po to. Upoznavati, prihvatati drugo i drugačije. Sve su to neke vrijednosti kojima se ja vodim i koje su mi se kroz ovaj dosadašnji period pokazale jako učinkovitim. Ono što bi poručila jeste da obave razgovor sa sobom, da se zapitaju u čemu su dobri, šta jednostavno žele i na koji način mogu doprinijeti društvu. Kada dobiju odgovor na ova pitanja, dobit će odgovor i na to šta to oni vole i poslije toga će uvijek da rade ono što vole. Uz to treba održati fokus i boriti se, truditi se, nagrada zaista dolazi na kraju. Rad i trud uvijek bude primijećen.

 

NV

Na vrh