Donald Trump i Sirija: Stvaranje (ne)reda

19. May 2017. | 08:00 | Armin Sijamić
mapa twitter syria

Američki predsjednik Donald Trump je još od predsjedničke predizborne kampanje poručivao da nikada neće najavljivati svoje poteze, već da će svijet o tome šta najveća svjetska sila misli biti obavješten samim činom američkog djelovanja. Iako na prvu pomisao djeluje kao logično, ovaj Trumpov pristup je potpuno pogrešan, budući da je danas teško pronaći problem koji se odnosi na samo dvije strane. Multilateralni pristup je u cijelom svijetu zaživio i tamo gdje to nije planirano. Na primjer, koordinacija država i banaka u svjetskoj finansijskoj krizi je pokazala da velike države ne mogu povlačiti same poteze, a da se to ne odnosi na neke druge države. Sa druge strane, vrijeme multilaternalnog pristupa problemima (multipolarni svijet, kako ga mnogi vole nazivati) već je došlo, a tome svjedoči sirijska kriza.

Svijet je u nekoliko mjesci od početka mandata bivših američkih predsjednika mogao zaključiti kuda će SAD ići i kakve će stavove zastupati. Dolaskom Trumpa u Bijelu kuću još uvijek se svijet pita šta Trump ustvari želi i kako on svoje vizije namjerava provesti. Nije mali broj onih koji misle da Trump, ustvari, ne zna šta želi i da je zapleten u mrežu američkih zakulisnih političkih igara iz koji neće izaći neokrznut. Nije moguće logički objasniti da Trump, recimo u slučaju Rusije, najavljuje saradnju s tom državom, a na Bliskom istoku i na istoku Evrope radi protiv interesa Rusije. Ili da je NATO, od organizacije koja je po Trumpu „zastarila“, odjednom postao poželjan partner.

Sličnih primjera je veliki broj. Od njegove poruke da SAD više neće rušiti druge vlade nije ostalo ništa. Američki upliv u Siriju, Irak i na Bliski istok je pojačan u odnosu na njegovog prethodnika Baracka Obamu. U isto vrijeme, njegov ministar odbrane James Matis poručuje da SAD „ne povećavaju“ svoju ulogu u sirijskom ratu.

 

Sjever i jug Sirije

Potezi koje Trump vuče da nisu opasni, bili bi podvedeni pod zanimljivosti. I dok naoružava sirijske Kurde (Sirijske demokratske snage, ili SDF) i pruža im vojnu obuku, on poručuje Turskoj da je na njenoj strani. Navodno, Kurdi mu trebaju da se porazi ISIL u Siriji. Međutim, pogledajmo stvari u perspektivi. Nakon što Kurdi, zajedno sa drugim protivnicima ISIL-a, slome tu terorističku organizaciju, šta će uraditi sa dobijenim i zarobljenim oružjem? Ko će upravljati desetinama hiljada dobro obučenih i iskusnih boraca? Koji će biti cilj njihovog djelovanja i ko će ih i na koji način vratiti civilnom životu?

Šta više, Trump ide korak dalje i poručuje Rusiji da mora da „kontroliše“ Bashara al-Assada i zvanični Teheran i da se u Siriji treba uspostaviti mir. Samo nekoliko sedmica prije nego je došao u Bijelu kuću najavljivao je saradnju sa Assadom da porazi ISIL, a ubrzo nakon toga Assad je nepoželjan u bilo kojim kombinacijama, pa je čak dva puta napao sirijsku vojsku. Dva napada su se desila u manje od 45 dana. Pored raketiranja baze sirijske vojske, Trump je jučer napao sirijsku vojsku, koja je pustinjom pokušala doći do granice sa Irakom u području Al-Tanf, i tom prilikom usmrtio šest pripadnika sirijske armije, odnosno šiitske milicije, prema drugim izvorima.

Obrazloženje za novi napad je bilo da je sirijska armija ugrozila američke vojnike, koji u Siriji i Jordanu obučavaju grupu Jaish Maghawir al-Thawra, koja prema različitim procjenama u tom dijelu Sirije broji oko tri hiljade boraca. Zatim, je rečeno da je sirijska vojska povrijedila „zonu deeskalacije“, koju su uspostavile Turska, Rusija i Iran. Međutim, sa sigurnošću se može reći da sirijska armija nije povrijedila „zonu deeskalacije“, jer u tom dijelu Sirije one ne postoje, budući da se radi o pustinjskom terenu kojeg je u trenucima uspostavljana pomenutih zona uglavnom kontrolisao ISIL, a ta grupa planom Turske, Rusije i Irana legitimna je meta svih naoružanih strana u Siriji.

SAD planiraju s pomenutom grupom Jaish Maghawir al-Thawra napasti ISIL sa juga Sirije i kontrolisati sirijsko-iračku granicu. Pomenuta grupa, sa ovim brojem vojnika, nije u stanju izvesti ove zadatke, pa je Trump naložio i raspoređivanje američkih specijalnih jedinica na teren. Pored ISIL-a, ovoj grupi je SAD namjenila ulogu i borca protiv sirijske armije i sirijske Al-Qaide, koje imaju na jugu Sirije mnogostruko više boraca. Stoga je jasno da ova grupa bez američke vojske neće moći uraditi gotovo ništa i da je od poraza jedino mogu sačuvati američki vojnici i njihovo mješanje u rat, a što bi u konačnici dovelo do još većih problema u Siriji.

 

Imperativ zavađeni region dodatno podjeliti

Ovo Trumpovo igranje na sjeveru i jugu Sirije ima nekoliko ciljeva. Prvo, treba spriječiti (ili barem otežati) sirijsku armiju da izađe na sirijsko-iračku granicu, nakon što ISIL doživi slom. Drugo, SAD žele da snage koji oni kontrolišu dođu do naftom najbogatijih dijelova Sirije i na taj način Bashara al-Assada ostave bez vitalnog dijela ekonomije. I treće, ne manje važno, SAD žele po svaku cijenu spriječiti da se spoje sirijske i iračke snage, jer to bi značilo pobjedu Teherana. To u konačnici znači otežavanje saradnje Teherana, Bagdada, Damaska i Bejruta preko šiitskog faktora.

Šta više, SAD žele da se snage koje podržavaju na sjeveru i jugu Sirije spoje u centralnom i istočnom dijelu Sirije, pa bi tako kurdske snage i proameričke milicije kontrolisale prostor od Turske do Jordana te granicu Sirije i Iraka. Glavna bitka se vodi za kontrolu grada Al-Buqamal, kojeg sada kontroliše ISIL. U konačnici, kako god da se stvari budu razvijale u tom dijelu Sirije nastaće veliki sukobi, ukoliko SAD, ili neka druga strana, ne promjene svoje politike. Sa iračke strane granice, iračka vojska i šiitske milicije jurišaju ka granici.

I onim koji površno prate politiku na Bliskom istoku, poznato je da Ankara, Damask, Teheran i Bagdad neće bez borbe dopustiti kurdsku državu, a posebno ne u gabaritima koje smo prethodno opisali. Da bi situacija bila još složenija, kurdska milicija YPG (koja čini glavninu snaga SDF) nije poželjna ni u iračkom Kuridstanu, pa im je nedavno tamošnja vlast proučila da napuste Irak.

Neki autori idu u korak dalje, pa tvrde da je pomenuti teritorij pod kontrolom proameričkih snaga, ustvari, teritorija kojom bi trebali iz Perzijskog zaljeva i tamošnjih monarhija, ka Turskoj i dalje ka Evropi prolaziti gasovodi i naftovodi, čime bi Rusija bila izbačena sa energetskog tržišta Evrope.

Stoga, ne ostaje prostora niti jednom drugom zaključku, osim onom da je interes administracije Donalda Trumpa dodatno usitnjavanje teritorija država na Bliskom istoku, ili njihovo međusobno iscrpljivanje. Tranzicija moći Washingtona prema Moskvi i regionalnim igračima na Bliskim istoku bez mnogo borbe, sada je već jasno, nije moguća.

 

NV / Foto mapa Twitter

Na vrh