Dr. Husnija Kamberović: Šta je nama Povelja Kulina bana?

29. Aug 2017. | 11:21 | Dr. Husnija Kamberović
husnija k1

Svake godine, u augustu, pokrene se priča o Povelji Kulina bana, o njenom značaju i eventualno „povratku“ u Bosnu i Hercegovinu.

Mediji o tome pišu (što je dobro, jer je to zadaća medija), intelektualci se skoro nadmeću u tome ko će dati veći državnotvorni značaj povelji (što je malo problematično), a i političari (što je vrlo problematično), po svom običaju, tada su vrlo aktivni u promoviranju ili negiranju kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine.

Mislim da u ocjeni značaja ove povelje Kulina bana treba biti realan: ona je prvi i vrlo vrijedan dokaz o funkcioniranju i karakteru državne vasti u Bosni, te dokaz o postojanju trgovačkih veza Bosne sa Dubrovnikom.

Povelja, dakle, dokazuje da su prije toga, u dužem vremenskom razdoblju, građene državne institucije u Bosni, razvijana privreda, uspostavljani dobri odnosi sa susjedima i tako dalje. Sve su to manje-više poznate stvari i dobro je da se na godišnjicu Povelje na to podsjeća i naša javnost, jer su to stvari koje pokazuju koliko smo mi danas daleko od vrijednosti kojima smo se nekada ponosili pa čak i prednjačili u odnosu na ostale susjedne zemlje.

Stara je ideja o „povratku“ povelje u Bosnu i Hercegovinu. To je san koji našim političari obično dođe u predvečerje obilježavanja godišnjice Povelje, iako se mi i nismo baš pokazali kao nabolji čuvari vlastitog kulturnog nasljeđa.

Mi već duži niz godina svjedočimo tome da nismo uspjeli sačuvati niti originalni primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995, pa kako ćemo se brinuti o dokumentima starim osamsto i više godina (naš odnos pema Hagadi je tu pozitivan izuzetak)! Odnos prema sarajevskom Tašlihanu (namjera da se umjesto obnove kulturnog nasljeđa na tom mjestu grade dućani kako bi se razvijao biznis) također je primjer našeg neodgovornog odnosa prema vlastitom kulturnom nasljeđu.

Odnos prema našim kulturnim i naučnim institucijama (odnos prema Zamaljskom i Historijskom muzeju, Nacionalnoj biblioteci, Arhivu Bosne i Hercegovine, zavodima za spomenike, pa i gotovo ignorantski odnosa prema naučnim institutima koji istražuju prošlost ove zemlje) pokazuje nevjerodostojnost naših političkih elita da im je stvarno stalo do ove Povelje i drugih kulturnih vrijednosti.

Onoga trenutka kada naši politički lideri obezbijede investicije za zgradu Arhiva Bosne i Hercegovina (a taj Arhiv čuva beskrajno puno vrijednih dokumenata o našoj prošlosti) ja ću biti uvjeren da im je stalo i do „povratka“ Povelje Kulina bana u Bosnu i Hercegovinu.

Bez tog konkretnog dokaza – ostaje uvjerenje da i ova godišnjica objave povelje Kulina bana, kao i mnoge ranije, ima dnevnopolitičku upotrebu.

 

NV / INS

Na vrh