Šeherzada Delić: U školama imamo odlikaše koji ne znaju ništa ili znaju vrlo malo

S profesoricom Šeherzadom Delić razgovarali smo o bosanskohercegovačkoj situaciji u obrazovanju, o nepotizmu i nesposobnosti određenih obrazovnih i političkih kadrova, o problemima omladine, te o trenutnom položaju žene u našem društvu i politici

24. Jun 2015. | 07:04 | Fahudin Vojić

Profesorica Šeherzada Delić javnosti je postala poznata po aktivnostima u “Bosanskom proljeću” i emotivnom govoru u kojem je “očitala bukvicu” Skupštini Unsko-sanskog kantona (USK). Narodi u Bosni i Hercegovini, kako smatra, još nisu dovoljno politički ni osviješteni ni obaviješteni. “Narodu je važno samo da dođe do promjena, a o tome da one mogu biti i nagore, narod nikako ne razmišlja, već glasa po sistemu: trenutno stanje mi se ne sviđa, pa hajde da se nešto promijeni. Uporno se zaboravlja činjenica da su neke stranke i političari u kontinuitetu bili dio vlasti oko petnaest-dvadeset godina. Zato sam ja onu noć (kad je ‘Bosansko proljeće’ tražilo smjenu tadašnjeg premijera Hamdije Lipovače, op.a.) u Skupštini kazala: ‘Nemojte misliti da mi rušimo SDP da bismo pozvali SDA da preuzme Kanton’”, kaže za Novo vrijeme Delić.


NV: Od posljednjih izbora prošlo je sedam mjeseci. Smatrate li da nova skupštinska većina u Unsko-sanskom kantonu ima snage napraviti promjene koje su neophodne da Kanton izađe iz krize, i kako ocjenjujete prva tri mjeseca rada nove vlade?

Kad je riječ o aktuelnoj kantonalnoj vlasti u USK, mogu reći da mi se dopadaju potezi premijera Izudina Saračevića. Radi se o vrlo inteligentnoj, poštenoj i racionalnoj osobi koja će naći načina da izvuče Kanton iz krize. Nisam sigurna da su njegovi saradnici takvog kapaciteta i na nivou na kojem je on, posebno stranka koja ga je imenovala za premijera i koja se sad podijelila na nekoliko struja. Ipak bih dala neke šanse sadašnjoj vlasti, ali pod uvjetom da slušaju premijera i podržavaju njegove poteze, posebno mladi kadrovi kakav je ministar obrazovanja Adis Muharemović, jer mi se čini da su to ljudi koji nisu poltroni, nego pametni i željni napretka i pozitivnih promjena.

Do sada ništa posebno nije urađeno. I Lipovača je bio ovakav na početku svoje vladavine; obećavao je i obećavao, da bi na kraju postao najomraženiji čovjek u Kantonu. Šta će biti s novim premijerom i kakva je njegova sudbina, ostaje da vidimo, a njegov dosadašnji rad ocjenjujem ocjenom tri, što ću sad i obrazložiti. Ono što mu zamjeram i zašto ne može dobiti veću ocjenu jeste potez kad je poslao dopis sekretarima svih škola da obračunavaju plaće umanjene za šest posto, a tek je nakon mjesec pozvao sindikalne predstavnike da ih upozna s tim. Dakle, najbolje bi bilo da premijer ubuduće otvori oči i uši te osluhne šta narod misli, jer ja ipak želim vjerovati da je on karakteran čovjek koji drži do svojih principa, koji nije potkupljiv i koji želi dobro ovom narodu i državi.


NV: U kontekstu trenutnog političkog stanja i situacije u zemlji, kakva je, prema Vašem mišljenju, perspektiva mladih u Bosni i Hercegovini? Imaju li mladi budućnost ovdje i kako im je osigurati?

Znate šta ja obično kažem svojim učenicima: “Neću da živim u ovakvoj državi, ali neću iz nje ni da idem! Ne dam vam da idete. Nađite način da smaknete ove političare i vi uredite ovu državu po evropskim standardima!” Najbolje bi bilo resetovati cijeli sistem i krenuti od nule, jer ovo što se sad radi je čisto uhljebljavanje politički podobnih kadrova. Smatram da u svakoj političkoj stranci postoji dovoljan broj pametnih, oštroumnih i radinih ljudi koji ne mogu doći do izražaja, a koji, ako se ujedine, mogu napraviti željene promjene. To mogu učiniti na dva načina: promjenom rukovodstva u postojećim strankama ili ujedinjavanjem i osnivanjem nove političke opcije.


NV: Kad je u pitanju obrazovni sistem u BiH, o tome se mnogo govorilo u javnosti tokom proteklih nekoliko godina. Smatrate li da obrazovanje kod nas ima kvalitet i kako stati ukraj korupciji, mitu i nepotizmu s ciljem unapređenja trenutnog stanja?

Kako sam već jednom rekla tokom izborne kampanje, ja bih preporučila da se sve to resetuje i krene od nule, te da se preispitaju sve diplome od poslije rata naovamo, čak i neke koje su stečene prije rata. Bilo je toga i prije, ali u ovolikom omjeru nikad. Poražavajuća je činjenica da se na našim fakultetima školuju djeca tajkuna, privatnika i političara, koja uopće ne dolaze na predavanja a dobijaju ocjene i na kraju završavaju fakultete. Dok djeca koja dolaze iz siromašnih porodica i nemaju nikakve veze i koja se istinski moraju potruditi da završe fakultet, ona su na marginama društva i niko ni ne pomišlja da ih postavi na neke pozicije. Upravo takve bih ja postavila da vode obrazovni sistem, jer zaista imaju kapacitet. U to sam se lično uvjerila tokom svog dosadašnjeg rada u obrazovanju.

Evo da ilustriram ovo što sam prethodno kazala. Imate jednu dr. Vildanu Alibabić s Ekonomskog fakulteta u Bihaću, jedina je osoba koja ima vrhunsku diplomu, koja objavljuje radove u velikim svjetskim naučnim časopisima i koja ima istinske sposobnosti i kompetencije, zašto ona nije postavljena za rektora Univerziteta ili na neku sličnu poziciju? Smatram da je to zbog toga što nije politički podobna i što je žena. Kad je riječ o osnovnom i srednjem obrazovanju, situacija je ista. Mi već dvadeset godina gradimo Bosnu i Hercegovinu, i na čemu smo je izgradili? Na lošim temeljima! Sjećam se vrlo dobro, kad sam se poslije rata vratila iz Austrije, nisam mogla dobiti svoje staro radno mjesto te sam počela raditi u Tehničkoj školi u Bihaću, u kojoj je direktor bio Ismet Brkić i koji me je sputavao u postavljanju nekih normalnih standarda u ocjenjivanju, posebno kod vanrednih učenika. Naprimjer, tad, a i isto smatram sad, da učenik, posebno iz predmeta koji ja predajem (bosanski jezik, op.a.), mora posjedovati određeno znanje da bi prošao, ali on me je stalno kritizirao navodeći primjer Republike Srpske i kako Srbi “paze” svoje tako što ih sve puštaju samo da imaju diplome.

Nažalost, ni u osnovnoj školi nije ništa bolje. Imate djecu koja su zahvaljujući tati ili mami dobijala petice iz svih predmeta, pa kad dođe meni u Gimnaziju na prijemni i tokom obrazovanja, ispostavi se da su te petice dobijene na lijepe oči. Dakle, radi se o nepotizmu i rodbinskim vezama, na osnovu čega dobijate odlikaše koji ne znaju ništa ili vrlo malo znaju. Smatram da najveću štetu bh. obrazovnom sistemu donose nesposobni i nestručni kadrovi koji su u obrazovanje došli putem veze, a prethodno su i fakultete završili na isti način. Sjećam se, kad je Lipovača postao premijer, njegov glavni slogan u vezi s obrazovanjem bio je: “Depolitizirati obrazovni sistem!” Kasnije se Građani su kaznili SDP za sve što nisu radili a trebali su. Isto će kazniti i aktuelnu vlast ako nešto ne poduzme da popravi ekonomsko stanje u državi. Ja sam uvijek u tim vodama, i uvijek sam protiv nacionalističkih stranaka, i ko god me pozove, ja sam spremna na uzbunu pokazalo da je to bila samo puka teorija i medijsko prodavanje magle običnim građanima, jer je kasnije u praksi pokazao suprotno tako što je smjenjivao direktore škola koji su imali velikog uspjeha u svom radu, a kao primjer mogu navesti našu Gimnaziju u kojoj je tad smijenjen direktor koji je bio vrlo inteligentan i perspektivan a nije bio član nijedne političke stranke.

Moj je prijedlog, i to bih tražila kad bih bila u Skupštini, da se iz obrazovanja smaknu amoralni i ispolitizirani kadrovi i da se umjesto njih postave, prije svega, stručnjaci koji će znati voditi obrazovne ustanove, a takav je bio direktor Jasmin Hodžić koji je u maniru pravog menadžera aplicirao i iznalazio sredstva za razne projekte unutar škole. Dakle, da zaključim: kad je riječ o obrazovanju, treba uraditi reviziju čitavog sistema i one koji nisu zadovoljili uvjete isključiti iz obrazovanja.


NV: Kako ocjenjujete trenutni položaj žene u bh. društvu i politici?

Položaj žene u našem društvu ne samo da nije na zadovoljavajućem nivou već je ona potpuno diskriminirana. Žene su u našem društvu, posebno kad je o politici riječ, potisnute na marginu. Stječem utisak da su muškarci ovdje na Balkanu velike kukavice. Ilustrirat ću to pomoću nekoliko primjera. Imate “Žene u crnom” u Srbiji, Udruženje “Majke enklava Srebrenice i Žepe”, Bakira Hasečić, koja vodi “Udruženje žena žrtava rata”, gdje god se okrenete i vidite da se neko za nešto buni i bori, iza toga stoje žene.

Dakle, naši muškarci su kukavice i boje se žena, pa im ne daju u politiku bojeći se da one ne preuzmu politički prostor. Ali, umjesto da razmišljaju kako će ovoj državi biti bolje, oni su to prepustili ženama koje su mnogo emocionalnije i imaju senzibilitet zaštite – ne dam svog djeteta – i više osjećaju za svoju zemlju, koja je opet nama svima kao majka. Moja kćerka, koja je diplomirana arhitektica, u Austriji ima 27,35 posto manju plaću jer je najprije stranac, a onda i žensko. U tome su bivša Jugoslavija i Bosna i Hercegovina koja je postojala unutar nje bile je daleko civiliziranije i ravnopravnije i nije vršena segregacija žena ni u kojem smislu, dok je današnji status žena kod nas na poražavajućem nivou.

Smatram da su i žene dijelom krive za takav status unutar društva, posebno kad je riječ o iskorištavanju žena u seksualne svrhe. Naravno, ovdje ne mislim na sve žene, nego na određen broj njih jer su dopustile da ih muškarci doživljavaju kao objekte, a ne kao intelektualno i misaono biće. Kod nas se sve više govori o jednakosti spolova, što je, po meni, pogrešno. Trebalo bi, prije svega, govoriti o jednakosti rodova, a to bi onda umnogome popravilo trenutni status žene u društvu. Dakle, odnos žena i muškaraca u našem društvu se odvija na relaciji: ili je ona potencijalna prijetnja da muškarcu preuzme funkciju, ili se na nju gleda kao na objekt za seksualno iskorištavanje. Smatram da žena najviše može pridonijeti na mjestu predsjednika države jer se domaćinski odnosi prema poslu koji obavlja.

Evo uzmimo kao primjer argentinsku predsjednicu Kristinu Fernandez, ona se domaćinski odnosi prema poslu koji obavlja. To vam je ono: ako su u mojoj kući djeca dobro zbrinuta, ja sam zadovoljna mama i uspješna žena jer sam uspjela zaštititi svoju djecu i učiniti da dobro žive. Tako će i žena koja se nalazi na poziciji šefa države gledati da su njeni građani prije svega zaštićeni i ekonomski zbrinuti. Nije tačan onaj muški, šovinistički pristup tom pitanju – da su žene rasipnice i da ako im se daju pare u ruke sve potroše. Naprotiv, žene su vrlo štedljve i znaju dobro upravljati budžetom ako im se pruži prilika. Pogledajte Angelu Merkel, ona svake godine otvara više radnih mjesta i svake godine u bankama ima više sredstava nego prethodnih godina.


NV: Je li ideja “Bosanskog proljeća” još živa i smatrate li da će opet biti građanskog bunta u skorije vrijeme? Hoćete li biti dio te priče ako do nje dođe?

Pošto su opet na djelu nacionalne stranke i manipuliranja nacionalnim osjećajima svih naroda u Bosni i Hercegovini, smatram da će neminovno doći do pobune građana, jer je mir naroda kratkog daha i ne zadovoljava se samo promjenom. Građani su kaznili SDP za sve što nisu radili a trebali su. Isto će kazniti i aktuelnu vlast ako nešto ne poduzme da popravi ekonomsko stanje u državi. Ja sam uvijek u tim vodama, i uvijek sam protiv nacionalističkih stranaka, i ko god me pozove, ja sam spremna na uzbunu (smijeh).

Iako “Bosansko proljeće” više ne postoji kao udruženje, ono nikad nije bilo registrirano niti je moglo opstati zbog tenzija koje su se dešavale među ljudima. Za mene su, naprimjer, govorili da sam instrument u rukama stranke SDA, jer mi je muž u toj stranci. Ne znaju da sam ja nezavisna od svih stranaka i da nikad neću odustati od borbe za ciljeve koje sam sebi zacrtala. Evo, ja imam samo jednog člana u Prvoj bosanskoj stranci, to je mladi i perspektivni Elvin Okugić, asistent na Tehničkom fakultetu. Mi ne tražimo nijednu funkciju niti poziciju. Želimo samo jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, koja će biti zemlja za sve građane i u kojoj će svi imati priliku da rade, školuju se i vode normalan život.


NV: Zloupotreba religije u političke svrhe i kako tome stati ukraj?

Smatram da je građanska država, a to bi značilo da se religija vrati u religijske institucije i udalji od politike uopće, pravo rješenje za vaše pitanje. Sve vrijeme od završetka rata do sada, religija se zloupotrebljava u razne, a najčešće u političke svrhe. Tu se razvio cijeli krug hipokrita i licemjera koji govore u duhu religije da bi ostvarili određene poene, a sasvim drugo rade u praksi. Najviše žalosti to što se religijski predstavnici koriste u političke svrhe, a vjerskim institucijama se manipulira s ciljem ostvarenja ličnih interesa malih odabranih krugova koji svu vlast i novac žele zadržati samo za sebe.


Šeherzada Delić (1969) rođena je i odrasla u Bihaću. Profesorica je bosanskog jezika i književnosti. Zaposlena je u Gimnaziji u Bihaću i članica je Prve stranke Bosne i Hercegovine i predsjednica OO Bihać. Poznata je po aktivnostima u “Bosanskom proljeću” i emotivnom govoru u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Majka je troje djece za koju se svim silama bori da ne odu iz domovine.

Na vrh