Ekoelektrane (I): Nova zakrpa na staru vreću

Vrhovno božanstvo kod svih mnogobožačkih naroda bio je energetičar, bog munje i groma - Zeus kod starih Grka, Jupiter kod Rimljana, Perun kod Slovena. To je možda neka vrsta naslijeđa pa su direktori elekroprivednih organizacija u odnosu na ostale privredne sektore i danas visoko na tronu

28. May 2014. | 15:00 | Prof. dr. Aleksandar Knežević
22958

Ne čudi činjenica da je Evropska unija, prije nego što su zemlje Zapadnog Balkana otpočele s pregovorima o pridruživanju, našla način da svoja pravila energijskog ponašanja prenese na te zemlje.

Energetsku zajednicu osnovanu 2005. godine čine zemlje Zapadnog Balkana i Evropske unije. Jedan od ciljeva ugovora jeste izjednačavanje pravila na području energije u zemljama Evropske unije i Zapadnog Balkana da bi se svakoj stranci ugovora omogućio pristup stabilnoj i neprekidnoj opskrbi energijom, koja je suštinska za ekonomski razvoj i društvenu stabilnost. Osnovna područja djelovanja ugovora jesu: kreiranje slobodnog tržišta umrežene energije, primjena “AQUIS communitaireaˮ (pravne stečevine EU) o energiji, okolišu, konkurenciji i obnovljivim izvorima energije, prilagođeno institucionalnom okviru Zajednice i specifičnoj situaciji svake ugovorne strane.


Mnogo više ekonomska pitanja

Kad se govori o okolini, treba imati na umu da su okolinska pitanja manje ekološka, a mnogo više ekonomska pitanja. Osnovni pristup kod reguliranja zagađivanja zraka iz postrojenja je pridržavanje graničnih vrijednosti zagađivanja (emisije) i graničnih vrijednosti zagađenosti (kvalitet zraka). Prva ograničenja zasnivaju se na tehno-ekonomskim kriterijima, a druga na sanitarno-ekološkim kriterijima.

S tehnološkim razvojem, kao i s opadanjem specifičnih troškova suzbijanja emisija raste značaj primjene graničnih vrijednosti zagađivanja nad graničnim vrijednostima zagađenosti. Tako se, koliko je to tehnološko-ekonomski moguće, postiže čist zrak, a ne zagađen koliko je to sanitarno-ekološki prihvatljivo. Najčešći slučaj u praksi jeste da ambijentalni zrak nije ni blizu prekomjernog zagađenja, ali i dalje postoji imperativ snižavanja emisije, odnosno primjene novih tehnologija za smanjivanje zagađivanja.

Vrijeme uglja polako prolazi. Prije deset godina bila je velika potražnja za novim termoenergetskim postrojenjima. Danas je ta potražnja manja. Konkurencija je sve veća, tržišno nadmetanje sve prljavije.

Kad je riječ o velikim postrojenjima za sagorijevanje (većim od 50 MW), ugovorom o osnivanju Energetske zajednice, pred države Zapadnog Balkana postavljaju se zahtjevi u vezi sa ograničavanjem emisije zagađujućih materija. Za nova postrojenja, koja još nisu izgrađena ali se planiraju izgraditi u sljedećih 5-10 godina, ovi zahtjevi su identični onima za zemlje članice EU, a to je veoma strogo u odnosu na ekonomsku razvijenost država Zapadnog Balkana. Odredbe ugovora, tačnije njegovi aneksi doneseni krajem 2013. godine, odnose se i na postojeće termoelektrane u zemljama Zapadnog Balkana. One treba da izvrše radikalno smanjenje emisija u narednih 10 godina odabirući jedan od ponuđenih fleksibilnih mehanizama. Ovo se u narodu zove “nova zakrpa na staru vrećuˮ.


Uključivanje svih aktera

Na Zapadnom Balkanu u različitim fazama traju pripreme za izgradnju termoelektrana Stanari, Tuzla, Banovići, Kolubara, Kostolac, Pljevlja, Priština itd.

Investitori ovih energetskih objekata svjesni su da ukoliko ne poštuju zadata pravila zaštite okoline, utoliko neće moći uopće prodavati električnu energiju – ne samo izvoziti nego i prodavati kod kuće. I oni prihvataju ta najstrožija ograničenja emisije. Danas nikom više ne pada na pamet da gradi postrojenje koje prekomjerno zagađuje okolinu. Konkurencija koja poštuje propise to neće dozvoliti, a država bi svojim instrumentima zabranila rad takvog postrojenja, koje je koštalo pola ili cijelu milijardu eura. Ne treba se bojati zagađivanja zraka i zagađivanja drugih komponenti okoline ovih novih generacija termoelektrana.

Međutim, nameće se drugo pitanje: koliko su donosioci odluka u ovim državama, koji su pregovarali unutar Energetske zajednice, svjesni obaveza koje su preuzeli potpisujući ugovor? Nisu to samo obaveze investitora. Primjena odredaba jedne direktive podrazumijeva uključivanje svih aktera – insituticionalno, administrativno, strukovno, politički… Ustvari, vlade država Zapadnog Balkana koje učestvuju, odnosno koje bi trebale da učestvuju pregovorima u sekretarijatu Zajednice, trebale su se argumentirano izboriti za derogacije (odlaganje obaveza) koje odgovaraju ekonomskim uvjetima u njihovim državama, s obzirom na specifičnu situaciju kad je u pitanju sadržaj sumpora u uglju, tehnologija koje se koriste i sl.


Da, bit će “eko“

Da bismo stekli predstavu o brojevima, emisione koncentracije sumpordioksida termoelektrana Ugljevik i Kakanj iznose oko 22.000 i 7.500 mg/m3 sumpordioksida, respektivno. Prema entitetskim pravilnicima o graničnim vrijednostima iz 2005. godine (koji su stupili na snagu prije potpisivanja i ratifikacije Ugovora o EZ), ova emisija ograničava se na 400 mg/m3, odnosno na gotovo 20 puta nižu od one iz TE Kakanj, a gotovo 50 puta od one iz TE Ugljevik.

Propisi u Evropskoj uniji se pooštravaju; sad ova vrijednost iznosi 150 i 200 (ako zanemarimo zahtjeve referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama, čija je primjena obavezna otkad je na snagu stupila IE Direktiva), zavisno od starosti postrojenja. Za ugljeve s Balkanskog poluotoka ovo dodatno pooštrenje predstavlja značajnu tehnološku prepreku. To zahtijeva primjenu tzv. mokrih tehnologija odsumporavanja dimnih gasova, što podrazumijeva veći utrošak električne energije i, na kraju, veću proizvodnu cijenu električne energije.

A sad je pitanje hoće li nove termoelektrane na području Zapadnog Balkana biti eko? Da, bit će “ekoˮ. S ekonomskog stajališta njihova proizvodnja će biti skuplja, a cijene električne energije više. Ekološka strana nije sporna.

Ušli smo u energetsko kolo Evrope. Prihvatili smo ritam i dobro ćemo se zadihati igrajući u tom kolu. Bez energije ne možemo, ugalj je naš resurs koji treba koristiti. Idemo dalje. Dalje možemo ići samo ako efikasno koristimo energiju, a to znači da oni na najvećem tronu u državi moraju pomoći građanima i privredi da te ciljeve postignu s manjim utroškom energije.

Na vrh