Energijski sektor se razvija brzinom IT-a

Peto savjetovanje o energetici u Bosni i Hercegovini u organizaciji preduzeća CETEOR održano je 1. i 2. oktobra u Neumu. U okviru savjetovanja učesnici skupa su razmijenili svoja iskustva, posebno o povećanju energijske efikasnosti u zgradarstvu, te o novim tehnikama efikasnog grijanja. Ukazano je i na probleme s kojima se Bosna i Hercegovina susreće u ovoj oblasti, te su učesnici predložili određena rješenja

9. Oct 2015. | 21:55 | Prof. dr. Aleksandar Knežević
47863

U Neumu je 1. i 2. oktobra održano peto savjetovanje o energetici u BiH u organizaciji preduzeća CETEOR.

U okviru savjetovanja održana su dva foruma o temama “Energijska efikasnost u sektoru zgradarstva” i “Integralno energijsko planiranje”. Panelisti i učesnici su ukazali da se danas energijski sektor razvija brzinom IT-sektora i potrebno je pratiti tehnološka dostignuća, ali isto tako država treba uvijek imati aktuelnu energijsku strategiju, zakonodavstvo i programe.

Također je prezentirano dvadesetak referata kojima su učesnici razmijenili svoja iskustva, posebno o povećanju energijske efikasnosti u zgradarstvu te novim tehnikama efikasnog grijanja. Održano je i predstavljanje projekta MODUS koji finansira fondacija “Heinrich Böll”, čiji je cilj povećanje resursne efikasnosti u gradovima, a u funkciji povećanja kvaliteta života građana.


Zastarjelost tehničkih propisa u BiH

Održano je i veče Udruženja termoenergetičara BiH. Ukazano je na zastarjelost tehničkih propisa u BiH te su se članovi Udruženja dogovorili o mogućem načinu pomoći vlastima da se donesu ovi propisi.

Moglo se čuti mnogo toga novog. Energetika je poznata kao inertna oblast – sistemi za proizvodnju električne energije rade decenijama. Zgrade koje imaju određene sisteme grijanja koriste se skoro stotinu godina. Međutim, borba protiv klimatskih promjena donijela je niz inovacija, kako u proizvodnji energije (obnovljivi izvori energije), tako i u korištenju energije (energijska efikasnost). Dodatnu dinamiku daje otvoreno tržište električne energije Evropske unije kojem će se ubrzo priključiti i zemlje Zapadnog Balkana.

Zamjena karbonske energije nekarbonskom u početku izaziva povećanje troškova dobijanja električne energije. Međutim, djelovanjem otvorenog tržišta električne energije vrši se pritisak na cijene električne energije.

Bosna i Hercegovina nema energijsku strategiju na nivou države. Postoje određene strategije na nivou entiteta, pri čemu se federalna strategija odnosi samo na elektroenergijski sektor. Iako su obje strategije rađene za period od dvadeset godina, savjetovanje je iskazalo bojazan da su one prevaziđene. Obje strategije predviđaju značajan porast korištenja uglja. Mada se smatra da su termoelektrane na ugalj na liniji održivog razvoja Bosne i Hercegovine i drugih država Zapadnog Balkana, smatra se da ove strategije ne odražavaju inovacije proteklih nekoliko godina. Naime, imajući u vidu da postoji tvrdnja da se danas energijski sektor razvija brzinom kojom se razvija IT-sektor, strategije energijskog razvoja moraju se stalno ažurirati.

Vijeće ministara je 2013. godine donijelo Državnu strategiju niskokarbonskog razvoja koja može biti osnov za donošenje državne strategije energijskog razvoja, a što je naša obaveza prema Energijskoj zajednici, te bi to trebalo ispuniti tokom narednih nekoliko mjeseci.


Korištenje energije

Velike su promjene, kako u proizvodnji energije, posebno električne, tako i u korištenju energije, posebno toplotne.

Tranzicija elektroenergetskog sektora podrazumijeva:

– prelazak s centraliziranih sistema (na prenosnoj mreži) na izvore električne energije manje snage na distribucijskoj mreži, a čime se, između ostalog, smanjuju i gubici na prenosu i distribuciji električne energije;
– proces dekarbonizacije proizvodnje energije (prelazak s karbonski intenzivne energije na obnovljive izvore energije);
– promjene u vlasništvu (umjesto kompanija na državnom nivou razvijaju se elektronergetske kompanije čiji su vlasnici lokalne zajednice);
– promjene u subvencijama (umjesto subvencije za proizvodnju energije, subvencije se dodjeljuju onima koji žele povećati efikasnost korištenja energije).

Velike su promjene u odnosu termo i vjetroelektrane. Rastom snage pojedinačne vjetrolektrane opadaju njihovi investicioni troškovi. I dok se ranije smatralo da vjetroelektrane trebaju imati zamjenske kapacitete s drugim izvorima energije koji će se uključivati kad nema vjetra, situacija je sad sasvim drukčija. “Pametne” vjetroelektrane predviđaju satnu proizvodnju električne energije u naredna 24 sata (isporuke i cijene energije na otvorenom tržištu se određuju na satnom nivou za naredna 24 sata). Pritom, termoelektrane su inertne – ne mogu brzo ni povećavati ni smanjivati proizvodnju električne energije. Zato se danas dešava da termoelektrane u određenom periodu poklanjaju električnu energiju nekim korisnicima kako ne bi došlo do teških kvarova. Očekuje se da će termoelektrane u narednom periodu u Evropi raditi smanjeni broj sati godišnje, a u nekim periodima radit će kao vršne elektrane – sasvim obrnuto od onog što smo naučili do sada.


Evropski trendovi

U Evropi je prava ekspolozija energijskih zadruga – lokalno stanovništvo osniva lokalna preduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije. Stanovnici sami finansiraju osnivanje i rad takvih zadruga pomoću lokalnog zapošljavanja. Iskustvo je pokazalo da vrijeme povrata uloženih sredstava nije tako kratko, ali stanovnici ipak žele biti vlasnici svojih energijskih izvora. Republika Hrvatska na tom polju ima značajno iskustvo.

Na planu daljinskog (centralnog) grijanja dugoročno se očekuju sljedeći trendovi:

– obnovljivi izvori energije postepeno potiskuju fosilna goriva koja će se sve više koristiti kao rezervno gorivo ili za pokrivanje vršne potrošnje;
– zgrade će trebati sve manje energije, a dio njih će proizvoditi više energije nego što je potrebno (pasivne zgrade);
– uvodi se skladištenje toplotne energije kako bi se ona proizvodila u vrijeme kad su raspoloživi drugi izvori po nižim cijenama, a skladištenje energije može biti dnevno i sezonsko;
– “pametne” elektro i toplotne mreže povećavaju efikasnost korištenja energije.

Toplota se može isporučivati i “kamionima” pri čemu se koriste fizikalne i hemijske reakcije koje omogućavaju veoma velik toplinski kapacitet korištenih medija.

Na planu korištenja energije postoji niz novih materijala (toplotna izolacija zgrada), kao i niz efikasnih sistema zagrijavanja prostora.

Značajnu ulogu na energijskom tržištu imaju preduzeća za prodaju energijske efikasnosti (energijska efikasnost nije manir nego proizvod na tržištu). Radi se o ESCO društvima (Energy Service Company – Društvo za energijske usluge), koja ulažu u smanjenje potrošnje energije kod klijenta, a svoj rad i uložena sredstva naplaćuju iz postignutih ušteda. U periodu važenja ESCO-ugovora klijent uživa samo dio postignutih ušteda, a nakon tog perioda ima značajno smanjenje troškova za energiju.

Postoji i koncept kojim ESCO društvo preuzme potpunu brigu oko snabdijevanja i korištenja energije, a postignute uštede dijele klijent i ESCO društvo.

U Bosni i Hercegovini je ovaj vid poslovanja u začetku te postoji niz pravnih i drugih barijera da bi zaživio.

Predviđa se potreba za značajnije utopljavanje zgrada, posebno onih koje nemaju centralno grijanje, naravno, uz finansijsku pomoć vlasti, kao i u drugim zemljama (Fond za zaštitu okoline i drugi izvori). Analiza iznesena na savjetovanju pokazala je da su niži troškovi korištenja zemnog gasa u zgradi energijskog razreda B ili C nego grijanje drvetom u zgradi energijskog razreda E.

Savjetovanje je ukazalo na značaj energijskog certificiranja zgrada (da vrijednost zgrada zavisi i od energijskog razreda zgrade). Za ovo postoji propis u Federaciji BiH za zgrade koje su po svojim dimenzijama u nadležnosti Federacije. Od deset kantona, samo je Unsko-sanski kanton ovaj zakon “sveo” na kantonalni nivo.

Mjere na povećanju energijske efikasnosti u industriji i oblasti zgradarstva doprinose smanjenju uvoza energije i potiču zapošljavanje u državi, a kako su to mjere kojima se suzbijaju klimatske promjene, i u svijetu i u BiH postoje raspoloživa sredstva kojima se građani i privreda mogu poticati na provođenje mjera povećanja energijske efikasnosti.

Na vrh