Fašistički lobi u filmovima o islamu

Reditelj Oliver Stone, višestruki dobitnik Oscara, požalio se u nekoliko navrata na filmske lobije koji, kako je rekao, određuju idejni put filma prije samog scenarija. Lobiji u filmovima danas su, nažalost, neminovnost. Filmovi sve više postaju sredstvo, a ne cilj. Primjer jednog od najkontroverznijih antiislamskih filmova “Fitna” prava je ilustracija ovih navoda

15. Mar 2014. | 12:18 | Elmedin Bišić
20039


Dok smo svi gledali i gledamo, užasavajuće snimke ubijenih Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, ne možemo pretpostaviti kojim su putem, zašto i na koji način ovi snimci dospjeli na televizije širom svijeta. Najutjecajniji među Jevrejima su nekoliko godina po završetku Drugog svjetskog rata donijeli zaključak da filmove o stradanjima Jevreja “ne može snimati svako”. Istina, teško je nekome zabraniti, ukoliko za to ima finansijske i druge pretpostavke, da snima film, ali je indikativno da film o ovoj tematici, bez obzira na to kakvu priču ili lobi imao, osim spomenutog jevrejskog lobija ne može dosegnuti daleko. Ozbiljnost pristupu filmovima o holokaustu ne treba kritizirati, naprotiv. Sve samo ako se dostojno predstavi ono što se uistinu dešavalo. Međutim, namjere u filmovima, općenito, nerijetko su skrivene, podsvjesne i daleko su od namjene filma o kojoj su maštala dva Lumiera.


O pravljenju čovjeka od majmuna

O bukvalnom shvatanju Darvinovih teorija lijepo je pisao Alija Kapidžić koji je kazao da su ih neki bukvalno shvatili pa su od svakog majmuna pokušali napraviti čovjeka. Kad su početkom 2000. godine holandski liberali odlučili od “majmuna” napraviti čovjeka, shvatili su da ni oni, iako liberali, nisu toliko liberalni za nesuvisle, sulude i fašističke ideje (ne)čovjeka majmuna. Zamislite apsurd da vam među liberalima kažu da ste previše liberalni. Gert Wilders morao je napustiti holandske liberale upravo zbog “previše liberalizma”. Istina, najmanje je tu riječ o liberalizmu, a najviše o ludosti. (Ne)čovjek Wilders je lud, bukvalno!


Ko je čovjek majmun?

Gert Wilders, vjerovatno najpoznatiji neprijatelj islama i muslimana u svijetu, rođen je u katoličkoj porodici u Holandiji. Umjesto kad, bolje bi bilo zapitati se zašto se rodio? Kad su ga holandski liberali izbacili iz svoje političke opcije, Wilders je dvije godine kasnije osnovao stranku čudnog imena. Nazvao ju je “Freedom Party”. Sa svojom strankom čudnog imena producirao je film “Fitna”. To je vjerovatno najkomentiraniji i najgledaniji antiislamski film ikad. Wilders je, mora se priznati, znao kako i na koji način može doprijeti do učmalog, bezrazložno uplašenog i konzervativno orijentiranog glasačkog tijela. Od filma “Fitna” do danas Wilders je jedan od najutjecajnijih političara u Holandiji. Istinski je zagovornik demokratije, a za to ima svoju dobro poznatu doktrinu: ko njega hljebom, on njega kamenom, filmom ili islamofobijom.


Da, imam problem s islamom

Uvidjevši koliko će zapravo u glasačkom smislu profitirati svojim filmom, Wilders je otišao korak dalje. Tražio je, najprije, da se Kur’an, sveta knjiga muslimana, u Holandiji u potpunosti zabrani. Nije uspio zabraniti Kur’an, ali je uspio situaciju dovesti do usijanja. Njegov nekadašnji najbliži saradnik usporedio ga je s Miloševićem, rekavši da je Wilders već nekoliko godina najopasniji čovjek u Evropi.

“Imam li problem s islamom? Da, to je fašistička ideologija”, odgovorio je Milošević, pardon, Wilders na novinarsko pitanje o njegovom stavu o islamu.
Kur’an je usporedio s knjigom “Mein Kepmh” Adolfa Hitlera koji je razmišljao isto, s tim da je u fokusu imao Jevreje, a ne muslimane. Istodobno s rastom popularnosti Wildersa, slične političke frakcije javljaju se u Velikoj Britaniji, Danskoj, Mađarskoj i Belgiji. Oni, istina, nisu imali potrebe snimati filmove. Duhovni vođa Wilders ustupio im je prava na “Fitnu”. Film je prikazan i pred američkim senatorima i britanskim parlamentarcima, ali tek u drugom pokušaju. Vlada Britanije zabranila je prvo prikazivanje zbog vidno napete situacije koja je eskalirala Wildersovim pozivom na zabranu Kur’ana. To mu je, istina, išlo naruku, jer su mu najradikalniji britanski muslimani zaprijetili ubistvom. Na transparentima je pisalo: “Tu smo da očitamo lekciju psu!”

“Vidite, prijete mi”, odgovorio je u stilu dvanaestogodišnjaka, Wilders.


Film postrani, Wilders u banani

Wilders danas ima cjelodnevnu zaštitu. Njegovo osiguranje državu Holandiju godišnje košta više od dva miliona eura. Ne bavi se više filmom. Režija i scenarij mu baš i ne idu. Populizam ide. Novca prilično ima. Njegova partija dobro stoji. Mediji o njemu ne pišu da je fašist. No, prenose njegove riječi kad kaže da je Poslanik Muhammed, najodabraniji čovjek kod muslimana, pedofil i varvar. Dok Wilders samouvjereno korača ka “konzervatizaciji” Evrope, niko ne govori o njegovoj zloupotrebi filma i umjetnosti. Film je još jednom postao sredstvo, a ne cilj. Film niti je lobi niti političko sredstvo. Ni jevrejski, ni antiislamski, kao ni islamski lobi u filmu nema mjesta. Ekskluzivno pravo lobija u filmu ima umjetnost, najprofinjenija forma ljudskog izražavanja. Ako je umjetnost imitacija prirode, onda ona mora biti prirodna. Ovakvi i slični filmovi neprirodni su i ne pripadaju ničem drugom do jeftinoj propagandi uskovidnih ljudi.

Na vrh