Geopolitika iznenada: Ukrajina u Bosnu, Bosna u Evropu!

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo je Izjavu o opredijeljenosti BiH za program reformi kako bi se ispunili najnoviji zahtjevi Evropske unije (EU) te tako otvorio put u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Hoće li ovo dovesti do stvarnog napretka, ili pak Evropi gori pod nogama zbog ukrajinske krize i američkog vanjskopolitičkog interesa?

13. Feb 2015. | 10:00 | Sejfudin Hodžić
nv36173

nv36173.jpg

Evropska unija je, ciljano ili slučajno, vodila takvu geopolitiku prema Ukrajini pa se našla (ne)očekivano pod velikim pritiskom. Nedostatak jedinstva vanjske politike EU bila je prilika da SAD vješto poduzme korak naprijed u ostvarivanju svog nacionalnog interesa i razvije situaciju u Ukrajini ovakvom kakva jeste. Efekt toga je svakako prelivanje rusko-američkih odnosa na zapadni Balkan, a samim tim i novi problem i pritisak na Evropsku uniju. U tom kontekstu se javlja “iznenadna” i intenzivna britansko-njemačka inicijativa da se ubrza put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji.

Međutim, je li ova inicijativa došla malo prekasno? Ne zbog protesta nezadovoljnih građana, koji ni nakon godinu nisu vidjeli nikakvog napretka, osim što je izabrana vlast. Ista je kao i prije 20 godina. Već zbog ekonomske situacije koja je toliko stagnirala da je upitno može li se uopće sa sigurnošću govoriti o očuvanju regionalnog mira i sigurnosti. Prošlogodišnji protesti su poruka da vrijeme brzo curi kako za bosanskohercegovačko političko rukovodstvo tako i za Evropsku uniju. Bijes građana ne poznaje etničke granice niti entitetske linije, bez obzira na to kakve su kazne predviđene zakonima o javnom redu i miru.


Ima li ljudi, ili su samo važna ljudska prava?

Prije sedam godina Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Evropskom unijom. Iako su ga ratificirale sve članice Evropske unije 2011. godine, on još nije stupio na snagu. Zašto? Zbog tadašnje “krize” poznate kao “ljudska prava”. U martu 2011. godine Vijeće Evropske unije odlučilo je da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Bosnom i Hercegovinom neće stupiti na snagu dok Bosna i Hercegovina ne provede presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci”. Kako tad, tako i sad. Dok slabiji ne popusti.
Je li bilo ispravno zaustavljati ekonomski oporavak BiH dok se ne primijeni određena presuda o ljudskim pravima? Ekonomija je u suštini razlog zbog kojeg se ljudska prava poštuju ili krše. Zaustavljati ekonomski napredak Bosne i Hercegovine zbog pitanja koje naša zemlja u svakom slučaju mora i treba ispoštovati, dvolično je od barem jednog pokretača najnovije inicijative. Sir David Maxwell Fyfe bi se u grobu prevrtao kad bi znao da je trebalo 49 godina da se njegov nacrt evropske konvencije o ljudskim pravima usvoji u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvi nacrt zakona o ljudskim pravima u Velikoj Britaniji našao se u parlamentarnoj proceduri 1987. godine, a konačna verzija je usvojena i stupila na snagu 15 godina kasnije, tačnije 2. oktobra 2002. godine. Šokantno je da je “duže od tri decenije postojao višestranački konsenzus protiv uvrštavanja Konvencije u pravni sistem Ujedinjenog Kraljevstva”, kako piše sadašnji član britanskog parlamenta Rt Hon Jack Straw MP. Zamislite da je ekonomski progres Velike Britanije bio zamrznut dok se ovaj proces nije okončao!


Spašavanje obraza Evrope i igre bez granica

Zbog pritiska koji proizlazi iz geopolitičkih odnosa, Vijeće Evropske unije je spremno dopustiti da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupi na snagu (skoro deset godina nakon što je parafiran). Međutim, da bi Vijeće EU spasilo obraz zbog naglog zaokreta prema Bosni i Hercegovini, pokrenuta je inicijativa da bi izgledalo da je to zbog toga što su se institucije Bosne i Hercegovine “pisano obavezale”. A šta je uopće (bio) Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?!
Je li ovdje nešto drugo posrijedi? Izjavu Predsjedništva BiH trebaju potpisati politički lideri (?!), a potom Parlamentarna skupština BiH (PSBiH) usvojiti. Kad to bude urađeno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju može stupiti na snagu i presuda “Sejdić i Finci” više nije kočnica, premda će biti uvjet za kredibilnu aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji. Pa šta onda dobijamo? Stupa na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je trebao stupiti na snagu prije četiri godine, a aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji opet nema (?!).

Šta je onda suština ovih “igara bez granica”? Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u stvarnosti je na snazi, jer od potpisivanja tog sporazuma važi Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima. Zašto nekome ne odgovara stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Zbog toga što taj sporazum jasno definira institucionalni okvir u odnosima Bosne i Hercegovine i Evropske unije, a Vijeće Evropske unije je zbog sveukupne geopolitičke situacije podleglo utjecaju retrogradnih političkih snaga koje zahtijevaju što manje države, a što više entiteta, pa i kantona.

Zbog čega Vijeće Evropske unije ponovo mijenja pravila i zaboravlja “sveobuhvatne ustavne reforme” te traži uvođenje “mehanizma koordinacije”? Nešto mnogo ozbiljnije je posrijedi. Putem Izjave Predsjedništva BiH, koju će usvojiti i Parlamentarna skupština BiH, Vijeće Evropske unije uvodi supernacionalni mehanizam upravljanja jednom zemljom u kojoj politička volja lidera nije podudarna s voljom građana te ih se nikako nije moguće riješiti, pa čak ni silom protesta građana. Bosna i Hercegovina treba poslužiti kao pokusni kunić. Mehanizmom koordinacije uvode se niži nivoi vlasti u direktni proces EU-integracija. U prilog tome ide i novi sistem dodjele pretpristupne pomoći EU, takozvana IPA II, u kojoj sredstva EU kanalizira Evropska delegacija u Sarajevu, a o tome koliko se i kome daje, država Bosna i Hercegovina se neće pitati. Utrka će biti slobodna između institucija BiH, entiteta, sad i kantona, a i općine i organizacije civilnog društva su dobrodošle. To će provoditi svaka vlast na svakom nivou prema svojim ustavnim nadležnostima. Toliko o Kopenhagenškim kriterijima!


Ekonom i ja

Je li doista ekonomski oporavak Bosne i Hercegovine u centru pažnje? Predsjedništvo BiH obećava “mjere za izgradnju funkcionalne tržišne ekonomije”. A kako, ne zna se. Pardon, zna. Vijeće Evrope je reklo da je Predsjedništvo BiH to prepisalo – novi sporazum, Sporazum o rastu i zapošljavanju. Po njemu, BiH rješava pitanje birokratije, a EU zadržava status quo pretvarajući se da joj je više stalo do bh. građana nego do nacionalnog interesa njenih članica. Cilj ove inicijative je kupovina vremena i za bh. političare, ali i za EU. Međutim, hoće li ova Inicijativa održati postojeće političko rukovodstvo na vlasti, ostaje da se vidi. Građanima je preko glave sporazuma koji imaju nepovoljne učinke za bh. ekonomiju. Trgovački deficit se od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju uvećava u enormnim iznosima (3,8 milijardi eura samo u 2014. godini). Izvoz je gotovo dvostruko manji od uvoza svake godine. Međutim, osviješteni građani, intelektualci, te određene organizacije civilnog društva neće olahko nasjesti na kvazisporazume koji su nabrzinu prepisani iz platforme koju je prije pet godina priredilo Regionalno vijeće za saradnju.


Vaša je (vama) zadnja!

Parlamentarna skupština BiH odlučuje o usvajanju Izjave Predsjedništva BiH. Ako je usvoji, nažalost, odredit će put kojim će se putem nove prakse redefinirati ustavni okvir BiH, onemogućiti ozbiljan ekonomski oporavak i osujetiti mogućnost smanjenja trgovinskog deficita. Naravno, time Parlamentarna skupština BiH omogućava i spašavanje obraza određenih aktera u EU te lokalnih političara, dok se agonija građana nastavlja. Međutim, PSBiH može i odlučnije djelovati pa reći: “Hoćemo NATO i EU što prije, ali pod našim uvjetima i u interesu i naših građana, ne samo Evropske unije”.
Ima li iko (u Parlamentarnoj skupštini BiH ili izvan nje) da ovu ujdurmu nazove pravim imenom, te da predloži pravu i istinsku agendu za ekonomski oporavak BiH? Ili je ovo samo još jedna priča o grčkom mitu?

Na vrh