Akademija>>

Gvožđe kao Božija blagodat

Kaže se da se željezo vadi iz zemlje, a ne da silazi s neba; prema tome, ne bi se moglo reći “enzelna” (spustili smo). Zašto onda nije rečeno “izvukli smo”, umjesto “spustili smo”, što očigledno nije u skladu sa stvarnošću?
Piše: Mufid Paljanin. Objavljeno : 04-09-2013 15:55h

9651.jpg

U Kur’anu se, u suri Gvožđe (Al-Hadid), u 25. ajetu, kaže:

“… a gvožđe smo stvorili (spustili), u kojem je velika snaga i koje ljudima koristi…”

Dio spomenutog ajeta ukazuje nam na superiornost Božije moći i našu bespomoćnost. Zaista, u stvarima koje nas svakodnevno okružuju je mudrost. Pčela, leptir, mi sami, pa evo i primjer gvožđa – sve to znamenje je koje odaje našu neukost. Zar se trebamo “bombardirati” samo teologijom da bismo shvatili postojanje Svevišnjeg.


Mistična i pragmatična istina o Bogu

Kur’anska poruka (u svom prvom imperativu!) stavlja akcent na učenje, proučavanje i izučavanje svijeta oko nas, unutar nas i iznad nas, čemu je krajnja svrha prepoznavanje prirode kao inteligentno kreirane pojave. Ako je Objava Božije otkrivanje u riječi, priroda je Njegovo otkrivanje u djelu. Ako je teologija mistična, nauka je pragmatična istina o Bogu.

Gvožđe je visokokomponentna legura (mješavina dva ili više hemijskih elemenata) željeza, koja, za razliku od čelika, sadrži preko 2 posto ugljika. Osim željeza, tu se nalazi određeni procent i drugih elemenata, kao što su: mangan, silicij, fosfor, sumpor, a u nešto manjoj mjeri i: arsen, azot, vodonik, hrom i dr. Fenomen koji će kasnije biti upoređen s kur’anskim ajetom jeste taj da se, za razliku od čelika, gvožđe lahko razbija, krto je i tvrdo, tako da se ne može oblikovati u čvrstom stanju. Takve osobine daje mu ugljik, koji je veoma bitan element.


Mudrost riječi “spustili smo”

Kaže se da se željezo vadi iz zemlje, a ne da silazi s neba; prema tome, ne bi se moglo reći “enzelna” (spustili smo). Zašto onda nije rečeno “izvukli smo”, umjesto “spustili smo”, što očigledno nije u skladu sa stvarnošću? Ovo je još samo jedan u nizu primjera koji otkriva našu “neukost”. U Kur’anu mudrom se kaže: “… u njemu je snaga velika i korist ljudima…”, što automatski asocira na blagodat koju nam je Gospodar dao u željezu.

Budući da je i željezo jedno od brojnih blagodati Mudrog, logično je da ne izbija odozdo prema gore, već, bez sumnje, silazi odozgo prema dolje, što nam i Kur’an kaže – “spustili smo”. Ako sagledamo drugu stranu, to jest, kad bi se spomenuti ajet odnosio na materiju željeza, logično bi bilo da bi odgovarajući izraz bio “izvući”. Međutim, smisao ajeta jesu ustvari nematerijalna (figurativna) svojstva željeza i njegova blagodat.

Željezo ima mnoštvo koristi, to nije obična materija koja se vadi iz ležišta u zemlji, koja je stanište čovjekovo, niti je prirodni mineral – ono je ogromna blagodat koju je Stvoritelj svemira spustio. Riječima “… i spustili smo željezo…” ističu se opće koristi i njegova svestrana primjena, kao što ih imaju kiša, toplota i svjetlost, koji “dolaze” s neba. Kur’an je već naglasio da će željezo u budućnosti biti korišteno u oblicima koji zapanjuju; tako smo, npr., danas svjedoci avioindustrije, brodogradnje, odnosno putovanja, kako kopnom tako morem i zrakom.


Nova ili supernova

Riječ “spustili”, korištena za željezo u ovom ajetu, mogla je imati metaforičko značenje, da se objasni kako je željezo dato ljudima radi koristi. Ali, kada razmotrimo literalno značenje riječi (fizički spušteno s neba), vidimo da ovaj ajet implicira veoma signifikantno naučno čudo.

U svojoj knjizi “Dokazi za razumom obdarene” Esad Bajić spominje da su savremena astronomska istraživanja potvrdila da je željezo došlo s gigantskih zvijezda iz vanjskog neba. Teški metal u kosmosu proizvodi se u nukleusu velikih zvijezda. Naš solarni sistem nema odgovarajuću strukturu stvaranja željeza. Ono može biti proizvedeno jedino u velikim zvijezdama, većim od Sunca, gdje temperatura dostiže petsto hiljada miliona Celzijevih stepeni. Kada iznos željeza dostigne određeni stepen u zvijezdi, zvijezda ga ne može dalje držati, ona zatim eksplodira, a tada postaje nova ili supernova. Kao rezultat ove eksplozije, meteori koji sadrže željezo raspršuju se kosmosom, zatim se kreću prema prazninama, sve dok ih ne privuče neka gravitaciona sila nebeskih tijela. Sve ovo pokazuje da željezo nije sa Zemlje. Jasno je da ova činjenica nije mogla biti poznata u sedmom stoljeću, kada se objavljivao Kur’an.


Atomski broj željeza

Osim navedenog, spominje se i to da je brojčana vrijednost riječi “hadid” (željezo) 26, što je ustvari atomski broj željeza. Pokušali smo doći do nekih saznanja i teorija kada su u pitanju brojčane vrijednosti nekih riječi, odnosno njihova pretvorba. Iako je numerologija u odnosu na astrologiju, kao disciplina i tehnika predviđanja budućnosti, nešto jednostavnija i lakša za učenje, i u ovom nauku postoje brojni problemi, koje nije nimalo lahko riješiti.

Tako se numerolozi često susreću s velikim problemom vezanim za tablični sistem, koji određuje brojčane ekvivalente za slova abecede. Kao što znamo, u ovom svijetu ima na stotine službenih jezika, sa svojim vlastitim abecedama (i azbukama), kao i jedinstvenim dijakritičkim znakovima. Nažalost, ne postoji univerzalna numerološka tablica, koja bi vrijedila za sve jezike svijeta.

Kao što je već kazano, mnoštvo svjetskih jezika stvara poteškoće na polju numeričke analize. Ovdje valja spomenuti da se brojčani ekvivalenti u engleskoj abecedi (tablici) ne podudaraju s brojčanim ekvivalentima u slovima, npr., francuske abecede. Drugim riječima, ne postoji jedna univerzalna numerološka tablica koja vrijedi za sve jezike svijeta. Vratimo se na “englesku verziju”. Iz tabele br. 1, po kojoj je rađen primjer riječi “hadid”, dobije se: 8 + 1 + 4 + 9 + 4 = 26; što je ustvari već spomenuti atomski broj željeza.

Ako bi se u jednoj rečenici moralo sažeti napisano, onda bi se to moglo uraditi riječima Alberta Einsteina: “Ima više savršenstva u običnoj kapljici vode, nego u svim strojevima koje su izmislili ljudi.”

NAJČITANIJE – Akademija