Indijski odgovor Kini: Kontrola pomorskih puteva i igranje u kineskom dvorištu

25. Feb 2018. | 14:27 | Armin Sijamić
India

Odnos dvije najmnogoljudnije države svijeta, Kine i Indije, nije lahko posmatrati izolovano u određenom periodu. Potezi koje su ove dvije države povlačile, a odnosili su se na ovo rivlastvo, duboko su ukorjenjeni u načine postupanja koji se teško mijenjaju, budući da se radi o geopolitičkim divovima koji rijetko odstupaju od svojih namjera. Međutim, ubrzana globalizacija sve tjera na brzo reagovanje, ili u suprotnom ta država ostaje van političkih i ekonomskih tokova. Indija i Kina, koje vode nezavisnu vanjsku politiku, tako nešto sebi ne mogu dopustiti.

Prve snažne korake u novom globalizovanom svijetu Kina je već poduzela. Godinama nova kineska vanjska politika dobija konture koje pokazuje kineski plan za prisusutvom u većem dijelu planete. Kina svoju moć pokazuje godinama. Snažno prisustvo u većem dijelu susjednih država, zatim u Africi i Južnoj Americi, Centralnoj Aziji, Bliskom istoku i na koncu u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, već je očito. Kina gradi umjetne otoke, stacionira vojnike u afričku državu Džibuti, uspostavlja novi put svile sve do Evrope, luku u Pakistanu, luku u Šri Lanki, pa je svom glavnom azijskom rivalu, Indiji, poprilično je pobjegla u tom segmentu. Kina se čak pojavljuje i na Maldivima gdje je Peking tamošnja opozcija optužila da „grabi zemlju“, dok je tamošnja vlast pristala biti dio kineskog projekta „Jedan pojas – jedan put“, čime se Kina želi približiti drugom kraju euroazijske ploče.

Međutim, u zadnjih nekoliko mjeseci Indija je pokazala da neće sjediti skrštenih ruku i gledati kinesko okruživanje Indije. Nekoliko hrabrih poteza premijera Narendre Modija indijskoj politici daje drugačiju perspektivu.

 

Pozicioniranje na Bliskom istoku

Indija, kao osnivač Pokreta nesvrstanih, decenijama je držala stranu Palestine i nije blagonakolono gledala na izraelsku politiku. Prije 25 godina Indija i Izrael su uspostavile diplomatske kontakte, ali tek zadnjih godina saradnja dvije države postaje osjetno snažnija. Naime, prošle godine Modi je prvi indijski premijer koji je posjetio Izrael, a polovnim januara ove godine Benjamin Netanyahu mu je uzvratio posjetu. Dobrodošlicu koju su u Indiji pokazali prema izraelskoj delegaciji Netanyahua je do te mjere dotakla da je svog domaćina Modija opisao kao „revolucionarnog lidera u najboljem smislu te riječi“, a Modi je svog gosta nazvao „dobrim prijateljem“.

Gost iz Izraela je predvodio i delegaciju od 130 biznismena i ovom prilikom su potpisani ugovori u polju odbrane, poljoprivrede i avijacije. Potvrđen je i ugovor o nabavci protivtenkovskih raketa „Spike“ u vrijednosti od 500 miliona dolara, a koji je ranije bio otkazan. Naime, Izrael će prema dogovoru isporučiti osam hiljada primjeraka ovih raketa i pomoći Indiji da razvije vlastite rakete pod imenom „Nag“. Prošle godine dogovorena je i prodaja izraelskog raketnog sistema „Barak 8“ u vrijednosti od 2,5 milijardi dolara, što je najveći ugovor u historiji izraelskog izvoza oružja. Tokom 2016. godine Indija je od Izraela kupila oružja u vrijednosti od 1,5 milijardu dolara što je 48% od ukupne izraelske prodaje oružja. Sve je to Izrael učinilo drugim najvećim dobavljačem oružja Indiji, odmah iza Rusije koja decenijama prodaje sve vrste oružja Indiji. Spomenimo, Izrael uvozi iz Indije uglavnom dijamante.

Približavanje Indije Tel Avivu nije iznenađenje, budući da Indija pokušava pronaći države partnere koje već Kina, ili Pakistan, nisu privukli na svoju stranu. Odatle je Izrael logičan izbor i činjenicom da Kina, odnosno Pakistan, imaju odlične veze sa Iranom, Sirijom i Irakom. Kada se uzme u obzir i izraelska pozicija na Zapadu, posebno u SAD, onda je jasno zašto Indija želi biti bliže Tel Avivu.

 

Prekomorske baze i gasovodi

Protekle sedmice Indija se odlučila na jedan veoma hrabar potez – izgradnju prve prekomorske vazduhoplovne i pomorske baze u Indijskom okeanu. Sejšeli, država poznata kao turistički raj, ugostiće indijsku vojsku za narednih 20 godina. Indija će tu smjestiti svoje vojne kapacitete, jer upravo u blizini obala Sejšela prolaze važni trgovački pomorski putevi, a CNN je izvjestio da Indijskim okeanom dnevno prođe 40 miliona barela nafte što je gotovo polovica svjetske opskrbe naftom. Oko šest miliona barela nafte preveze se vodama nadomak Sejšela. Zatim, Indija već od ranije na Mauricijusu razvija sličan projekat sa istom namjerom, dok se pokušava približiti i Omanu koji je smješten na vratima Hormuškog prolaza kroz koji se izvozi nafta iz Perzijskog zaliva.

Plan Indije je biti prisutan na glavnim tačkama kineske zacrtane trase čime ovaj put de facto presjeca. Kontolom Sejšela i Mauricijusa te naravno svoje obale od strane Indije, kineske ispostave u Džibutiju, Šri Lanki, Maldivima i Pakistanu se presjecaju. Ako se tome doda da je sa druge strane Sueskog kanala smješten Izrael, a koji se naslanja i na Siriju koja je važna tačka u kineskom projektu povezivanja dvije strane kontinenta, onda indijski manevri su geopolitički dobro promišljeni i precizni.

Međutim tu Indija nije stala, već je ovo presjecanje kineskih puteva svojim interesima nastavila i na kopnu. Naime, Indija je prije dva dana počela sa izgradnjom gasovoda „TAPI“, koji bi povezivao Turkmenistan, Afganistan, Pakistan i Indiju. Gasovod u dužini od 1 814 kilometara će se protezati kroz četiri države, a zanimljivo da su svoju posvećenost ovome važnom projektu dali i afganistanski talibani te su obećali da će gasovod štititi na teritoriji koji oni kontrolišu. Ranije je se Indija uključila i u projekat izgradnje gasovoda „IPI“ koji bi povezivao Iran, Pakistan i Indiju.

Pored snabdjevanja prirodnim gasom Indija ulazi u rusko i kinesko dvorište. Centralna Azija, strateški nemjereljive važnosti, godinama je poligon na kome Rusija i Kina upravljaju suvereno. Indijska penetracija u središte kontinenta dalje presjeca kineski put koji je bio zamišljen tako da zaobilazi Indiju i na neki način je okružuje.

 

Dva diva i svepristuni Washington

Kontrola Centralne Azije i Indijskog okeana predstavlja ogroman ulog i za Indiju i za Kinu. Međutim, saradnja je još uvijek potisnuta u drugi plan, a rivalstvo dvije države ih tjera na sukobljavanje u zaštiti vlastitih interesa. Šta više, Kina i Indija se spore i oko kopnene granice dvije države, a mnogi strahuju da bi ove dvije države opet mogle zaratiti baš kao i 1962. godine. Dvije nuklearne sile imaju brojna otvorena pitanja, a događaj iz augusta prošle godine podsjetio je koliko odnosi ove dvije države mogu biti napeti.

Naime, na platou Doklam smještenom na tromeđi Indije, Kine i Butana ljetos se odvijala prava drama, nakon što je indijska vojska raspoređena na poziv saveznika Butana, koji je zabrinut izgradnjom ceste od strane Kine. Kina je odmah tražila povlačenje Indije i otpočela sa vojnim vježbama upozorivši Indiju da se ne upliće u odnose Kine i Butana. Indija je izrazila zabrinutost da bi kineska cesta mogla presjeći Inidju u području Siliguri koridora, čime bi sjeveroistok Indije ostao odsječen od ostatka zemlje. Dva mjeseca kasnije, Indija je počela izgradnju dvije vojne baze iz kojih avioni za samo 180 sekundi mogu napasti Kinu ili Pakistan. Indija u te baze planira rasporediti najmodernije francuske borbene avione Rafale koje je platila 7,8 milijardi eura.

I dok Indija i Kina zauzimaju strateške tačke na karti svijeta, neke su već odavno zauzete. U centralnom dijelu Indijskog okeana, između kineskih i indijskih postojećih i budućih baza, smješten je otok Diego Garcia na kome se nalaze ozbiljni vojni kapaciteti Washingtona. Američka baza na tom otočiću može primiti strateške bombarder B-52 i najveća plovila američke vojske. Prema procjenama, baza može primiti i do 30 hiljada vojnika i drugog osoblja. U danima dok su Indija i Sejšeli potpisivali ugovor o uspostavi baze, američka vojska je pokrenula veliku vježbu u Indijskom okeanu. Pomorska sila broj jedan je na taj način poslala poruku da i ona ima interese u ovom dijelu svijeta.

 

NV

Na vrh