Indijsko-Iranska saradnja: Kako iskoristiti odnose dvije neprijateljske države?

Mnogo je primjera u svjetskoj historiji u kojima se dvije ili više država dogovore kako da nanesu štetu trećoj. Međutim, malo je primjera kad jedna država uspješno dugoročno iskoristi neprijateljstvo dvije države kako bi osigurala svoje strateške interese kakvi su kupovina nuklearne tehnologije i kupovina nafte i to u vremenu kad se svijet rapidno mijenja. Uspostavljanje saradnje takvim kvalitetom odnosa nikako se ne može nazvati “plesom po žici”, nego iza nje stoji ozbiljna diplomatija. Dugogodišnji spor na relaciji Teheran – Washington, Indija je iskoristila da se nametne kao ozbiljan faktor na međunarodnoj političkoj sceni i istovremeno ojačala svoje pozicije u Teheranu i Washingtonu, ali i u cijelom svijetu

23. May 2015. | 18:58 | Armin Sijamić
40958

40958.jpg

U državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije mnogo se puta, opravdano, govorilo o tome kako je svojevremeno doživotni predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito uspješno balansirao između SSSR-a i Sjedinjenih Američkih Država kako bi Jugoslaviju sačuvao izvan blokovskih podjela te joj donio određene političke i ekonomske benefite. Međutim, vrijeme je pokazalo da su takvu Titovu politiku za svoje interese koristili i Moskva i Washington, te da takva politika nije osmišljavana samo u Beogradu, nego da je ona bila dio mjera koje su provodile svjetske sile na bilo kojem kraju svijeta ako bi im se za to ukazala prilika.

Jugoslavenski “ples po žici” završen je neslavno po Jugoslaviju koja se raspala u krvavom ratu, a od tada za utjecaj na države koje su nastale njenim raspadom bori se nekoliko međunarodnih faktora i centara moći. Dakle, borba za prevlast u ovom dijelu svijeta se nastavlja onako kako je trajala i u ranijim stoljećima, a Jugoslavija više ne postoji. Međutim, u posljednjem desetljeću možemo zapaziti primjer suprotan ovome: sukob dva centra moći (Teheran i Washington) trajno je iskoristio treći centar moći (Nju Delhi) kako bi se polahko ali sigurno pretvorio u državu koja je spremna uhvatiti se ukoštac sa svim regionalnim problemima i sebi otvoriti put za daljnje političko, ekonomsko i vojno jačanje.


Indijska historija

Malo je država na svijetu koje se mogu pohvaliti tako bogatom historijom kakvu ima Indija. Iako je nezavisnost od Velike Britanije stekla tek 1947. godine, različiti oblici postojanja organizirane vlasti ili države na prostoru onoga što geografija zove Indijski potkontinent postoji stoljećima prije nove ere. Od tada pa do današnjeg dana Indija je svijetu dala nemjerljiv doprinos u razvoju nauke, kulture, religije, arhitekture, društva i politike. Tako bogata historija i takav društveni napredak u određenom vremenu mora svakoj državi donijeti različite benefite, koji u prvom redu proizlaze iz snage određene države da uspješno definira ciljeve te da kreira i provodi uspješne politike koje će ih dovesti do zadatog cilja.

U konkretnom slučaju, kad govorimo o indijsko-iranskim odnosima, i oni imaju bogatu tradiciju dugu onoliko koliko su stare ove dvije države, ali za današnje odnose osnova se može tražiti nakon 2000. godine, kad ove dvije države odlučuju međusobno se približiti. Još tačnije, zatopljavanje odnosa Indije i Irana počelo je 2001. godine, kad je Teheran posjetio tadašnji premijer Indije Atal Bihari Vajpayee i kad je potpisana “Teheranska deklaracija”, a uzvratnu posjetu Indiji predvodio je tadašnji iranski predsjednik Muhammed Hatemi 2003. godine. Ove posjete iskorištene su za razvijanje ekonomske saradnje, a razgovaralo se i o regionalnim odnosima i zajedničkim izazovima.

Spomenutom “Teheranskom deklaracijom” iz aprila 2001. godine ističe se zajednička zabrinutost dvije države zbog stanja u susjednom Afganistanu i zalaže se za zajedničku borbu protiv terorizma, ekstremizma i nelegalne trgovine narkoticima. Nakon što su Sjedinjene Američke Države odlučile napasti Afganistan iste godine nakon terorističkih napada, na američkom tlu ova saradnja Irana i Teherana dobila je dodatnu važnost.


Američki pritisci

Indija je uvijek podržavala pravo Irana na korištenje nuklearne energije s civilnom svrhom. Ali u sveopćoj histeriji borbe protiv terorista širom svijeta, a pod palicom Georga W. Busha, Indija je ustuknula pred američkim pritiskom i glasala protiv interesa Irana u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u septembru 2005. godine. Još je jedan faktor odlučio u formiranju takvog indijskog stava. Godinu ranije Indija je počela pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama o korištenju nuklearne energije koji je zaključen 2006. godine. Radilo se o želji Indije da ovlada dodatnim znanjima u korištenju nuklearne energije, jer je Indija već decenijama imala i atomsko oružje, odnosno davno je ovladala pojedinim tehnikama korištenja nuklearne energije.

Potpisani sporazum je proveden, a Indija je dobila nova znanja od drugih država u svijetu, prije svih od Francuske. Ovim sporazumom Sjedinjene Američke Države su prekršile Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, ali George W. Bush se ne nije mnogo osvrtao na kritike iz svijeta, a i sama stručna javnost u Sjedinjenim Američkim Državama je bila podijeljena u ocjeni hoće li Sjedinjene Američke Države profitirati od ovakvog poteza, posebno kad je riječ o odnosima s Pakistanom i Kinom. Indija je profitirala ovim sporazumima i u isto vrijeme je podizala nivo saradnje s Iranom, posebno na polju ekonomije.

Međutim, nakon posljednjeg kruga sankcija prema Iranu zbog njegovog nuklearnog programa, Indija je naprosto ignorirala zabranu trgovine s Iranom, posebno u sektoru energetike i poljoprivrede, čime su mu pomogli da se barem donekle oporavi od Nakon posljednjeg kruga sankcija prema Iranu zbog njegovog nuklearnog programa, Indija je naprosto ignorirala zabranu trgovine s Iranom, posebno u sektoru energetike i poljoprivrede, čime su Iranu pomogli da se barem donekle oporavi od razornih međunarodnih sankcija razornih međunarodnih sankcija. Na američke kritike da krše sankcije, iz Indije je stigao odgovor da su oni suverena država koja se ponaša u skladu sa svojim interesima. Štaviše, plaćanje kupljene nafte u Iranu vršili su u indijskoj valuti rupijima, a tako zarađenom stranom valutom Iran je od Indije kupovao poljoprivredne proizvode i medicinske potrepštine. Ovakav razvoj trgovinskih odnosa dviju država Indiji je omogućio smanjene deficita, zatim spriječio pad valute te omogućio njeno jačanje.

Indija je ponovo uspješno zaštitila svoje interese, a izmjenu sporazuma tražio je Iran u oktobru 2014. godine, zahtijevajući da se od sada pet procenata uplate od Indije za kupljenu naftu vrši u rupijima, a ostatak u eurima. Indija je naprosto bila primorana na kupovinu iranske nafte, jer je Iran najbliža država koja može osigurati velike količine nafte i plina za indijsku ekonomiju koja je u razvoju.

Trenutna vrijednost zajedničkih projekata ove dvije države u sektoru nafte i plina iznosi 22 milijarde američkih dolara, plus sedam milijardi dolara, koliko će koštati izgradnja cjevovoda iz Irana, preko Pakistana do Indije, čije je izgradnja usporena zbog američkih pritisaka da Indija pronađe alternativu iranskoj nafti i iranskom plinu. Međutim, indijsko-iranska saradnja je postala strateška odluka dvije države u oktobru 2014. godine da zajednički grade luku Chabahar u Iranu, a vrijednost projekta mjeri se stotinama miliona dolara. Cilj Indije je da ne zavisi od pakistanske luke Gwadar koja je došla pod kinesku kontrolu, a jedna je od važnijih tačaka u opskrbi Centralne Azije. I luka Chabahar gradi se sporije nego je predviđeno, a Iran je od Indije tražio dodatna finansijska sredstva koja su iz Kine ranije ponudili Iranu kako bi i zvanični Peking bio uključen u ovaj veliki projekt.

Najave kineskog približavanja Iranu, ali i stvarnog približavanja ove dvije države, Indija je ponovo iskoristila, pa je uvoz nafte u 2015. godini umanjen za 60 posto u odnosu na 2014. godinu, te su time na neki način ispoštovali američki zahtjev da se s Iranom ne trguje dok se ne zaključi sporazum o iranskom nuklearnom programu. Da budu uvjerljiviji u svojim nakanama u formiranju prijateljstava sa zapadnim taborima moći, Indija je u februaru ove godine s Izraelom odlučila sklopiti ugovor vrijedan dvije milijarde američkih dolara, a odnosi se na kupovinu oružja iz Izraela i zajedničko razvijanje novih raketnih sistema i drugih vrsta oružja.


Uspjeh Indije

Indija ne staje na ovome. Indija sistematski i desetljećima njeguje veoma dobre odnose sa zvaničnom Moskvom na svim poljima, a dokaz tome je i kupovina nosača aviona od Rusije tokom 2013. godine, čime je Indija ušla u uski krug država koje posjeduju nosače borbenih aviona. Stari nosač aviona iz vremena SSSR-a modificiran je i moderniziran za indijske potrebe, a većina ostale tehnike na njemu je kupljena u Rusiji. Ranijih godina Indija se redovno pojavljivala kao kupac svih vrsta ruske vojne tehnike, a najavljeni su i zajednički projekti razvoja novih oružja.

Ovakvi manevri indijske diplomatije imaju za cilj jačanje ove države u odnosu na susjedni Pakistan i pokušaj da se sustigne Kina koja je najveći indijski rival. Stoga Indija koristi svaku priliku da ojača svoju poziciju u regionu, a saradnja s Iranom, Sjedinjenim Američkim Državama ili bilo kojom drugom državom dolazi samo kao dio plana da se ova država pretvori u moćnog faktora na međunarodnoj političkoj sceni. Odlučno djelovanje u pravim trenucima Indiji je otvorilo nove perspektive koje Nju Delhi u godinama koje dolaze može iskoristiti u skladu sa svojim percepcijama, pravilno balansirajući između država koje nude saradnju ovom političkom i ekonomskom divu koji i dalje raste.


Snaga Indije

I površno gledanje na sljedeće brojke jasno govori o moći Indije. S brojem stanovnika od 1,2 milijarde, druga je na listi najmnogoljudnijih država svijeta na kojoj joj prethodi Kina, ali s tendecijom da Kinu u narednim desetljećima prestigne. U posljednjim decenijama, ekonomija Indije se snažno razvija i već je dospjela na sedmo mjesto liste država svijeta s najvećim BDP-om. Stopa razvoja indijske ekonomije će u narednim godinama, prema različitim procjenama, iznositi oko šest posto na godišnjoj osnovi, što je stavlja u sami vrh liste država s najbrže rastućim ekonomijama svijeta ispred Kine, a iza nekoliko manjih država. Takav ekonomski razvoj države Indija duguje i velikom napretku na polju informatike, pa zbog toga Indija svake godine dobije nekoliko stotina hiljada IT-inžinjera. Indija je i nuklearna sila s atomskim oružjem. Indijska vojska ima 1,32 miliona aktivnih vojnika i treća je na listi najbrojnijih armija na svijetu.

Na vrh