Intervju: Dr. Damir Šehović, ministar prosvjete Crne Gore – Nove generacije sve su manje opterećene historijom i tu je naša šansa

25. May 2017. | 07:59 | Razgovarao Orhan Hadžagić
photo 1

Na marginama Sarajevo Business Foruma razgovarali smo sa prvim izvršiocem iz oblasti obrazovanja Crne Gore, zemlje koja u nekoliko narednih dana postaje članom NATO-a i planira da u narednih pet godina stupi i u članstvo Evropske unije. Ministar Damir Šehović je optimista i poziva na izgradnju što jačih obrazovnih, ali i ekonomskih veza između dvije zemlja i šire u regionu

Dobro došli u BiH. Možete li za naše čitaoce reći kako se osjećate u našoj zemlji i kako često imate mogućnost posjetiti našu zemlju?

Jako mi je drago da sam ponovo u Sarajevu i u državi u kojoj se lijepo osjećam. Često dolazim u Sarajevo i u druge gradove BiH, jer mi iz Crne Gore ne samo zbog rodbinskih relacija često smo tu, nego što smo i upućeni jedni na druge, rado se odazivamo na ovakve pozive, kao što je bio ovaj poziv na učešće na Sarajevo Business Forumu.

Da li ćete tokom ove posjete imati priliku posjetiti i razgovarati sa nekim od svojih kolega iz izvršne vlasti Bosne i Hercegovine koji bave obrazovanjem?

Jedna od važnih stvari kada govorimo o SBF je da dolazimo u situaciju da možemo da razgovaramo o raznim stvarima, ostvarujemo niz korisnih susreta sa ljudima sa kojima smo inače u dobrim i prijateljskim relacijama, tako da ćemo tokom boravka vjerovatno imati priliku da sa našim kolegama koji se bave obrazovanjem razgovaramo u interesi obje države.

 

Bez investiranje u obrazovanje nema ni privrednog razvoja

Predpostavljam da ste u većoj ili manjoj mjeri upućeni u strukture prosvjetnih sistema u zemljama koje okružuju Crnu Goru. Možete li konstatovati da su ti sistemi slični i da imaju slične izazove?

Naravno, mi smo države koje su suočavaju sa sličnim problemima na svim nivoima, pa ako hoćete i na nivou obrazovanja. Imamo slične izazove i za mnoge od tih izazova treba da tražimo zajednička rješenja. Ono što je ključno jeste da je obrazovanje u svim državama regiona prilično devalvirano, da nismo skloni da prepoznamo potrebu značajnijeg izdvajanja za obrazovanje, zato što očigledno nemamo vremena da čekamo dugi rok. Kada bi se te investicije počele isplaćivati, hoću da vjerujem da smo iz svega toga izvukli pouke i da ćemo prepoznati da je najbolja investicija zapravo investicija u obrazovanje.

To je nešto što smo mi u Crnoj Gori prepoznali, te zahvaljujući tome sprovodimo značajne reforme svih nivoa obrazovanja, koje između ostalog podrazumijevaju i izdvajanje značajne količine novca – jer ne možete očekivati bolje rezultate ukoliko ne investirate u obrazovanje, a bez investicija u obrazovanje teško da možemo govoriti i o stabilnom privrednom rastu.

 

Najmlađi ministar u Vladi Crne Gore

Vi ste mlad čovjek, koji obavlja izvršnu funkciju broj jedan u prosvjeti Crne Gore. Vjerovatno želite unijeti neke novine u klasičnu svijest odgojno-obrazovnog ili naučno-nastavnog procesa. Koliko vam ambijent u kojem radite u tome otvara put odnosno koliko ste u tome sputavani?

Jesam najmlađi ministar u Vladi Crne Gore i cijenim da je to moja prednost, ne nedostatak. Upravo zahvaljujući toj mladosti pun sam entuzijazma, jer sam ušao u sve ovo. Mogu vam reći da smo za svega pet mjeseci uspjeli da pripremimo izmjene čitavog niza sistemskih zakona koji se tiču predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i univerzitetskog obrazovanja, a samo sa jednim ciljem, a to je da ponovo obrazovanje vratimo u fokus društvene javnosti i čini mi se da smo u tome već uspjeli.

Naravno, ne možete započinjati bilo kakve reforme ukoliko nemate podrške Vlade. Ja nemam problem tipa toga. Naprotiv, nova Vlada Crne Gore je u potrebi reforme obrazovanja Crne Gore vidjela jedan od njenih najvažijih prioriteta i upravo zahvaljujući njenoj spremnosti da pruži podršku i obezbijedi dodatni novac kako bi reforme mogle da se sprovode. Ambiciozno smo ušli u sve to i računam da ćemo uskoro zaokružiti tu reformu na naše zajedničko zadovoljstvo.

Predpostavljam da su negativni demografski trendovi jedan od najvećih izazova i za vašu zemlju i njenu budućnost. Da li Crna Gora ima neku politiku i strategiju kako bi se trendovi te vrste usporili i u dogledno vrijeme prešli u pozitivnom smjeru?

Tačno je. Imamo zajedničke probleme, a to su iseljavanje iz naših država i odlazak u zapadnoevropske zemlje. Ja mislim da ne postoji bolji način da se izborite sa tim problemom od želje da stvorite ambijent koji će produkovati brži privredni rast i koji će život ljudima u svim ovim državama Zapadnog Balkana učiniti prijemčljivijim.

Čini nam se da smo svi skupa nekako prepoznali važnost svega toga i konferencija kojoj danas prisustvujemo (Sarajevo Business Forum 2017. op. a.) je zapravo dokaz da smo u ekonomiji prepoznali prostor za naše međusobno povezivanje kako bismo zajednički stvorili pretpostavke da ljudi na ovim prostorima ostaju, a ne da odlaze u krajeve gdje mogu da pronalaze bolju perspektivu.

Crna Gora je u tom smislu napravila značajne rezultate. Mi smo za samo desetak godina od obnove nezavisnosti uspjeli da udvostručimo bruto domaći proizvod, uspjeli smo da upolovimo stopu nezaposlenosti, čuvamo makroekonomsku stabilnost… U narednim danima ulazimo u NATO, otvorili smo 26 od 35 poglavlja, tako da računamo da u period od 4-5 godina možemo biti dio Evropske Unije, i čini nam se da je taj jasan odabir strateškog pravca kojim se Crna Gora kreće, zapravo, najbolji način da se izborite sa ovim negativnim demografskim trendovima sa kojima se susreću kako Crna Gora, tako i zemlje okruženja.

 

Graditi kulturu dijaloga

Svi mi našoj djeci u klupama trebamo dati odgovore na neka pitanja koja su tu u njihovim glavama, a vezano za skoru prošlost. Način na koji se odgovor formira različit je ovisno od ugla gledanja. No, možemo li pokušati preskočiti udžbenike i omogućiti djeci da se međusobno upoznaju i nauče se dijalogu? Kako u tom pogledu gledate na kulturu dijaloga sa drugačijim među omladinom i učenicima u Crnog Gori, a i šire, ako želite i šire definirati to pitanje?

Svi skupa tek trebamo da izgrađujemo kulturu dijaloga. Nivo političke i svake druge kulture na prostoru Zapadnog Balkana nije onakav kakav bi trebao biti. Zbog toga je potrebno da naučimo razgovarati jedni sa drugima čak i onda kada se ne slažemo.

Vidjeli smo, nažalost, gdje međusobne nesuglasice mogu da odvedu ove prostore, zato sam siguran da će nove generacije voditi računa o onome šta je bilo, ali da će ipak gledati u budućnost, to jest da se neće previše osvrtati previše za prošlošću, da neće gledati u retrovizor, nego da će gledati pravo naprijed.

Naravno da moramo da izvlačimo pouke iz onoga što je bilo i upravo da na bazi tih poruka sebi ne dozvolimo da te greške, koje smo nekada pravili, ponovimo u narednom periodu. Čini mi se da su nove generacije sve manje opterećene našom veoma problematičnom historijom i to je naša glavna razvojna šansa. Za to im i treba pružiti perspektivu i tu treba obrazovni sistem da odradi ključnu ulogu – da svima stvori jedanke uslove za školovanje, kako bi oni koji koji uspiju da se u tom procesu nametnu i dobili šansu da vode ovo društvo naprijed.

Njemci i Francuzi su nakon Drugog svjetskog rata programima razmjene studenata uspjeli prilično kvalitetno riješiti predrasude kod djece o razlikama onih sa druge strane granice. Da li i mi u ovom regionu trebamo pokušati sa tim modelom?

Mi moramo to da radimo ukoliko želimo da rušimo barijere i ukoliko želimo da se krećemo naprijed. Programi mobilnosti studenata u Crnoj Gori zauzimaju značajno mjesto, zato što smo svjesni potrebe da najbolje među mladim ljudima školujemo i na način što ćemo im otvoriti mogućnost pohađanja univerziteta razvijene Evrope, ali isto tako stvoriti im pretpostavke da nakon što steknu neophodno znanje da se vrate u Crnu Goru i da implementiraju ta znanja.

Tako da čitav niz projekata koji se tiču mobilnosti i razmjene studenata je zapravo usmjeren u tom pravcu. Ono što je cilj reforme visokog obrazovanja je upravo to da stvorimo ambijent u kojem će se vrijednovati diplome, koje će biti međusobno uporedive i koje će podstaći mobilnost i studenata i radne snage.

Kada to uspijemo onda možemo reći da smo napravili dobru pretpostavku za kvalitetniju budućnost svih nas.

Maločas ste rekli da je regionalna saradnja obaveza svih nas na ovom prostoru, kako ste zadovoljni sadašnjom saradnjom bilo da je riječ formalnoj ili saradnji kroz nevladin sektor između Crne Gore i BiH na polju obrazovanja?

Crna Gora je prepoznata kao država koja njeguje prijateljske odnose sa svim državama regiona, a posebno sa BiH. To je nešto što nam i omogućava da na bazi dobrih odnosa možemo da zajednički neke probleme rješavamo, zato što nemamo nikakvih otvorenih pitanja sa zemljama regiona i to je nešto što je naša glavna prednost.

Mi, kao mala ekonomija i kao mala država, moramo biti u prijateljskim odnosima sa svima drugima, ukoliko želimo da izađemo na zelenu granu. Mi smo to prepoznali i zahvaljujući tome od obnove nezavisnosti do dana današnjeg nižemo čitav niz uspjeha – kako ekonomskih tako i političkih, a u središtu svih uspjeha je upravo to – regionalna saradnja, jasan odabir vanjsko-političkih prioriteta i jasna vizija kuda želite da idete.

Sada jedno praktično pritanje ili prijedlog: šta mislite da se srednjim školama u Crnoj Gori i BiH naloži da jednom u četiri godine moraju organizirati prekogranične ekskurzije te da im se omogući komunikacija sa vršnjacima?

Na neki način smo već odgovorili na to pitanje. Da bismo upoznavali svijet oko sebe moramo prvo međusobno da se upoznamo.

Nisam siguran da mlađe generacije dovoljno znaju jedni o drugima. Oni se moraju susretati, tako da ta i slične ideje mislim da bi bile interesantne i mislim da bi bile veoma korisne.

 

Internacionalizacija u obrazovanje je poželjna

Mogu li naše zemlje biti u budućnosti akademska destinacija za međunarodne studente. Mislimo da je BiH u tom pravcu napravila neke iskorake i internacionalizirala svoju studentsku populaciju, barem ovdje u Sarajevu. Kakva je situacija što se toga tiče u Crnoj Gori?

I ne da mogu, nego moraju. Čini nam se da države na ovim prostorima u tome mogu da nađu jedan značajan prostor za prosperitet. Zašto da ne otvorimo vrata stranim univerzitetima, stranim školama, kako bi nam pokazali kojim putem bi se možda i naš obrazovni sistem trebao kretati?

U toku sam dijelom oko konkretnih poteza koji su napravljeni ovdje u Bosni I Hercegovini, ja želim da vam kažem da se negdje istim putem i mi krećemo. U Crnoj Gori imate potpunu mogućnost za osnivanje stranih škola, stranih visoko obrazovnih institucija, jer Ministarstvo prosvjete sa posebnom pažnjom pristupa realizaciji tih projekata kad god se pokaže interesovanje za njih, tako da mi se čini da od takvih projekata ne možemo imati nikakve štete. Možemo izvlačiti korist i zbog toga smo otvoreni za ovakve projekte.

Da li u Crnoj Gori posluju, ili djeluju, privatne školske ustanove i kakva su iskustva po pitanju učešća privatne logike u obrazovanju u Crnoj Gori?

Prostor za privatno obrazovanje u Crnoj Gori postoji i na osnovnom i na srednjem, a posebno na visokom nivou. Imamo stimulativnu legislativu koja promoviše tu praksu, koja ne sputava i ne ograničava privatnu inicijativu u sektoru obrazovanja nego je podstiče.

Sa druge strane, imamo i obavezu da čuvamo ono što je javni obrazovni sistem, posebno imamo obavezo da čuvamo temeljne institucije naše države, a uvijek su temeljne institucije univerziteti. Ja mislim da to jedno sa drugim ide i da ne mora nužno jedno drugo isključivati.

Naprotiv, mislim da i u tom dijelu jedni od drugih možemo da učimo i da ukoliko i u tom dijelu otvorimo prostora i za privatno i za javno školovanje, čini mi se da u konkurenciji tih ideja možemo očekivati samo dobre iskorake.

 

NV

Na vrh