Je li uništenje ISIL-a strateška greška?

Da bismo imali što potpuniju sliku šta se dešava na Bliskom istoku često je potrebno pratiti i izraelske pozicije, ili tačnije rečeno mišljenja onih koji su veoma blizu mjesta gdje se donose strateške odluke. Begin-Sadat centar za strateške studije (BESA) je sigurno jedno od tih mjesta

16. Aug 2016. | 08:00 | NV
efraiminbar

Na internet stranici ovoga centra možemo vidjeti da za sebe kažu da zastupaju „konzervativnu i cionističku agendu u potrazi sa sigurnosti i mirom za Izrael.“

Dalje se kaže da „BESA centar provodi relevantna politička istraživanja o strateškim stvarima, posebno o onim koja su vezana za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku Izraela i regionalnih odnosa na Bliskom istoku. Publikacije BESA centra i preporuke politikama namijenjene su višim izraelskim donosicima odluka u vojsci i civilnom životu, establišmentu u odbrani i vanjskoj politici u Izraelu i inostranstvu, diplomatskom koru, medijima, liderima jevrejskih zajendica širom svijeta i educiranoj javnosti.“ Na kraju, između ostalog, stoji da „centar provodi po ugovoru specijalizirana istraživanja za izralesko Ministarstvo vanjskih poslova i izraelsko Ministarstvo odbrane te za NATO“, a prije toga da imaju razgranatu mrežu saradnje sa sličnim centrima „od Ankare do Washingotna i od Londona do Seula.“

Svakako, da ovaj centar nužno ne predstavlja ni državu Izrael, niti jednu instituciju za koju navode da rade, ali je ipak zanimljivo vidjeti mišljenje Efraima Inbara, direktora ovoga centra, koji je na spomenutoj web stranici početkom augusta objavio članak „Destrukcija Islamske države je strateška greška.“ Pažljivim čitanjem ovakvih članaka može se zaključiti dosta toga, kao na primjer zašto ISIL (niti ini drugi militanti u Siriji) nije napao nikada Izrael i zašto je Izrael pomagao ISIL te zašto je Izrael liječio sirijske militante. Svakako, ako je takva pomoć prisutna na terenu, onda ni na polju diplomatije Izrael sigurno u tome nije usamljen, a onda je svima jasnije šta se dešava u Siriji i Iraku. Rezultat toga su stotine hiljada mrtvih ljudi u Siriji koji nisu željeli rat, ali su postali centar sukoba geopolitičkih projekata moćnih država. Zbog važnosti teme ISIL-a i svakodnevnog pominjanja ove terorističke organizacije u medijima, u nastavku vam donosimo prijevod spomenutog teksta, uz napomenu da redakcija Novog vremena nužno ne dijeli mišljenje autora.

Destrukcija Islamske Države strateška je greška
Autor: Efraim Inbar, Direktor BESA centra i univerzitetski profesor

Zapad bi trebao tražiti dodatno slabljenje Islamske države (ID), ali ne i njeno uništenje. Slaba, ali funkcionalana ID, može smanjiti privlačnost kalifata među radikalnim muslimanima; zadržati loše momke fokusirane jedne na druge više nego na mete na Zapadu, te ugroziti iransku težnju za regionalnom hegemonijom.

Američki ministar odbrane Ashton Carter recentno je okupio ministre odbrana iz savezničkih država sa planom da se vidi koja će biti odlučujuća tačka u kampanji iskorijenjivanja Islamske države. To je strateška pogreška.

ID, radikalna islamistička grupa, ubila je hiljade ljudi od proglašavanja Islamskog kalifata u junu 2014. godine, sa sirijskim gradom Raqqa kao de facto glavnim gradom. Dobili su ogromnu međunarodnu pažnju nakon brzog osvajanja velikih teritorija i sa objavljivanjem jezivih slika odsijecanja glava i drugih egzekucija.

Ali ID je uspjela primarno tamo gdje je politička praznina. Iako je njihova ofanziva u Siriji i Iraku pokazala njihove taktičke sposobnosti, one su ipak bile uperene protiv propalih država s oslabljenim vojskama. U prilikama kada su se slabo trenirane trupe ID suočile s dobro organiziranim protivnikom, čak iako je riječ o nedržavnim akterima kakve su kurdske milicije, uspjeh ID-a je bio manje uvjerljiv. Kad je veći vojni pritisak izvršen i kad je nestala turska podrška, ID se počela povlačiti.

 

„Ako ID izgubi kontrolu nad svojom teritorijom, energija koja je išla za očuvanje i  upravljanje državom, bit će usmjerena u organiziranje više terorističkih napada izvan svojih granica. Kolaps ID proizvest će terorističku dijasporu koja bi dalje mogla radikalizirati muslimanske imigrante na Zapadu

Tačno je da je ID zapalila ogromne strasti među mnogim mladim frustriranim muslimanima širom svijeta i da ideja kalifata ima veliku privlačnost među vjernicima. Ali, relevantno pitanje je šta ID može da uradi, posebno u aktulenoj situaciji? Terorističke aktivnosti za koje su nedavno preuzeli odgovornost, uglavnom su djelo usamljenih vukova koji su izrazili svoju vjernost ID-u; oni nisu bili instruirani iz Raqqae. Samostalno, ID je sposobna za ograničenu štetu.

Slaba ID je poželjnija od uništene ID. Ona je magnet za radikalizirane muslimane u državama širom svijeta. Ovi pojedinci su lahke mete za identifikaciju, što olakšava obavještajni rad. Oni u Siriji i Iraku stiču destruktivne sposobnosti koje bez sumnje postaju briga ako se vrate kući, ali neki od njih postignu status šehida dok su još vani – blagoslov za njihovu matičnu državu. Ako ID bude u potpunosti poražena, još više ovih ljudi će se vratiti kući i vjerovatno stvarati probleme.

Ako ID izgubi kontrolu nad svojom teritorijom, energija koja je išla za očuvanje i  upravljanje državom, bit će usmjerena u organiziranje više terorističkih napada izvan svojih granica. Kolaps ID proizvest će terorističku dijasporu koja bi dalje mogla radikalizirati muslimanske imigrante na Zapadu. Najveći broj agencija za borbu protiv terorizma razumije ovu prijetnju. Prolongiranje života za ID osigurava smrt za još muslimanskih ekstremista od strane drugih loših momamka na Bliskom istoku i vjerovatno pošteđuje Zapad od nekih terorističkih napada.

Osim toga, slaba i dugotrajna ID mogla bi narušiti privlačnost ideje kalifata. Disfunkcionalni i borbeni politički entitet je bolji za razbijanje iluzija muslimana pripadnika jednog kalifata u naše doba, nego da se ID uništi od strane moćne koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama. Potonji scenario savršeno su uklapa u narativ o kontinuiranim i perfidnim naporima Zapada da unište islam, a to hrani radiklanu muslimansku mržnju prema svemu što Zapad predstavlja.

Nastavak postojanja ID služi strateškom cilju. Zašto pomoći brutalnom Assadovom režimu da pobjedi u sirijskom građanskom ratu? Mnogi radikalni islamisti u opozicionim snagama, kao što su Al-Nusra i njegovi izdanci, mogli bi pronaći druge arene u kojima će operirati bliže Parizu i Berlinu. Je li interes Zapada da ojačaju rusku prevlast nad Sirijom i da Rusiji ojačaju utjecaj na Bliskom istoku? Je li povećana iranska kontrola nad Irakom sukladna američkim ciljevima u toj zemlji? Samo strateška glupost  koja trenutno vlada u Washingtonu može uzeti u obzir da je pozitivno da se ojača moć osovine Moskva – Teheran – Damask saradnjom s Rusijom protiv ID.

Nadalje, Hezbollah – radikalna šiitska antizapadna organizacija podređena Iranu, ozbiljno se zauzima u borbi protiv ID, a to odgovara interesima Zapada. A kad Hezbollah ne bude uključen u sirijski građanski rat možda bi mogao još jednom biti uključen u uzimanje talaca sa Zapada i drugih terorističkih akata u Evropi.

Gađenje Zapada nad brutalnošću i nemoralu ID ne smije pomutiti strateške jasnoće. ID su uistinu loši momci, ali neki od njihovih protivnika su puno gori. Omogućiti lošim momcima da ubijaju loše momke zvuči veoma cinično, ali je korisno i čak je moralno ako će to loše momke zabaviti i dati im manje mogućnosti da povrijede dobre momke. Hobbesijanska stvarnost Bliskog istoka uvijek ne izražava valjan moralni izbor.

Zapad čezne za stabilnošću i drži se naivne nade da će vojni poraz ID biti instrument u postizanju tog cilja. Ali stabilnost nije vrijednost sama po sebi. Ona je poželjna samo ako služi našim interesima. Poraz ID bi ohrabrio iransku hegemoniju u regionu, poduprijeo rusku ulogu i prolongirao Assadovu tiraniju. Teheran, Moksva i Damask ne dijele naše demokratske vrijednosti i imaju malo volje da pomognu SAD i Zapad.

Osim toga, nestabilnost i kriza ponekad sadrže znamenja pozitivnih promjena. Nažalost, Obamina administracija ne vidi da je njihov glavni neprijatelj Iran. Obamina administracija je napuhala opasnost od ID-a u cilju da se Iran legitimizira kao „odgovoran“ akter koji će se navodno boriti protiv ID na Bliskom istoku. To je bio dio obrazloženja Obamine administracije za postignuti dogovor o nukelarnoj energiji s Iranom i glavno „naslijeđe“ po kome će vjerovatno biti i upamćen.

Američka administracija, čini se, ne može biti sposobna da prepozna činjenicu da ID može biti koristan alat u podrivanju ambicija Teherana za regionalnom dominacijom na Bliskom istoku.

Na vrh