Magazin>>

Kako je jelka postala da važan dio novogodišnjeg slavlja u velikom dijelu svijeta?

12. Dec 2017. | 11:46 | NV
drvo

Niko ne zna tačno od kada datira ukrašavanje zimzelenog drveta pred Novu godinu. Vjeruje se da datira iz vremena koje je prethodilo nastanku kršćanstva, piše poral danas.rs

Kao što se i danas ukrašavaju domovi tokom novogodišnjih praznika, ljudi su tada ukrašavali svoje domove granama zimzelenog rastinja vjerujući da će ih detalji sa drveća koje odoljeva svim vremenskim uslovima čuvati od vještica, zlih duhova i bolesti.

Na sjevernoj hemisferi 21. decembar je dan sa najkraćom obdanicom i najdužom noći. U davna vremena ljudi su vjerovali da je Sunce bog i da zima svake godine dolazi zato što je Sunce-bog bolestan i slab. Oni su slavili 21. decembar vjerujući da je upravo to dan kada je Sunce počelo da se osjeća bolje.

Grančice zimzelenog rastinja davale su im nadu da će zelene biljke porasti kada Sunce-bog ozdravi i zasija punim sjajem. Egipćani su imali sličnu tradiciju, vjerujući u Boga sunca, Ra. Oni su svoje domove ukrašavali zelenim palminim granama u znak slavlja i vjere da će Ra ozdraviti i svojom toplinom ih obasjavati sve jače iz dana u dan.

Vjeruje se da je tradicija ukrašavanja zimzelenog drveta tokom novogodišnjih praznika počela u Njemačkoj u 16. vijeku kada su pobožni kršćani počeli da koriste zimzeleno drveće za dekoraciju svojih domova. Neki su pravili božićne piramide od drveta i ukrašavali ih zimzelenim grančicama.

Vjeruje se da je Martin Luther, protestantski reformator, prvi ukrasio božićno drvo svijećama. Jedne zimske noći, na putu od crkve do kuće, bio je oduševljen zvijezdama koje je posmatrao kroz grane zimzelenog drveća. Da bi dočarao ovaj predivan prizor članovima porodice, on je postavio drvo u glavnoj prostoriji svoje kuće i ukrasio grane sitnim svijećama.

Ipak, sve do početka 20. vijeka, nije bilo značajnih promjena u ukrašavanju novogodišnje jelke. Naime, iako se ne zna tačna godina, tek početkom 20. vijeka Amerikanci su počeli da dekorišu svoje jelke ručno pravljenim ukrasima, dok su njihovi zemljaci porijeklom iz Njemačke za ukrašavanje koristili jabuke, lješnike i kolačiće od marcipana.

Električna energija je svijećice zamjenila dekorativnim lampicama, čime je novogodišnja jelka dobila na sjaju i atraktivnosti.

Paralelno sa pojavom ukrasnih sijalica, počela je i tradicija ukrašavanja velikih jelki na gradskim trgovima širom svijeta. Najveća jelka okićena je 1946. godine u njujorškom Rockfeller centru.

Danas postoje razne varijacije ne samo kada su u pitanju ukrasi, već i sama novogodišnja jelka. Neko kupuje drvo sa busenom, dok se vrlo često u domovima može vidjeti plastičnu ili pak potpuno avangardnu repliku novogodišnje jelke.

Danas širom svijeta, na mnogim trgovima, mogu se vidjeti različiti dizajni novogodišnje, ili božićne jelke, čak i u onim krajevima gdje kršćani ne živi.

Medijska i ekonomska eksploatacija ovoga fenomena dovela je do popularizacije ovoga običaja širom svijeta, koji danas ima malo veze sa svojim počecima kada su ljudi ukrašavali drvo očekujući čuda.

Za ukrasna drvca i slavlje Nove godine i Božića vežu se i pokloni. Prema istraživanju Gallupa, Amerikanci su u 2016. godini za božićne poklone trošili u prosjeku po 800 američkih dolara, prenosi International Business Times. Takvo trošenje novca svakako nije preporuka vjerskih organizacija, ali se čini da su odavno mediji i velike kompanije pobijedile u ovoj utrci, pa se kraj decembra mjeseca dočekuje kod velikog broja ljudi u skladu s trendovima, a ne religijskim uvjerenjima.

 

NV / foto AFP

Oznake: >

Na vrh