Kako smanjiti zagađenja? Kvalitet zraka i naša ugroženost

Jesu li vlasti u Sarajevu i Zenici u trećoj sedmici decembra 2013. godine adekvatno reagirale? Jesu li iskorištene sve mogućnosti skupog sistema monitoringa? Ili ima novca za automatske stanice, a nema adekvatnog ljudskog rada? Zna li se koji su izvori emisije doprinijeli pogoršanju kvaliteta zraka?

13. Feb 2014. | 13:13 | Prof. dr. Aleksandar Knežević
17421

Komunalni menadžment kvaliteta zraka temelji se na:

1. reagiranju vlasti u realnom vremenu,
2. reagiranje vlasti u integriranom vremenu i
3. reagiranje vlasti pomoću primjene razvojnih i sanacionih mjera kvaliteta zraka.

Reagiranje u realnom vremenu znači na bazi monitoringa kvaliteta zraka, odnosno podataka s automatskih stanica, dodatno uz pomoć meteoroloških parametara proglasiti:
a) upozorenje ili
b) alarm.

Upozorenje je pasivna mjera. Sastoji se u proglasu građanima da se radi o epizodi pojačane zagađenosti zraka te da na ulicu ne treba da izlaze osjetljive kategorije stanovništva (djeca, stariji, bolesni). U slučaju viših koncentracija proglašava se alarmantno stanje te poduzimaju mjere hitnog sniženja emisija (zagađivanja): ograničenje u prometu, prestanak rada nekih pogona, prelazak na alternativne (skuplje) sirovine ili energente. Ove epizode traju obično od tri do pet dana, a najopasnija su posljednja dva dana petodnevne epizode.

Sve lokalne radio stanice trebaju raspolagati tekstovima saopćenja za oba slučaja te zavisno od nivoa zagađenosti zraka nadležna služba vlasti obavještava radiostanice da pročitaju tekst upozorenja ili alarma. Obavještavaju se emiteri zagađujućih materija, policija i inspekcije. I svako radi svoj posao.


Programi sniženja zagađenja

U integriranom vremenu, po isteku kalendarske godine, podaci o kvalitetu zraka statistički se obrađuju, uspoređuju s graničnim vrijednostima kvaliteta zraka te donose kratkoročni i dugoročni programi sniženja emisija zagađujućih materija. U ovom postupku koriste se alati kakvi su: 1. registar emitera, 2. katastar emisija i 3. atmosferski model disperzije zagađujućih materija – sl. 1.

Registar emisija je popis pravnih lica s podacima o postrojenjima, tehnologijama, sirovinama, proizvodima i parametrima ispusta zagađujućih materija. Sadrži i podatke o vremenu emitiranja, godišnjim i sekundnim emisijama.

Katastar emisije je teritorijalni pregled emisije po klasama emitiranja (veliki pojedinačni izvori, površinski izvori i linijski izvori – velike saobraćajnice).

Atmosferski model disperzije omogućava određivanje utjecaja na kvalitet zraka pojedinačnih postrojenja, zatim simuliranje mjera za smanjenje zagađenosti vazduha te provjeravanje utjecaja novih postrojenja pri izdavanju okolinskih dozvola. Ovi matematski modeli moraju biti kalibrirani na bazi podataka o emisijama i monitoringa kvaliteta zraka u proteklom periodu u datom području. U okviru jednog međunarodnog projekta vlasti u oba entiteta dobili su softver matematskog modela disperzije zagađujućih materija.

Primjenom rezultata monitoringa, katastra emisije i atmosferskog modela moguće je procijeniti očekivani efekt razvojnih i sanacionih mjera za smanjenje zagađivanja zraka, kao i ustvrditi jesu li postignuti planirani ciljevi.


Uloga zdravstvenih službi

Cjelokupan sistem menadžmenta kvaliteta zraka prema zaduženjima u lokalnoj zajednici može se podijeliti na (vidi sliku 2):

1. upravljanje emisijama (pomoću sistem-dozvola),
2. inspekcija emisija (povremene provjere emisije i inspekcijski nadzor),
3. monitoring kvaliteta zraka (u realnom i integriranom vremenu),
4. zaštita zdravlja i
5. urbanističko planiranje.

Uloga zdravstvenih službi je značajna, bez obzira na to što su ovdje epidemiološka istraživanja složena, jer se radi o malom uzorku (populaciji), a velikom broju utjecaja na kvalitet zdravlja, posebno u slučaju velike migracije stanovništva. U Sarajevu je 1980-ih godina prošlog stoljeća vršeno istraživanje utjecaja zagađenog zraka na zdravlje djece. Kontrolna grupa su bila djeca u jednom selu u blizini Rogatice. Rezultat je bio da je učestaliji bronhitis kod seoske djece nego u Sarajevu! Pokazalo se da je razlog tome što su djeca išla pješke do škole više kilometara, dolazila prerano pred školu, a tada im niko nije otvarao vrata škole pa su se zbog toga prehlađivala.

Kvalitet zraka u ugroženim sredinama ne može se popraviti preko noći. Zato je potrebno uspostaviti sistem urbanističkog planiranja kvaliteta zraka. Građanima nije jedina potreba kvalitet okoline, nego i da su zaposleni, da se griju te da učestvuju u prometu i zagađuju zrak; no, mora im se reći koje će godine biti postignuto određeno, kvantificirano poboljšanje kvaliteta zraka. Ukoliko to vlasti ne osiguraju, onda na izborima građani biraju opozicionu partiju.

U praksi često funkcioniraju samo dijelovi sistema. Najčešće samo fizički radi sistem monitoringa, proizvode se milioni podataka koje niko ne koristi. Hipertofiranjem sistema monitoringa kreira se iluzija da se vlast brine o zdravlju građana.

Neki gradovi u Bosni Hercegovini imaju automatske stanice za praćenje kvaliteta zraka, što znači da imaju monitoring kvaliteta zraka. Ukoliko imaju monitoring kvaliteta zraka (što predstavlja najveći trošak cijelog sistema – investicije, opsluživanje i održavanje), onda znači da imaju cijeli sistem komunalnog menadžmenta kvaliteta zraka i da ispunjavaju sve tri funkcije komunalnog menadžmenta kvaliteta zraka s početka ovog članka.

Ukoliko imaju cijeli sistem komunalnog menadžmenta kvaliteta zraka, nameće se pitanje: jesu li vlasti u Sarajevu i Zenici u trećoj sedmici decembra 2013. godine adekvatno reagirale? Jesu li iskorištene sve mogućnosti skupog sistema monitoringa? Ili ima novca za automatske stanice, a nema adekvatnog ljudskog rada? Zna li se koji su izvori emisije doprinijeli pogoršanom kvalitetu zraka (u slučaju temperaturne inverzije, što i jeste bio slučaj, najčešće i izvori emisije s visokim dimnjacima nemaju utjecaja na pogoršanje kvaliteta zraka)? Postoje li adekvatni sistemi reagiranja, dolaze li informacije do onih kojima su namijenjene?

Inače u Evropi, prema raspoloživim podacima, najviša zagađenost zraka sa sumpordioksidom zabilježena je u Londonu u decembru 1952. godine – 2.900 mikrograma po kubnom metru, a u Sarajevu u januaru 1967. godine 2.100 mikrograma po kubnom metru zraka. Ovo se odnosi na 24-časovne uzorke (tada nije bio metoda jednosatnog uzorkovanja kao što su danas sistemi u automatskim stanicama). U tim danima jednočasovno uzorkovanje pokazalo bi znatno više vrijednosti od ovdje navedenih.

Na vrh