Klub roditelja prijevremeno rođene djece: Palčići, a već veliki heroji

Godišnje se u Bosni i Hercegovini prijevremeno rodi oko 150 beba. Prijevremeno rođenje podrazumijeva posebne životne i zdravstvene rizike te ovu djecu čini jednom od najranjivijih skupina. Svijest o ovim temama kod nas, međutim, gotovo da ne postoji

22. Dec 2015. | 17:00 | Ajla Žujo-Demirović
nv51525

Onog trenutka kad se na malom kućnom testu za utvrđivanje trudnoće blijedo ukažu plusić ili dvije crtice, obradovani roditelji se upuste u obimno i detaljno planiranje: “Nećemo ga hraniti AD-mlijekom, isključivo dojiti! Moramo mu omogućiti najbolji vrtić i, kasnije, školovanje… Ako bude dječak, rano ćemo ga učlaniti u neki sportski klub. Košarka! Ne, ne, plivanje je divan sport. A ako bude djevojčica, pa… Pouzdano znamo da će joj soba biti roze boje. Kad malo naraste, voljeli bismo…” I tako, već tog trenutka, moguće roditeljstvo prerasta u program maštanja, osmišljavanja, planiranja – u detaljni dalekosežni projekt. No, kad se vaše dijete odluči roditi prije ili mnogo prije od predviđenog termina, svi ovi planovi koji roditeljstvu daju smisao i svrhu padaju u vodu i u sekundi bivaju zaboravljeni. Ostaje samo olovno, neizgovoreno i neizgovorljivo pitanje: “Hoće li moje, hoće li naše dijete preživjeti?” A nakon njega još jedno, iz prikrajka: “Ako preživi, hoće li imati neke ozbiljne i teške posljedice zbog prijevremenog rođenja?”
Prema nekim procjenama, svaka deseta trudnoća okončat će se prijevremenim porođajem, a godišnje se u Bosni i Hercegovini prijevremeno rodi oko 150 beba. Prijevremeno rođenje podrazumijeva posebne životne i zdravstvene rizike te ovu djecu čini jednom od najranjivijih skupina. Svijest o ovim temama kod nas, međutim, gotovo da ne postoji.

O životno važnim problemima prijevremeno rođene djece i njihovih roditelja razgovarali smo s Maidom Škripić Ljubović. Gospođa Škripić Ljubović je, naime, prije četiri mjeseca virtuelno okupila roditelje prijevremeno rođene djece u Bosni i Hercegovini, u istoimenoj Facebook-grupi. I sama je majka prijevremeno rođene djevojčice. Unatoč činjenici da njihova kćerka nije bila životno ugrožena, bračni par Ljubović suočio se s mnogim teškoćama tokom prvih nekoliko mjeseci njenog života.


Mnogo je više prijevremeno rođene djece nego što se misli

O razlozima osnivanja grupe i potrebi osnivanja udruženja roditelja prijevremeno rođene djece gospođa Škripić Ljubović govori: “Da, grupu smo formirali prije otprilike četiri mjeseca. Prva ideja nam je bila da osnujemo udruženje roditelja prijevremeno rođene djece. Ovakva udruženja postoje u Hrvatskoj, Srbiji, svugdje u svijetu, samo kod nas ne. Nažalost, ovdje vlada mišljenje da te djece nema, da se ne rađaju prije vremena, da se to uopće ne dešava. No, nemate predstavu koliko često se dešava i s kakvim problemima se djeca i roditelji susreću. Tek kad vam se desi, vidite da se dešava stalno.”
Suprotno vladajućem mišljenju, i uredne trudnoće mogu završiti prijevremenim porođajem: “Nama se desilo iz potpuno uredne i ginekološki praćene i kontrolirane trudnoće. Nikakvih problema nije bilo, sve je teklo glatko, da bi u 32. sedmici, prvog dana osmog mjeseca trudnoće, nastupile kontrakcije i ja sam se porodila. I tek kad doživite tu situaciju, jasno vam je. Porodila sam se na Ginekološko-akušerskoj klinici na Jezeru u Sarajevu. Beba i majka su u istoj zgradi, ali leže na različitim klinikama. Dok vas ne otpuste, ne možete vidjeti tek rođeno dijete. I ne samo to, nego nemate nikakvih informacija o njemu. Kažu vam: ‘Neka suprug nazove i informira se!’ A majci niko ništa ne govori, jer klinike očito međusobno ne sarađuju na način na koji bi trebalo”, navodi gospođa Škripić Ljubović.


Odvojenost djeteta od majke

Nezamislivo je da rodite dijete i ne vidite ga više od 20 dana, u kakvom god stanju ono bilo. Mnogi su razlozi zašto klinički protokoli izgledaju kako izgledaju: siromaštvo usljed kojeg se ne mogu omogućiti valjani uvjeti, kompliciran sistem, potreba da se održi sterilnost sredine te da se beba što manje uznemirava. Možemo samo nagađati, ali, kako navodi gospođa Škripić Ljubović, neophodno je razmisliti o promjenama nekih detalja i sistem učiniti naklonjenijim majci i djetetu: “Naprimjer, samo u filmovima možete vidjeti dirljivu scenu bliskosti majke i bebe: dijete je u inkubatoru, majka sjedi pored. Kad dijete iznesu iz inkubatora, majka ga primi i prisloni na prsa. Čitate o takvim primjerima, čak i u našem najbližem susjedstvu, u Hrvatskoj je takva praksa. Taj kontakt kože o kožu veoma je važan i za dijete i za majku, a može biti i presudan. No, kod nas nešto slično jednostavno ne postoji. Tokom 23 dana, koliko je moja djevojčica provela na Odjelu intenzivne neonatalne njege, ja sam je vidjela samo triput, a svaki put sam to morala zahtijevati, insistirati. Protokol je takav da na taj odjel može ući samo osoblje. Od majke se valjda očekuje da i u takvoj nemogućoj situaciji zadrži pribranost i zdrav razum. Onaj ko je pisao takve protokole očito nije razmislio o ‘detaljima’”


Hitna potreba za udruženjem

“Da postoji roditeljska saradnja, a potom i Kad uđete na Odjel intenzivne neonatalne njege, imate osjećaj da ste ukoračili u prostorije NASA-e. To vas plaši, ali i pruža osjećaj sigurnosti da je to maksimum njege koju vaše dijete trenutno može dobiti. Na drugim mjestima je stanje takvo da ste sretni što “Jezero” uopće postoji saradnja roditelja i stručnjaka, sigurno bi se i sitnice takvog protokola mijenjale. Upravo radi toga nam treba udruženje koje će unaprijed misliti i djelovati.”
Prijevremeno rođenje predstavlja stres i za dijete i za majku, a novopečenim roditeljima donosi mnoštvo novih i nepoznatih strahova. “Svi roditelji budu u šoku. Čak i majke koje imaju problematičnu trudnoću od prvog dana pa očekuju prijevremeni porođaj, budu u šoku. U šoku ste kad prvi put vidite svoje dijete. Naravno, svi svoju djecu volimo najviše na svijetu, ali tako rano rođena djeca – to strašno izgleda! Grubo zvuči, ali oni ne sliče djeci, više sliče golubu. Nemaju grama masnog tkiva, to su samo koščice prekrivene slojem prozirne kože. A vi ne znate šta možete očekivati jer vas niko nije pripremio. Pritom, ljekari i osoblje koji rade s djecom vrlo su rezervirani u pružanju informacija. I to razumijemo, niko na sebe ne može preuzeti toliku odgovornost”, objašnjava Škripić Ljubović.

Ljekari i medicinsko osoblje prvenstveno se bave djetetom i njegovim životom, zdravljem i napretkom pa roditelji često postaju “žrtve” važnijih i hitnijih problema. Svjesni obima ljekarskog posla, ali i potrebe da se roditeljima, posebno majkama, pristupa na drukčiji i plemenitiji način naglašavaju potrebu za osobljem koje bi se bavilo samo roditeljima.
“Naravno, može se desiti da prijevremeno rođeno dijete diše i funkcionira sasvim samostalno, bez ikakvih problema. Ali većina porodilja gleda svoje dijete na koje je prikopčano deset cjevčica, kablova, neke opreme. I niko nema vremena da vam objasni čemu to sve služi. Naprimjer, niko sa mnom nije obavio nikakav razgovor prije nego sam ušla da vidim bebu. A neko je morao! Nakon porođaja tri dana sam ležala u sobi u kojoj su ležale i žene čija djeca borave tu s njima. Dakle, neko nije dobro razmislio o tome kako to utječe na majku koja se pita hoće li njeno čedo uopće preživjeti. A pritom ne dobija nikakve informacije. Ovo su pitanja kojima bismo se trebali baviti.”


Podrška ljekara i medicinskog osoblja

Ma koliko priželjkivali i nadali se dolasku bebe kući, roditelji prijevremeno rođene djece istovremeno strahuju: “Šta ćemo kad ostanemo sami?” Razumljivi su njihovi razlozi: “Sve je dobro dok je dijete u bolnici. Imate podršku osoblja koje vam, ipak, u rijetkim slobodnim trenucima daje kakve-takve informacije. Pomognu vam, smire vas. Svi pregledi se rade na licu mjesta, dijete ne mora napuštati sterilne uvjete. A kad odete kući, prepušteni ste sebi, nemate se kome obratiti, nemate ništa. Naš je sistem užasno rasut i loše organiziran, uopće ne postoji svijest o tome koliko su prijevremeno rođena djeca krhka i slaba i da zaista zahtijevaju poseban tretman.”

Usto je potrebna i malo drukčija organizacija i veća svijest o ranjivosti ove djece. “Otpusno pismo svakog nedonoščeta sadrži i listu svih pretraga, pregleda i kontrola koje se trebaju obaviti tokom narednih šest, sedam mjeseci. I dođete s tako ranjivim djetetom na kontrolu, u čekaonicu koja je puna djece školskog uzrasta. Dakle, i na organizaciji bi se moralo poraditi. Veći i bolji izvor važnih informacija bio je internet i hrvatsko udruženje ‘Palčići’, njihova internetska stranica, forumi i iskustva roditelja. Realno, roditelji ne znaju šta mogu očekivati od djeteta, od ljekara i institucija, od sebe”, riječi su naše sagovornice.

Trenutno, članovi grupe su roditelji prijevremeno rođene djece, ali i trudnice kojima prijeti prijevremeni porođaj. I jedni i drugi pronalaze odušak svojim svakodnevnim problemima, odgovore na trenutna pitanja i sumnje, te podršku. “Nekad se desi da dijete bude kratko zadržano, a nekad djeca ostaju i po nekoliko mjeseci. Mogu reći da vlada opće uvjerenje da prijevremeno rođena djeca ne preživljavaju, a to nije tačno. Zaista su veliki borci! Sad nam se javljaju trudnice kojima prijeti prijevremeni porođaj i kojima je neko rekao da ‘ta djeca’ ne preživljavaju. Odmah se u grupi javljaju majke s pozitivnim iskustvima, što zaista olakšava. Važno je valjano informirati, rasteretiti, ohrabriti, smiriti. U tome trenutno i uspijevamo”, zaključuje naša sagovornica.

Većina ovih roditelja je dobila svoju najveću bitku – bitku za život svoje djece. Neki, nažalost, izgube. A planirano udruženje mnogo bi olakšalo onima kojima bitka tek predstoji. A to je najmanje što smo im dužni omogućiti.

Budite dobri roditelji, volite svoju djecu slobodno i ne planirajte previše za njih. Život će se svakako potruditi da vas ponekad demantira, a vaša će vas djeca sigurno iznenaditi na ovaj ili na onaj način.

A ti, bebo, kad god došla, dobro nam došla!

Na vrh