Knjiga Ruždije Adžovića “Sebijini snovi” predstavljena u Podgorici

22. Mar 2018. | 14:57 | NV
ruzdija

Knjiga pripovijedne proze “Sebijini snovi” novinara i pisca Ruždije Adžovića, predstavljena je u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici. O njoj su govorili književnik i književni kritičar Bogić Rakočević, publicista Vlatko Simunović i autor.

“Radi se o pripovijetkama koje govore o životu ljudi, njihovim sudbinama, navikama i običajima. Svjesno ili nesvjesno, u njima se prožimaju moja domovina stečena rođenjem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, kao izabrana domovina, ništa manje značajna u mom životu i emocijama. Radnja polovine od ukupnog broja pripovijetki smještena je u Podgorici, Tuzima, Bijelom Polju, Beranama i Bihoru, a druga polovina u Sarajevu, Tuzli i mnogim neimenovanim bosanskim čaršijama”, kazao je Ruždija Adžović, obraćajući se poštovaocima njegovih djela koji su salu podgoričke biblioteke u kojoj je knjiga promovisana, ispunili do posljednjeg mjesta.

Bogić Rakočević je kazao da su priče Ruždije Adžovića srodne i da sudbine običnih ljudi u njih nisu uvedene bez posebnog razloga.

“Kroz njih pisac postavlja suštinska pitanja na koja često nemamo nikakav odgovor. Svjedočeći o određenim ljudskim sudbinama propitkuje i vlastiti identitet”, kazao je Rakočević, podsjećajući da je pisanje uvijek podstaknuto ličnim motivima i da je pisac uvijek posrednik između pisanja i života.

Komentarišući ambijentalni kontekst Adžovićevih priča, on je podsjetio da su tematski pozicionirane u životni milje pisca, izmiješane prostore koji sami po sebi, svojim historijskim, kulturološkim, običajnim i drugim karakteristikama ljude uvode u životne kovitlace i raznovrsne nedaće.

“Radi se o pripovijetkama koje mapiraju jedno vrijeme. Prepune su zapleta i nedoumica. Karakterišu ih brza promjena situacija i propipitkivanje temeljnih etičkih i moralnih odrednica. Ruždijini junaci uglavnom su životni gubitnici. Adžović piše sažeto i jednostavno, njegov jezik i stil nijesu komplikovani. Kroz svoje priče predočava neke kulturološke i tradicionalne slojeve krajeva u kojima se zbiva radnja”, kazao je Rakočević.

Vlatko Simunović je naglasio da je svaka priča Ruždije Adžovića jedan krik koji, donoseći svoju sopstvenost, do nas dopire iz daljine, dovoljno jak da prepoznamo i osjećanja sa kojima je ispušten i prirodu događaja koja ga je izazvala.

“Radnja je dinamična, a naracija sažeta. Adžović pripovijeda s poznavanjem i strpljenjem. Donosi problematiku žene zarobljene okovima patrijarhata, tešku svakodnevicu nemoćnih ljudi, fatalne ljubavi koja je zbog klasnih razlika osuđena na propast”, kazao je Simunović.

On je kazao da je čitanje priča Rudije Adžovića proces s elementima katarze.

“Neće nas one preporoditi. Isuviše dugo mi na strašnom mjestu postojimo, da bi nakon nekog umjetničkog čina postali drugačiji i bolji. Ipak, kada oko zasuzi zbog sudbine jedne Sebije ili patnje kroz koju je, zbog potrebe da bude voljena prošla Mejra, kada razumijemo cijenu ljubavi zbog koje su stradali Melvudin i Majda, možemo obnoviti osjećaj za dragocjenost života i svih djelova života. Olakšavajući je to osjećaj”, poručio je Simunović.

Promociju knjige Ruždije Adžovića je organizovao Centar za očuvanje i razvoj kultura manjina Crne Gore.

Knjiga “Sebijini snovi” do sada je promovirana u Sarajevu, Istanbulu, Maglaju i Podgorici, a najavljene su promocije u mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini, kao i u nekoliko evropskih zemalja.

 

NV / NAP

Na vrh