Konjičke rukotvorine: Bosanska šara u drvetu

Konjic i danas nosi epitet grada drvorezbarstva. Nekad vrlo razvijen zanat u ovom kraju, aktivno se njeguje još u dvije porodice, koje se s pravom mogu nazvati čuvarima tradicijske baštine. Posjetili smo radnju i kuću Adema Nikšića gdje se već četiri generacije čuva majstorija ručnog drvorezbarstva – ručnog ukrašavanja drveta specifičnim bosanskim šarama

21. Oct 2014. | 20:00 | Nermin Burzić
30017

Više od 300 godina bosanski gradić Konjic nudi čudesne predmete od drveta. Iako ih je danas veoma malo, vješte ruke konjičkih zanatlija već su dobro poznate u svijetu. Konjičko drvorezbarstvo na putu je ka prestižnoj Listi nematerijalne baštine UNESCO-a, a bit će to prilika da se ovom zanatu ukaže potrebna pažnja da bi se u budućnosti održao i otrgnuo od zaborava.

Do pred Drugi svjetski rat više od 30 porodica bavilo se ovim poslom. Sada se drvorez u Konjicu čuva u samo dvije porodice koje s koljena na koljeno prenose ovo vrijedno umijeće.

“Hercegovina je poznata po ljubavi prema klesanju u kamenu, a Konjic, za razliku od drugih hercegovačkih kamenom bogatih predjela, obiluje šumama, pa je sasvim prirodno da su se Konjičani bavili obradom drveta. Poznato je da su se nekad najviše pravili djevojački sanduci, škrinje ili neki manji predmeti koji su se koristili u kući. Mi imamo dokumentirano rješenje za rad još od rahmetli dede iz 1927. godine, dok je bila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Koliko znam i koliko su mi ostali iz porodice prenijeli, i naš pradedo se bavio istim zanatom. Uglavnom, mi tu 1927. godinu uzimamo godinom osnivanja, jer za to imamo dokument, kaže za Novo vrijeme Adem Nikšić, vlasnik firme “Rukotvorine” iz Konjica.

U vrijeme komunizma u Konjicu izumire privatni biznis, ali je napravljena Šipadova industrija koja je za sve nudila zanatske proizvode. Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) došlo je do ponovnog širenja poslova u ručnom drvorezbarstvu, a firma “Rukotvorine” je uznapredovala pa danas broji više od 20 uposlenika.


Nema škola za drvorezbarstvo

Situacija s drvorezbarstvom slična je situaciji s ostalim zanatima. Kriza je i problemi postoje već oko stolara kao zanimanja, jer u školama skoro da nema prakse za učenike. U Konjicu više nema škole za obradu drveta te se znanja prenose u zanatskim radnjama.

“Ja sam inače po tom računanju četvrta generacija, a moja dva sina su kao prve igračke dobila po drveni čekić, tako da počnu kuckati na vrijeme. Nadamo se, ako Bog da, da će i oni nastaviti babinim stopama. Potražnja za poslom je mnogo veća nego što mi možemo ponuditi, ali trenutno u svojoj firmi obučavamo po nekoliko osoba. Jeste da je to sve dodatni trošak, ali moramo tako. Jednostavno, obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ne nudi osposobljene ljude čak ni za stolare, a pogotovo ne za ovu vrstu zanata. Nadamo se da će se to u budućnosti promijeniti i da će se neko sjetiti otvoriti školu za drvorezbarstvo, jer bismo od nje svi imali koristi”, ističe Nikšić. Dodaje da se zanat najbolje može “ispeći” kod starih vještih zanatlija, ali to znanje se mora znati “ukrasti”.

“Moj otac se cio život bavio ručnim drvorezbarstvom. Moj djed je čitav život to isto radio. Evo, i ja sam krenuo njihovim stopama učeći od njih zanat. I dalje ćemo se truditi da ovo znanje prenesemo na nove generacije. Drago nam je što je naš zahtjev poslat UNESCO-u da nas stave na listu nematerijalnih dobara kulturne baštine, jer će nam to dodatno koristiti u očuvanju ovog zanata od zaborava. Majstori su od svojih starih majstora ‘krali’ znanje za ovaj zanat, a omladina danas, čini se, nije baš poletna da uči ovaj posao, ali, eto, opet nekako uspijevamo.”

Majstor Nikšić napominje da onaj ko želi naučiti ovaj zanat, elementarna znanja može savladati za nekoliko mjeseci. “Naravno, on ne može postati majstor, ali svakako može neke dijelove sam raditi. Također, sve zavisi i od samog afiniteta osobe i od toga koliko neko želi i ima motivaciju nešto naučiti. Uglavnom, za dvije godine ovo zanimanje se može lijepo izučiti”, kaže on dodajući da drvorezbari nemaju nikakve povlastice kad su u pitanju neke olakšice od države. Bilo bi poželjno da država više pomaže, barem kad je u pitanju obuka za ovaj zanat, ali, eto, zanatlije su zasad tu, bore se i rade kao i svi ostali.


Od 10 do 10.000 eura

Stari most u Mostaru privlači mnoge turiste, a na putu prema njemu posjećuju i Konjic, pa tako i zanatsku radnju “Rukotvorine”. Ljudi najviše traže stare bosanske taburejiće, sećije, stolove “Potražnja za poslom je mnogo veća nego što mi možemo ponuditi, ali trenutno u svojoj firmu obučavamo po nekoliko osoba. Jeste da je sve to dodatni trošak, ali moramo tako. Jednostavno, obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ne nudi osposobljene ljude čak ni za stolare, a pogotovo ne za ovu vrstu zanata. Nadamo se da će se to u budućnosti promijeniti i da će se neko sjetiti otvoriti školu za drvorezbarstvo, jer bismo od nje svi imali koristi”, ističe Nikšić itd. Mnoge proizvode rade i po narudžbama, a cijene se kreću od 10 eura za neki suvenir do stola čija cijena može prelaziti 10.000 eura. Kad klijent naruči novi proizvod, obično je potrebno tri do četiri mjeseca da se završi taj posao. Naravno, sve zavisi i od zauzetosti rezbara i zahtjevnosti narudžbe. Uglavnom, svako može naći nešto za sebe i po pristupačnoj cijeni.

“U Bosni i Hercegovini radimo proizvode za mnoge strane diplomate, ambasadore i uposlenike ambasada. Njima je uistinu zanimljiv tradicionalni bosanski namještaj koji za njih predstavlja uspomenu na našu zemlju. Inače, puno drvo je svugdje cijenjeno, a mi radimo s plemenitim vrstama drveta poput oraha, trešnje i javora. Za strance radimo namještaj od cijele sobe do običnog malog suvenira”, napominje Nikšić.

Firma “Rukotvorine” se sve više fokusira na izvoz proizvoda izvan Bosne i Hercegovine. U Sjedinjenim Američkim Državama zasad imaju zastupništvo pa im to otvara novo tržište. Nekoliko puta su učestvovali na tamošnjim veoma važnim sajmovima, a možda u budućnosti i tamo otvore salon. Bilo bi potrebno dodatno ulagati u marketing, ali oni za sve to zasad nemaju dovoljno sredstava.
Dobijali su nagrade i za inovativni dizajn. “Do sada smo dobili mnoga priznanja za vještinu i imamo namještaj koji je zaštićen od državne komisije za nacionalne spomenike kao nematerijalna baština. Riječ je zapravo o našem starom namještaju koji je uradio dedo.”


Revolucija ručnog rada

O porodici Nikšić i njihovoj majstoriji s drvetom pisali su mnogi svjetski mediji. Firma Rukotvorine iz Konjica jedna je od čuvarica tradicije ručnog drvorezbarstva.

Promjene u načinu i pristupu radu su sasvim normalne. Nikšić priča da se ranije sve radilo ručno, od samog rezanja, pa do završetka proizvoda, te da se to danas uveliko promijenilo i da ipak postoje mašine koje olakšavaju i omogućavaju da se lakše pripremaju neki dijelovi proizvoda.

“Moram naglasiti da smo gotovo u svemu zadržali ručni rad. Tu imamo dugogodišnje iskustvo, a samo tako i možemo biti konkurentni na tržištu. Naravno, sve više se prilagođavamo i zapadnim tržištima, jer radimo moderne proizvode s ugrađenim motivima ručnog rada. Taj pravac obrade drveta nazvali smo revolucijom ručnog rada i u tom domenu postižemo izuzetan napredak”, ističe on dodajući da ako se čovjek zalaže dovoljno i predano radi, onda od ovog zanata ima dovoljno novca za živjeti. Znači, ako radite savjesno i pošteno, svaki posao će donositi rezultate.

Brzi životni tempo, stresan posao, nezdrava jela i pića negativno utječu na kvalitet življenja. Zanat, kako mnoge zanatlije tvrde, pruža istovremeno neku vrstu odmora. Iako radite, vi se osjećate lijepo. Više ste prirodni, otvoreni i svakako više optimistični. Taj osjećaj da ste svojim rukama nešto korisno napravili ili uradili u čovjeku budi poletnost. Poletnost kreira radinost, a radinost povećava nafaku i donosi usjpešne rezultate.


Osvojili prestižne nagrade

Tradicija uklopljena u modernost, spoj dizajna, tehnologije i tradicionalnog zanatstva, novi pravac kojem je firma Rukotvirne dala naziv “Manulution” (revolucija ručnog rada). Proizvodi "Rukotvorina" do sada su osvojili brojne prestižne nagrade. Neke od njih su nagrada na sajmu “IMM Cologne 2011” na kojem je firma "Rukotvorine" u suradnji s bh. dizajnerom Salihom Teskeredžićem osvojila nagradu "Interior Innovation Award – Winner 2011" za stol “Daisy” te nagradu za dizajnerski stol “Umbra” koji je nastao u saradnji bh. dizajnerice Jasne Mujkić s firmom "Rukotvorine", a nagrađen je prestižnom nagradom “Interior Innovation Award 2012 – Winner” Međunarodnog sajma namještaja u Kölnu – IMM Cologne i Njemačkog savjeta za dizajn.

Na vrh