Krađa beba u Srbiji

U proteklih 40 godina u Srbiji je ukradeno 10.000 beba. Bebe se prodaju hraniteljskim porodicama, destruktivnim sektama, uglavnom u skandinavskim zemljama, Nemačkoj i SAD-u, a cijene po kojima se prodaju kreću se od 15 do 45 hiljade eura, navode u Udruženju "Roditelji nestalih beba"

22. Sep 2013. | 11:30 | S.H
11319

"To je posao bez ulaganja za one koji se nalaze u lancu koji se bavi prodajom beba, a to su pored doktora, uglavnom babice i čistačice“, rekao je Vladimir Čičarević, predsjednik Udruženja "Roditelji nestalih beba" čija je zamisao da se bori na dva fronta. Prvi je kampanja pod nazivom "Da se više nikada nijedna beba ne ukrade", a drugi front je antibebi trafiking.

Udruženje roditelja nestalih beba je nastalo i osnovano od nekolicine roditelja čija su djeca ukradena po porođaju. Prvobitna ideja Udruženja je da on bude javni servis za cijelu Srbiju, kako kaže Čičarević, servis za roditelje iz Beograda, ali i unutrašnjosti koji ne znaju gdje mogu da pronađu određenu dokumentaciju koja bi ukazivala na krivično djelo krađe beba.

U zakoniku Republike Srbije krivično djelo krađe beba ne postoji. Iz tog razloga je Udruženje pokrenulo inicijativu za izradom takvog zakona i u okviru kampanje "Da se više nikada nijedna beba ne ukrade" organizovaće potpisivanje peticije građana. Trideset hiljada potpisnika je potrebno da bi zakon ušao u skupštinsku proceduru kako je garantovano Ustavom Srbije.

"Potrebno je doneti zakon da više nijedna beba ne može da se isporuči javno-komunalnom preduzeću 'Pogrebne usluge' bez određene dokumentacije i bez obavezne identifikacije oca ili nekoga iz porodice“, rekao je Čičarević, objašnjavajući da je majka porodilja i da za nju taj postupak može biti jako stresan.

"Paralelno sa tim mora da se radi DNK analiza i oca i majke da bi se utvrdilo da su oni biološki roditelji te bebe“, naglasio je Čičarević, jer kako kaže u Španiji, koja ima u proteklih 40 godina 300 hiljada ukradenih beba "zamrznu novorođenče i posteljicu i nedjeljama pokazuju različitim roditeljima isto telo“.

Vladimir Čičarević koji i sam sumnja da su mu ukrali bebu 2003. godine, ali svoj slučaj ne ističe i ne stavlja na prvo mjesto, rekao je:

"Najbolnije u Udruženju je to što svaki dan slušate vapaje majki, tužne priče, i kamen bi zaplakao kada bi čuo sve to“.

Ova tema je osjetljiva i svi životi članova Udruženja mogu biti ugroženi, navodi Čičarević, te dodaje:

„Ali mi ih se ne plašimo. Krenuli smo nepovratnom linijom“.

"Drugi front na kojem će se Udruženje boriti je antibebi trafiking“, kazao je Čičarević i objasnio da se to može učiniti samo podizanjem svijesti građana o ovom problemu:

"Svaki put kada roditeljima kažu u porodilištu da im je dete umrlo, oni bi trebalo da znaju da su u 99 posto slučajeva žrtve pomračenih i satanizovanih umova koji kradu našu decu“, naveo je i dodao da „oni koji prodaju bebe tretiraju ih kao krompir i paradajz, njima je svejedno ko će ih kupiti“.

U Udruženju posjeduju cjelokupnu dokumentaciju koja je dokaz da postoji niz nepravilnosti:

"Ne može niko da nas ubedi da od deset hiljada porodilja, šest hiljada ima grešku u administraciji, dokumenti bez faksimila, dupli matični brojevi, lažne dijagnoze, lažna imena“, izjavio je Čičarević, navodeći da se jedino plaši da zakon kada se donese ne bude primjenjivan.

"Mi sve ostavljamo istražnim organima, nikoga ne optužujemo, ne prozivamo, mi imamo spisak lekara i babica, njih roditelji prate već deset godina, znamo šta su jeli jutros za doručak, ali ništa ne možemo da uradimo bez zakona“, rekao je Čičarević.

Postoje i slučajevi u kojima su pojedini roditelji saznali gdje su im djeca i gdje su urađene DNK analize koje potvrđuju to, ali oni bez zakona ne mogu da traže tu djecu. Od 2000. do 2012. godine podnijeto je 1.500 tužbi roditelja koji sumnjaju da su im ukradene bebe od kojih nijedna nije procesuirana.

Snežana Knežević, profesorica beogradskog Univerziteta koja sumnja da joj je ukradena sestra bliznakinja ispričala nam je kako se od 1999. godine bori:

"Ja kada sam videla izvod iz knjige rođenih svoje sestre bilo mi je nešto čudno. Ona nikada nije izbrisana iz knjige državljana. Matična knjiga lečene dece je jedino mesto gde je upisano da je ona umrla. Tražila sam potvrdu o smrti, oni su mi rekli da nemaju. Otišla sam na groblje gde sam dobila podatak da je sahranjena Knežević 1, što je interesantno jer je ona imala ime, zatim piše da je beba imala 3 dana, a moja sestra je imala dva meseca i dva dana i piše da je broj umrlice 67/66, što nije broj umrlice moje sestre. Broj 67 je broj muškog deteta koji nema veze sa mojom sestrom. U javno-komunalnom preduzeću piše uzrok smrti nedonošče, što nije dijagnoza. Tražila sam histopatološki nalaz kako bih mogla da uradim DNK analizu, ali ni to nisu imali da mi daju. Nemamo potvrdu o smrti, nema obdukcijskog nalaza, nema tela bebe od dva meseca."

Profesorica Knežević je sakupila svu dokumentaciju i predala tužilaštvu, ali iz tužilaštva je rečeno da je slučaj zastario zbog velikog protoka godina.

"Upravo zbog toga i zbog velikog broja ljudi gde je slučaj zastareo, a papiri ne dokazuju činjenicu smrti trebalo bi da se onemogući da se naša sumnja svede na pravno zastarevanje i da nam država apsolutno omogući da se ovi slučajevi istraže“, rekla je Snežana Knežević.

Napominjući da se tačan broj ukradenih beba ne zna, profesorica Knežević je rekla:

"Roditeljima i srodnicima nije želja da neozbiljnim pričama uznemiravaju javnost, ono što mi stvarno želimo jeste da saznamo šta se zapravo desilo sa ovolikim brojem ljudi. Da je i jedno dete, a ne ovoliko leševa kojima se ne zna trag, to je strašno“.

Najveći problem je, kako kaže Snežana Knežević, što ne postoje leševi.

"Jedna osoba je izjavila da su leševi kremirani, ja sam pitala gde se nalazi krematorijum, oni su rekli da ne znaju“, tvrdi Knežević.

"Na 100 porođaja jedno ili dvoje se završi sa smrtnim ishodom", rekao je Čičarević i dodao:

"Kod nas na oko 80 porođaja, 20 je sa smrtnim ishodom. Da li smo mi zemlja trećeg sveta, gde su ti ginekolozi završavali fakultete, u Ekvartoskoj Gvineji? Pored tolike tehnologije, tolikih ultrazvukova, CTG-a, valjda može da se prati situacija porodilje, da se hospitalizuje ukoliko nešto nije u redu“, zaključio je Čičarević.

Izvor: AA

Na vrh