Logika hladnog rata: Vojne vježbe kao dio velikog plana?

Da je mir proces a ne stanje, najbolje pokazuje razvoj situacije u Ukrajini od početka mirovnih pregovora koje vode vlasti u Kijevu s pobunjenicima na istoku zemlje. Kijev često zastupaju SAD, EU, Njemačka ili Francuska, dok je pobunjenicima s istoka Ukrajine uvijek na raspolaganju zvanična Moskva oličena u Vladimiru Putinu koji sve konce ruske politike drži u svojim rukama. U procesu izgradnje mira, odnosno u procesu prekida ratnih djelovanja, velike svjetske sile koriste sve raspoložive mehanizme da suprotnu stranu primoraju na ustupke. Počelo je međusobnim optužbama, nastavljeno međusobnim sankcijama, a i iz Brisela posljednjih dana stižu vijesti da je Evropska unija spremna za propagandni rat protiv Rusije kako bi, kažu iz Brisela, napravili protutežu “namjernim dezinformacijama iz Kremlja”. No, pažljivijim posmatračima razvoja situacije na istoku Evrope neće promaći sličnost iz doba hladnog rata, kad je SAD-om upravljao Ronald Reagan

2. Apr 2015. | 17:00 | Armin Sijamić
38116

Hladni rat, koji je svijet podijelio na dvije interesne sfere neprijateljski nastrojene jednu prema drugoj, svijetu je donio mnogo zanimljivih priča koje su kasnije postale dio historije. Neke od tadašnjih poteza na političkoj sceni historija će upamtiti kao impresivne i odlučujuće za jednu epohu. Jedan od takvih poteza svojevremeno je povukao četrdeseti po redu američki predsjednik Ronald Reagan.

Da ne govorimo o najmoćnijoj svjetskoj državi iza čije politike stoje timovi stručnjaka za različite oblasti, potez koji je Reagan povukao mogao bi se pripisati njegovoj prvoj profesiji – glumi. Kad je ušao u Bijelu kuću početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, Reagan je bio suočen sa činjenicom da njegov glavni rival u Moskvi već decenijama, kao i Sjedinjene Američke Države, ima nuklearno oružje (raspoređeno na tlu, u zraku, na brodovima i podmornicama svjetskih mora i okeana) kojim u potpunosti može uništiti svaku državu na svijetu.

To je uglavnom i bio najvažniji razlog zašto SSSR i SAD nisu otvoreno ratovali, već su za svoje potrebe koristili druge države i pokrete širom svijeta. Situacija u kojima ove dvije nuklearne sile jedna drugu mogu uništiti opisana je doktrinom nazvanom “Osigurano uzajamno uništenje”, odnosno po engleskoj skraćenici MAD (Mutual Assured Destruction), i bila je sredstvo odvraćanja od napada u hladnoratovskom miljeu. Reagan se morao suočiti i s ovim problemom. Tad je pribjegao genijalnom rješenju koje je na koncu ekonomski iscrpilo SSSR, koji se nekoliko godina kasnije i raspao.


Ratovi zvijezda

U namjeri da Sjedinjene Američke Države izbavi iz ove pat-pozicije u odnosu na zvaničnu Moskvu, Reagan se 1983. godine odlučuje za projekt “Strateške odbrambene incijative”, SDI (Strategic Defense Intiative), kojim “planira” u svemiru instalirati satelite i presretače svih raketa koje su lansirane prema teritoriji Sjedinjenih Američkih Država. Kako je u modernizaciji vojnih snaga SSSR morao držati korak sa svojim glavnim konkurentom, odlučio je uložiti milijarde dolara u projekte kojim bi parirali Reaganovom planu da svemir pretvori u bojno polje, čime bi prekršio nekoliko međunarodnih konvencija koje su važile u tom trenutku.

Godinama unatrag zvanična Moskva imala je značajan problem u sistemu svog djelovanja. Naime, u pojedinim godinama SSSR je izdvajao i po 17 posto svog budžeta za potrebe vojske, spram tri do pet posto izdvajanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kad su na to dodate milijarde dolara s ciljem praćenja Reaganovih “planova”, desio se ekonomski kolaps ogromnog SSSR-a koji se ubrzo i raspao te nestao s političke scene. Novac koji su Sjedinjene Američke Države izdvajale za ovaj Reaganov “plan” bio je sitnica za zahuktalu američku privredu. Ustvari, kasnije se pokazalo da je ovaj Reaganov potez bio preambiciozan i da niko u vrhu američke politike nije vjerovao u njegovo ostvarivanje jer je bio potpuno nerealan.

Američki mediji su ovaj Reaganov “plan” nazvali “Ratovima zvijezda”, aludirajući na poznati film Georgea Lucasa iz 1977. godine. Reagan je trijumfirao, SSSR je bio poražen i Sjedinjene Američke Države su postale jedina svjetska supersila kojoj niko nije mogao parirati. Do današnjeg dana nijedna svjetska sila nije razvila oružje o kojem je maštao Reagan, mada su postignuti određeni pomaci u američkoj vojnoj industriji tog vremena. Nekoliko država svijeta posljednjih nekoliko godina (Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Iran, Indija) najavljuju da u decenijama koje dolaze moraju značajnije osvajati prostranstva svemira koje će, uz ostalo, koristiti za potrebe vojske. Posljednjih mjeseci svjedočimo obimnim vojnim vježbama Rusije, s jedne strane, i njenih susjeda potpomognutih Sjedinjenim Američkim Državama, s druge strane. I jedni i drugi pokazuju svoju snagu, ali insistiranje Sjedinjenih Američkih Država na vojnim vježbama u državama koje graniče s Rusijom ili se nalaze u njenoj blizini govori da zvanični Washington, osim puke vojne vježbe, možda ima i druge planove u skladu s Reaganovim receptom.


Demonstracija sile i iscrpljivanje

Nije Evropa jedino mjesto na kojem Sjedinjene Američke Države sa svojim saveznicama u jeku svjetskih kriza izvode vojne vježbe demostrirajući svoju vojnu moć. To već decenijama rade na prostoru Južne Koreje. Odgovor autokrata iz Pyongyanga uvijek je žestok – velike vojne vježbe koje uključuju sve rodove vojske. Naravno, u otvoreni sukob Sjeverna Koreja sa svojim susjedom ne ulazi, no, masivnim vojnim vježbama iscrpljuju svoju slabašnu ekonomiju u vremenu kad Južna Koreja u ekonomiji bilježi najbolje rezultate u svojoj historiji.

Posljednjih nekoliko sedmica Sjedinjene Američke Države su na različite načine učestvovale u vojnim vježbama širom Evrope. U Crnom moru su vježbali s Bugarskom, Kanadom, Rumunijom, Turskom, Italijom i Njemačkom, a na kopnu u Estoniji, Letoniji i Litvaniji. Indikativno je da su vojne vježbe u regionu Baltika neuobičajeno dug Kad se sklopi mozaik, može se reći da nasuprot Rusije, kojom upravlja karizmatični Putin, Zapad kombinacijom različitih mjera pokušava oslabiti pozicije Rusije i primorati je na ustupke u igri oko Ukrajine gdje je sve počelo i u kojoj ima značajnu prednost o trajale, više od dva i po mjeseca. Ranije su vojne vježbe izvodile skandinavske države i odvojeno i udruženo, zatim Poljska, koja je najavila da će uložiti milijarde dolara u modernizaciju armije, a isto planira i Rumunija. Ukrajina je također najavila značajnu modernizaciju svoje vojske kako bi se suprotstavila Rusiji.

Drugim riječima, duž ruske granice s Evropom (izuzev Bjelorusije) traju vojni manevri. Rusija je odgovorila masivnim vojnim vježbama u svim dijelovima ove ogromne države te najavljuje takve vježbe u budućnosti s planovima da ojačaju i dodatno moderniziraju svoju armiju. Prije nekoliko sedmica avioni ruske vojske su povrijedili zračni prostor Velike Britanije. U rusku enklavu Kaljingrad pristižu konvoji vojne opreme. Obje strane pokazuju dio svojih sposobnosti.

Jasno je da nijedna strana neće krenuti u rat s drugom, ali zanimljivo je zapaziti nekoliko detalja. Američka privreda posljednjih mjeseci bilježi najbolje rezultate od početka svjetske ekonomske krize i vrijednost američkog dolara rapidno raste. Vojne vježbe američkih saveznika i modernizacija savezničkih armija Amerikancima donose milijarde dolara prodajom naoružanja. Istovremeno, Moskva pritisnuta sankcijama i umanjenom cijenom nafte na svjetskim tržištima preživljava velike gubitke u ekonomiji. Također, izazivanje i produbljivanje krize u hladnoratovskom maniru Rusiji dugoročno ne odgovara. I na koncu, produžavanje krize u odnosima sa Zapadom slabi poziciju Rusije u Ukrajini, jer pobunjenici na istoku nisu spremni na vječnu borbu ako postoji bilo kakva druga mogućnost.

Kad se sklopi mozaik, može se reći da nasuprot Rusije, kojom upravlja karizmatični Putin, Zapad kombinacijom različitih mjera pokušava oslabiti pozicije Rusije i primorati je na ustupke u igri oko Ukrajine gdje je sve počelo i u kojoj ima značajnu prednost. Međutim, ishod ukrajinske krize, ma kakav bio, nije kraj, nego nastavak velike geopolitičke igre koju godinama vode Sjedinjene Američke Države i Rusija.


Kraj početka?

Ukrajinska kriza se ne primiče kraju. Potpisano primirje se obostrano krši, što su potvrdile obje strane u sukobu. Još od početka sukoba jasno je da ključ rješenja ukrajinske krize u rukama Washingtona i Moskve, a svi uključeni u sukob samo su dio planova ove dvije svjetske sile. Iako iz Evropske unije stižu apeli da se ne nastavlja s daljnjim sankcijama protiv Moskve, glavne države Evropske unije su na liniji Washingtona koji smatra da se Vladimiru Putinu moraju pokazati mišići, odnosno da Zapad ima način da uzvrati udarac. Rusija različitim političkim manevrima širom Evrope pokušava ojačati svoje pozicije i prouzrokovati probleme državama koje su članice Evropske unije i NATO-saveza, kakve su Mađarska ili Grčka, te u državama koje imaju aspiracije za članstvo u spomenutim organizacijama (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija).

Rusija je odlučila suspendirati učešće u konsultativnoj grupi Sporazuma o konvencionalnim snagama u Evropi optužujući NATO da je sve što radi u interesu da se sporazum ne provede. Sporazum se odnosi na broj tenkova, oklopnih vozila, aviona i helikoptera te artiljerije. Izgleda da su na Zapadu procijenili da nastavak sukoba u Ukrajini iz evropskih tokova izolira Rusiju, pa su počeli političku igru iscrpljivanja koja Rusiji u ovom trenutku nikako ne odgovara.

Jedno je sigurno, ponovna trka u naoružanju je počela i to u svjetskim okvirima. Kina je najavila povećanje vojnog budžeta za deset posto. Dok Sjedinjene Američke Države i Kina imaju jaku ekonomiju koja raste iz godine u godinu, Rusija trpi velike ekonomske gubitke, a stisnuta je između članica NATO-saveza i Kine. Je li Rusija drugi put zagrizla isti mamac i može li rusko rukovodstvo pronaći izlaz iz ovog lavirinta?


Nikad više ili nikad bliže

Kao mantra se nakon svakog rata i zločina ponavlja sintagma “nikad više”, a sve upućuje na to da smo “nikad bliže” nekim ratovima širom svijeta. Prema izvještaju instituta SIPRI iz Švedske objavljenom polovinom protekle sedmice, svijet se svakim danom sve više naoružava. U njihovom izvještaju stoji da je u posljednje četiri godine izvoz i uvoz oružja porastao za 16 posto na svjetskom nivou u odnosu na četiri godine koje su im prethodile. Najveći izvoznici oružja, prema izvještaju, jesu Sjedinjene Američke Države sa 31 posto ukupnog svjetskog izvoza, Rusija sa 27 posto svjetskog izvoza, a slijede ih Kina, Njemačka i Francuska. No, najveći uvoznici oružja na svijetu su: Indija, Saudijska Arabija, Kina, Ujedinjeni Arapski Emirati i Pakistan. Ako ovoj listi dodamo modernizaciju armija koje provode Japan, Iran, Brazil, Venecuela i druge, onda sa sigurnošću možemo tvrditi da je velik broj država koje su promijenile svoju percepciju sigurnosti svijeta. Stoga su odlučile da modernizacijom armije budu spremne za odbranu svojih interesa.

Na vrh