Lokalni izbori – odraz nove političke realnosti

I dok se još zbrajaju rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, već se sada mogu uočiti neke nove tendencije u političkom životu naše države, uprkos svim prijavljenim nepravilnostima, političkoj manipulaciji, sijanju straha i stvaranju atmosfere neargumentovane debate iz koje javnost ne može izvući nikakav zaključak. Različiti mediji su pokazivali samo jednu stranu medalje, a to je bilo dovoljno za sprečavanje kvalitetne debate

6. Oct 2016. | 08:15 | Armin Sijamić
Lokalni izbori biće održani u nedjelju 2. oktobra

Mnogi kažu da su lokalni izbori samo proba za opće izbore, međutim to nije tako. Lokalni izbori su šanse da kvalitetan pojedinac pobjedi stranačku mašineriju, da se uzdigne iznad prosjeka loših politika, a da sve to građani podrže i na koncu traže implementaciju onoga što im je obećano od nezavisnog kandidata koji odgovara isključivo građanima.

Mi ili on

Ne samo zbog jednostavnosti svoje ustavne strukture, u entitetu Republika Srpska stanje je puno lakše sagledati u cjelini. Tamo su pred ove izbore postojala dva suprostavljena bloka, a u njihovom okršaju pobjednik je Milorad Dodik. Vješto je Milorad Dodik siromašnoj Republici Srpskoj ponudio referendum o prazniku (uvukao u tu priču i opoziciju), a sve ostalo još vještije kamuflirao. Situacija u ovom entitetu je katastrofalna, to pokazuju sve relevantne statistike. Ozbiljna vlast bi se pozabavila gubljenjem najznačajnijeg resursa – ljudi. Zaista, ljudi iz Republike Srpske odlaze brže nego iz bilo kojeg drugog dijela BiH. A kada nema ljudi onda ništa drugo ne može da valjano radi. Tačnije, vlast bez ljudi je samoj sebi svrha.

Međutim, opozicija je napravila stratešku grešku jer je teško stanje u društvu u ovom entitetu personalizirala u lik Milorada Dodika. Naravno, sam Dodik nije kriv za sve za šta ga optužuju. Da li opozicija u ovom entitetu smatra da dio problema u lokalnim zajednicama leži u ljudima koji njima upravljaju? Stoga je opoziciona politika postala više kao epska pjesma, a ne konkretan politički program. Dodiku se ovo već jednom desilo. Sjetimo se prije desetak godina bjesomučne kampanje iz Federacije BiH, gdje se Dodika predstavljalo krivcem za sve. I kako je medijski linč iz Sarajeva rastao, tako je i Dodik tada jačao. Zahvaljujući tom linču danas Dodik može biti u medijima prepoznat i kao nacionalist i kao socijaldemokrata, i kao čovjek spreman za dogovor i kao čovjek spreman na sukob.

Šta će se desiti sa opozicijom  u ovom entitetu teško je reći. Možda im je sada najbolja opcija da se bave sobom i puste Dodika da se bavi svim problemima u Republici Srpskoj i najavi stranog faktora da će Dodik biti na neki način kažnjen zbog konstantnog guranja prsta u oko najmoćnijima. Sve pretrpljene poraze diplomata uključenih u realnost politike u BiH neko sigurno pamti i traži način da sačuva barem mrvu obraza, ako ni zbog čega onda zbog vlastite biografije.

Dokaz da je demokratija najbolji oblik vlasti

U Federaciji Bosne i Hercegovine desila su se dva paralelna procesa. Potpuna kontrola HDZ-a nad svim općinama gdje Hrvati žive kao većinsko stanovništvo samo je potvrđena, a sa druge strane, u drugom procesu unutar Federacije BiH pokazalo je se da unifikacija politike nije moguća i da se ona neće desiti ni na slijedećim izborima ukoliko se ovakvi politički procesi nastave. Ovaj drugi proces svakako je pozitivan iz više razloga, dok je prvi poraz gotovo svega osim vladajuće elite.

Pozivanje na jedinstvo jednog čitavog naroda, u njegovom punom političkom kapacitetu, nije dobro. Šta više, ono je tehnički i praktično nije moguće. Zapitajmo se kakvo jedinstvo može postojati između čovjeka koji jutros ide ka svom toplom kabinetu, onoga koji radi slabo fizički plaćen posao na otovorenom te onoga koji je jutros kući ostao jer nema nikakvog posla. U političkom smislu, u borbi različitih ideja i vizija, jednoumlje je poraz jednog naroda. Bošnjaci kao narod suočen sa mnogo problema mora imati alternativu u svakom pogledu. Naravno, konsenzus mora postojati oko bazičnih stvari, kao što je izgradnja države, ekonomski rast, borba za demokratiju… Sve ostalo mora biti promjenljivo, jer uspješna politika danas je politika koja uspjeva da se mijenja. U protivnom postaje se Sjevena Koreja, gdje je ateistički vođa proglašen za božanstvo koje ne pravi greške, a kad ih napravi plaća narod a ne on.

Zbog toga, ono što se desilo u dijelu BiH gdje su Bošnjaci većina pozitivna je stvar, pa čak i u Općini Centar Sarajevo, bez obzira šta o tome mislili oni koji su tamo poraženi. Onoliki broj kandidata „ljevice“ za jednu poziciju pokazuje da se nije radilo o borbi za principe ljevice , već o ličnim ambicijama. Sa druge strane, građani Zenice, Visokog, Goražda, općine Stari Grad u Sarajevu i drugdje na lokalnim izborima glasali su za ličnosti kojima vjeruju, a vjerovatno i dio njih je to uradio i iz revolta. Jer gdje je opozicija zakazala, nezavisni kandidati pokazali su da se promjene mogu desiti ukoliko imate kvalitetnog kandidata. Zbog toga je demokratija bolja od drugih oblika vlasti.

Na kraju, šta će se desiti na narednim izborima zavisi više nego ikada od građana. Nezavisni kandidati su pokazali da se mogu pobjediti i političke stranke. Kreiranje nezavisnih listi i izlazak na izbore odgovor su svima onima koji bih da se uključe u političke procese, a niti jedna stranka im se ne sviđa. Prava koja kao građani imamo moramo koristiti do kraja, jer jedino na taj način jedan narod može da bude uspješan u političkim procesima koji se odvijaju oko nas. Prepuštanje sudbine mesijama, liderima, vođama, nepogrešivim akterima tranzicije je poraz demokratije. Da li nam treba mesija da nam uredi usluge opštine, komunalne usluge, trotoare, parkove…?

 

 

Na vrh