Majčino prezime djetetu: Od feminizma do pragmatičnosti

U Francuskoj od 2005. roditelji mogu odabrati da li će djetetu dati prezime majke, oca ili oba. Za sada se tradicija davanja prezimena po ocu čvrsto drži, pa je u 2014. majčino prezime imalo 6,5 posto djece, a taj udio pada na gotovo neznatnih 0,2 posto kod vjenčanih parova

2. Nov 2015. | 11:25 | S.K
49180

Razlozi za davanje majčinog imena ne svode se na afirmaciju ženskih prava i jednakosti.

Ponekad se takva odluka donosi da bi se djetetu dalo prezime za koje roditelji smatraju da je prihvatljivije u društvu, ali i da bi se očuvalo porodično ime žene, ili uspomena na težak period kroz koji je porodica prošla. Oba prezimena najčešće dobivaju djeca čije su majke iz zemalja u kojima je to uobičajeno, poput Španije i Portugala.

U Francuskoj je u 2014. rođeno 818.565 beba, a od 2005. svaki dan se rađa više od 2.200. Od toga prema podacima francuskog Državnog instituta za statistiku i ekonomska istraživanja (INSEE) 83,1 posto dobiva prezime oca, 6,5 posto majčino prezime, a nešto više od svakog desetog ima oba prezimena.

Zakon koji je omogućio Francuzima ovakvu fleksibilnost donesen je 2005. godine.
Faktor koji najviše utječe na davanje prezimena majke u Francuskoj je bračna situacija – među parovima u braku 95,2 posto djece ima očevo prezime, 0,2 posto majčino, a 4,5 posto oba. I izvan braka se tradicija patronima, očevog prezimena, dobro drži, pa skoro tri od četiri djeteta dobiva očevo prezime, skoro 11 majčino, a više od 14 posto oba.

"Zakon je donesen prije samo 10 godina, to je malo! Ljudi i ne znaju da imaju izbor, nema reklame za ove mehanizme, primjerice letaka u općini ", navodi sociolog Virginie Descoutures, koja je specijalizirana za prezimena, za francuski list Le Parisien.

Ona dvostuka prezimena povezuje s visokim obrazovanjem i višom srednjom klasom, kao i sa željom za jednakošću između žena i muškaraca.

Podaci francuskog instituta ukazuju na neke druge pravilnosti. Tako među djecom čije su majke rođene u Španiji i Portugalu nešto više od svakog trećeg djeteta ima samo očevo prezime, a prevladavaju oba prezimena, majke i oca, jer je to uobičajeno u ove dvije zemlje.

Među djecom čija je majka rođena u Španiji 56,7 posto djece ima dva prezimena, pri čemu je prvo očevo a drugo majčino, dok 3,7 posto ima oba prezimena u obrnutom redoslijedu. Među djecom s majkama rođenim u Portugalu 45,9 posto djece ima dva prezimena pri čemu je prvo majčino, dok dodatnih 8,7 posto ima obrnuti redoslijed. Visok udio dvostrukih prezimena bilježi se i u obiteljima u kojima je majka iz Latinske Amerike, Kolumbije (53,5 posto), i Brazila (48,8 posto).

Udio dvostrukih prezimena još je veći u porodicama gdje su oba roditelja iz Španije (82 posto u redoslijedu očevo-majčino prezime) i Portugala (62 posto u redoslijedu majčino-očevo).
Očevo prezime dominira u porodicama gdje je majka iz Japana (76,3 posto), Švicarske (78,3 posto) i Velike Britanije (81,5 posto).

Samo majčino prezime dobiva 6,5 ​​posto djece, odnosno svako 15, a to su najčešće djeca koja nisu rođena u braku, od kojih svako 10. ima samo majčino prezime.

Među djecom roditelja u braku tek 0,2 posto, odnosno jedno u 5.000, dobije majčino prezime. Razlozi za takav neuobičajen korak su raznorodni, a prema ispovijestima porodica za francuski dnevnik Le Monde, afirmacija žene u porodici i društvu samo jedan od razloga.

Sagovornik Nikola G, koji je sa suprugom donio takvu odluku, navodi da je njena porodica došla u Francusku tokom Francove diktature u Španiji, i da je ona posljednja u porodici koja bi mogla prenijeti prezime djeci.
  
Pragmatičan razlog navela je Ana G, koja je rekla da njezin muž nosi arapsko prezime i da nije željela dijete izloži riziku da doživi diskriminaciju.

Želja da odbaci trag porodici koja ga je odbacila navela je Bertranda da djetetu da prezime svoje žene. Njegov otac je, kako navodi, napustio porodični dom kada je on imao 9 mjeseci, a nije ga vidio dvije decenije. Bertrand zato nije želio svom djetetu da prenese prezime "porodice za koju ne postojimo".

(Euractiv)

Na vrh