Makedonija: Žrtva svoje i tuđe politike

4. Mar 2017. | 08:02 | Armin Sijamić
makedonija-e1473330796423

Posljednja dešavanja u Makedoniji mnoge u regiji, ali i na drugim relevantnim adresama su zabrinuli iz razloga što sukobi u Makedoniji mogu imati dalekosežne posljedice na tu bivšu jugoslovensku republiku, ali i na čitav region.

Ono čemu svjedočimo posljednjih dana je samo kulminacija nagomilnih problema i loših politika u ovoj zemlji, ali i politike prema njoj od strane susjeda i svjetskih sila. Današnji sukob između dvije vodeće političke partije Makedonaca imaju svoje korijene u zadnjoj deceniji.

Rat Makedonaca i Albanaca koji je tamo vođen, ostavio je trag, ali to nije jedini problem s kojim se ta država suočava. Korupcija, uništene institucije, političke elite gladne vlasti i siromaštvo su danas postale najveća prijetnja Makedoniji, a na ovo se naslanjaju interesi Tirane, Sofije, Beograda, Atine, Moskve i Zapada.

Pravo je čudo da ova država odolijeva svim ovim neprijateljima. Srbija im pokušava osporiti autokefalnost makedonske pravoslavne crke, Bugarska i Srbija im osporavaju postojanje makedonskog jezika i makedonske nacije, Grčka Makedoniji osporava ime države, a svi oni zajedno, plus Albanija, imaju pretenzije na teritoriju Makedonije. Nesreća ove države i makedonskog naroda mogla bi biti pouka i nama u BiH gdje vode pogrešne odluke vlastodržaca i koliko je važno da institucije države rade kvalitetno i odgovorno.

 

Gruevski, Zaev, korupcija, strane službe, sudstvo

Ako se vratimo dvije godine unazad onda ćemo se sjetiti dva važna politička događaja za Makedoniju. Prvi se veže za prisluškivanje najviših funkcionera u državi , a te snimke je Zoran Zaev objavljivao na press konferencijama nazvavši te činove „medijskim bombama.“ Ni do danas javnost ne zna ko je vršio prisluškivanja makedonskih funkcionera. Prema opoziciji, to su radile makedonske službe, a prema tadašnjoj poziciji to je uradila neka druga država. Zatim se desio pravi vojni napad grupe od nekoliko desetina ljudi na mete u Kumanovu, a ubijeno je 8 policajaca i 30 ih je ranjeno. Grupu su sačinjavali etnički Albanci, ratni veterani sa Kosova. Motivi napad ni danas nisu do detalja poznati, kao ni ko je organizovao grupu, a razvile su se brojne verzije razloga napada.

Iz prisluškivanih razgovora mogao se naslutiti obim korupcije u toj državi. Od državnog vrha, preko policije, pa sve do sudstva, postojale su kriminalne veze i na taj način pojedinci su zaradili ogromne količine novca. Nikola Gruevski je bio označen kao najodgovorniji za sve te skandale, jer se radilo o njegovim najbližim saradnicima. Izbili su protesti širom Makedonije.

Međutim, prave nevolje nastaju za Gruevskog kada odbija uvesti sankcije Rusiji, iako je to od njega se očekivalo, budući da se ta država nalazi na pragu NATO saveza i želi postati članica Evropske unije. Gruevski je bio spominjan i kao zagovornik izgradnje ruskih gasovoda preko Balkana.

Sa druge strane, Zaev je novonastalu situaciju iskoristio i tražio izbore, ali tek nakon što se provedu potrebne pripreme za glasanje. U narednim mjesecima hiljade ljudi su izbrisane sa biračkih spiskova, jer već odavno ne žive u Makedoniji, ili nisu bili među živima, ili imaju lažni identitet. Za neke od njih je dokazano da su glasali na izborima, a novinari magazina „Fokus“ su objavili imena ljudi čiji su identiteti ukradeni i na njihovo ime su izrađeni lični dokumenti. Radilo se o hiljadama ljudi, pa je bilo jasno da je to mogla izvesti samo veća grupa dobro povezanih operativaca. Takav skandal u uređenim državama doveo bi do žestokog odgovora države.

I onda, nakon sve ovoga, kada se očekivalo da sudovi preuzmu glavnu ulogu i da odgovorne kazne, ušlo se u istrage i procese koji nisu građanima vratili povjerenje u državnu vlast. Makedonske političke elite su svojim ponašanjem uništile kredibilitet državnih institucija, a to je u konačnici dovelo do velike krize u ovoj državi. Da su sudski organi reagovali pravovremeno današnja kriza bi zaobišla Makedoniju, jer bi procesuiranje takvih zločina značilo i slabljenje političkih elita umiješanih u prisluškivane razgovore, napad u Kumanovu i falsifikovanje ličnih dokumenata.

U tim danima, Makednija se počela dijeliti na dva tabora: Gruevski ili Zaev, a oni su prethodno dobili epitete igrača Istoka i Zapada. Jedan od njih je trebao biti premijer Makedonije.

 

Izbori i daljnja polarizacija

Konačno, prije tri mjeseca održani su izbori u ovoj državi, a rezultat je samo pokazao koliko je makedonsko društvo podijeljeno. Koalicija VMRO – DPMNE koju predvodi Gruevski osvojila je 51 mandat, Socijaldemokatski savez Makedonije (SDSM) 49 mandata, a ostalih 20 mandata u nacionalnom parlamentu koji broji 120 mjesta, osvojile su albanske partije. Najjača albanska partija koju predvodi Ali Ahmeti  (koja je sa Gruevskim činila vladajuću koaliciju zajedno sa druge dvije albanske stranke), Demokratska unija za integraciju (DUI) osvojila je 10 mandata, Pokret Besa 5, Alijansa za Albance 3, dok je opoziciona Demokratska partija Albanaca osvojila 2 mandata.

Izborni rezultati su na taj način Makedoniji donijeli političku realnost da tri čovjeka, a iza kojih stoje strani faktori, imaju mogućnost odluke o Makedoniji. Gruevski, Zaev i Ahmeti počeli su međusobne pregovore.

Ahmeti, koji je u dosluhu sa Tiranom, odbio je koaliciju sa Gruevskim, nakon pokušaja dogovaranja oko formiranje vlasti. Potom je Zaev od makedonskog predsjednika Gjorgea Ivanova tražio mandat za sastavljanje vlade, ali ga je Ivanov odbio, pod izgovorom da mu treba donijeti potpise poslanika kao dokaz da on ima podršku većine u parlamentu da formira vladu. U međuvremenu, Gruevski je Zaevu nudio koaliciju njihovih stranaka, a zatim i da Zaev formira manjinsku vladu.

Zaev se dogovorio sa Ahmetijem i predsjednicima pokreta Besa i Alijanse za Albance i potpisi su predani. Tada na iznenađenje mnogih Ivanov odbija Zaevu dati mandat da sastavi vladu, jer je po riječima Ivanova, platforma za novu vladu sastavljena u Tirani i on mora braniti suverenitet države. Ivanov je naglasio da su Zaev i Ahmeti dogovorili da u čitavoj Makedoniji zaživi dvojezičnost, a da je to u suprotnosti sa Ustavom. Potom je Zaev pojasnio da će dogovor oko toga sa Ahmetijem biti postignut u narednih šest mjeseci i unutar Ustava Makedonije.

Glasači obje stranke izašli su na ulice makedonskih gradova da „brane“ Makedoniju od onih drugih. Na svu sreću do sada nije bilo međusobnih sukoba.

 

Ivanov kao vrhovni tumač

Predsjednik Ivanov koji dolazi iz VMRO – DPMNE, stao je prije svega u odbranu pozicije svoje stranke, a i to pokazuje stanje makedonske političke elite.

Naime, Zaev je u demokratskom procesu skupio potrebnu podršku praveći dogovor sa albanskim strankama, koje su za Ivanova postale prijetnja suverenitetu kada su odlučile promjeniti koalicionog partnera. Drugo, bilo kakav dogovor da je Zaev postigao sa Albancima, to za sada nije krivično djelo, jer taj dogovor nije dio nikakvog zakona ili akta državnih organa.

Na ovaj način Ivanov je doveo sebe u poziciju da ocjenjuje legitimnost albanskih glasova, da predviđa poteze Zaeva te da ubija svaki pluralitet makedonske politike, spriječavajući da se formiraju postizborne koalicije i da se na taj ograničava politički život te zemlje. Da je se Gruevski dogovorio sa Ahmetijem da li bi Ivanov na ovaj način štitio Ustav Makedonije?

 

Pozivi Zapada i apeli Rusije

Oglasili su se i Zapad i Moskva. Šefica evropske diplomatije Federica Mogherini i šef njemačke diplomatije Sigmar Gabriel pozvali su Ivanova da mandat za sastavljanje vlade dodjeli Zaevu, jer je on zajedno sa Ahmetijem pobjedio u demokratskoj borbi dva politička bloka.

Sa druge strane, Rusija je podržala Ivanova i Gruevskog. U saopštenju ruskog ministarstva vanjskih poslova izražava se zabrinutost političkom krizom koja je „isprovocirana grubim mješanjem u unutrašnje stvari te države“ i dodaje se da „Makedoncima uz aktivnu pomoć struktura EU i NATO pokušavaju da nametnu „albansku platformu“ sročenu u Tirani u kabinetu premijera pod mapom takozvane Velike Albanije, koja ilustruje teritorijalne pretenzije prema Crnog Gori, Srbiji, Makedoniji i Grčkoj“, prenijela je Beta.

Iz oba ova tabora može se prepoznati naginjanje prema jednoj strani u Makedoniji i bez namjere da se sagledaju argumenti druge strane. Jasno je da ostaje pitanje albanskog uticaja u Makedoniji u kojoj čine oko četvrtinu stanovništva, da ostaje pitanje uticaja susjeda na prilike u Makedoniji, da ostaje pitanje demokratskih procesa i izbornog sistema, ali prije svega stanja političke elite u toj državi koja Zapadu i Istoku kao takva ne predstavlja problem sve dok ispunjavaju njihove želje.

Na ovaj način Makedonija je postala žrtva loših politika makedonskih političara, ali i velikih sila koje su Makedoniji ranije mogli pomoći da prevaziđe probleme koje ima. Od ulaska u NATO savez ovu zemlju dijeli njen spor sa Grčkom oko naziva „Makedonija“ i to je pitanje otvoreno godinama. Ostaje nejasno zašto Zapad nije primorao obje države da pronađu rješenje, a za to je bilo mnogo prilika u 25 godina koliko taj spor traje.

Ruski argument da se Albanija upliće u pitanja druge države jeste tačan, ali nije principjelan što pokazuje pitanje Ukrajine, gdje je Rusija do grla uvučena, a upravo od politike dvostrukih aršina stradaju male države kakva je Makedonija.

Zbog svega toga, sadašnja kriza u Makedoniji može imati geopolitičke implikacije, a na to je upozorila i Federica Mogherini.

 

Naučene lekcije

Kako će se ova politička kriza završiti ostaje da se vidi, ali nama u BiH čitava kriza može postati prizma kroz koju ćemo sagledati našu sadašnjost. Primjer Makedonije pokazuje da su za opstanak malih i slabih tranzicijskih država od ključne važnosti državne institucije koje rade po zakonu i u kojima rade ljudi koji znaju svoj posao te da je korupcija, posebno ona politička, smrtna opasnost za društveni prosperitet. Siromaštvo koje vlada u toj državi još više ubrzava sve te negativne tendencije.

Makedonska politička elita i tamošnje države institucije nisu položile ispit i to je sada svim jasno. Da li će Bosna i Hercegovina biti pametnija zavisi od građana i političkih stranaka. Čekanje da suprostavljeni centri moći pronađu dogovor, na primjeru Makedonije vidimo, nije dobra opcija.

 

NV

Na vrh