Marketinški trendovi: Islamski marketing, a ne islamski terorizam

Islamski marketing je prilično nov koncept u marketingu. Nedavno je otpočela razvojna era kako islamskih finansija, tako i halal sektora. Tako se pojavila potreba za oglašavanjem i propagandom u skladu s islamskim principima, koji se za širu javnost mogu jednostavno imenovati etičkim principima, s obzirom na to da su vrijednosti na kojima počivaju univerzalne i općeprimjenjive

16. Mar 2015. | 13:58 | GMS marketinška agencija
37371

Prefiks islamski u modernom dobu za neupućene često ima negativnu konotaciju, stoga nije rijetkost da se ovaj oblik marketinga, ali i industrije općenito, često povezuje s finansiranjem terorizma, koji je također za one podložne utjecaju zapadnjačkih medija isključivo islamski. Šta je ustvari islamski marketing i koliko uopće vrijedi taj segment na svjetskom tržištu? Kako to da se islamski stavlja u, naočigled, nespojive sintagme, s terminima za koje se nikad ne bi pomislilo da mogu imati bilo šta islamsko poput bankarstva ili marketinga?

Prvi objavljeni članci o temi islamskog marketinga pojavljuju se tek 2001. godine, te tad počinje značajnije istraživanje ali i njegovo primjenjivanje. Prethodno, i industrija halal sektora koja je već bila prilično organizirana, ali i sektor islamskih finansija koji je pokrenut krajem 1960-ih godina, trebao je usluge upravo ovakve branše kako bi upotpunio paket svojih usluga i postao vidljiv širim masama. Jer očigledno, ako se ne oglašavate, to je kao da namigujete nekome u mraku – vi znate da to radite, ali drugi to ne mogu vidjeti.


Etika je univerzalno načelo islamskog marketinga

Koncept i principi islamskog marketinga podrazumijevaju da se tokom komunikacije s kupcem i pri dostavljanju vrijednosti tom kupcu koriste dozvoljeni elementi i primjenjuju etičke vrijednosti. Kad kažemo dozvoljeni elementi, u islamskom marketingu to podrazumijeva da je zabranjeno propagirati i zarađivati na marketingu onih proizvoda koji su striktno zabranjeni u izvorima šerijata (Kur’an, sunnet, idžma i kijas), poput alkohola i drugih opojnih sredstava, kocke, pornografije i slično. Dakle, u ovom slučaju nije zabranjeno samo proizvoditi i prodavati navedene kategorije nego se zabrana proširuje i na sve druge aktivnosti vezane za ove proizvode. Činjenicu da je ovo jedan objektivno etičan stav primjenjiv u svim društvima bez obzira na religiju i etničku pripadnost potvrđuju i zakoni u Zapadnim zemljama poput Rusije, Norveške, Brazila, koji su jasno zabranili bilo kakvo javno propagiranje i reklamiranje alkoholnih pića. Ove zabrane danas uključuju i reklamiranje putem društvenih mreža. Francuska je, naprimjer, još 1991. zabranila da se sportski timovi sponzoriraju iz fondova kompanija koje proizvode alkohol. Glavno evropsko takmičenje u ragbiju koje se zvanično zove “Heineken kup” u Francuskoj nazivaju “H kup”, upravo zbog ove zabrane. Nedavno je i Unija roditelja u Velikoj Britaniji poslala zahtjev Vladi za istim potezom, s obzirom na to da fudbalske klubove u Britaniji sponzoriraju upravo proizvođači alkohola, što ima negativnu posljedicu po djecu.

Unutar propagande u okviru islamskog marketinga zabranjena je bilo kakva vrsta prevare i lažnog predstavljanja. Ovaj princip propisuje zabranu miješanja vode s ostalim tečnostima s ciljem dobijanja na kvantitetu, čime bi se varalo potrošače; bilo kakve lažne oznake težine, kvaliteta, količine, s ciljem pridobijanja kupaca su striktno zabranjeni unutar islamskog marketinga i poslovanja, iako primjećujemo rastući trend varanja potrošača na razne načine kako bi kompanije zaradile na “sitnim” malverzacijama iako im kupci ukazuju povjerenje. Transparentnost i iskrenost univerzalne su vrijednosti koje bi trebalo da budu ideja vodilja i u konvencionalnom marketingu. Sukladno tome, ovo je razlog više da se ukaže povjerenje proizvodima i kompanijama koje se promoviraju po načelima islama.

Interesantno je da islamski marketing ne dozvoljava razliku u cijenama ni po kojem osnovu. Dakle, kada su u pitanju cijene proizvoda, bez obzira na lojalnost ili prethodnu kupovinu kod jednog proizvođača, ta cijena treba da bude jednaka i za onoga ko prvi put kupuje proizvod i za onoga ko je apsolutno lojalan toj kompaniji. Princip Loyalty cards i slične često srećemo u današnjem marketingu, te je zanimljivo da islamski marketing ustvari i ne podržava ovu ideju. Razlog iz kojeg se ovo primjenjuje jeste taj što islam zagovara apsolutnu jednakost za sve, što možemo vidjeti i iz Poslanikove prakse, ali i u samom kur’anskom tekstu, na koji se islamski marketing u svojoj osnovi i oslanja.


Halal certifikat

Činjenica je da je tržište halal hrane za prošlu godinu procijenjeno na vrijednost od 1,1 trilion dolara. Brendirati nešto “halalom” postaje sve veći trend, pogotovo u nemuslimanskim zemljama, u kojima muslimani žele da budu sigurni da hrana koju jedu nije sumnjivog porijekla i da nije u okviru onoga što je njima zabranjeno. Da bi nešto bilo halal certificirano, potrebno je proći dugotrajan proces analiza, provjere i uspostavljanja standarda, kako higijenskih, tako i onih koji se vežu za obradu namirnica te upotrebu određenih dozvoljenih sastojaka koji nisu štetni za zdravlje, ne sadrže alkohol i druge nedozvoljene supstance i nisu svinjskog porijekla.

Mnogi će se zapitati: zar je potrebno insistirati na halal certifikatu za bilo šta osim za meso. Međutim, mnogi nisu svjesni činjenice da se velike količine dodataka svinjskog porijekla koriste u proizvodnji kozmetike, mliječnih proizvoda; čak i hrana za ribe i piliće je ustvari na bazi svinjskih sastojaka, s obzirom na to da su najjeftiniji. Halal je brend i, čini se, nova dimnezija marketinga za sebe, s obzirom na to da je nakon cijele procedure dobijanja certifikata neophodno istaknuti žig sa riječju “halal” na arapskom jeziku, kao i logo agencije koja se bavi certificiranjem. Usto, kako halal podrazumijeva i higijensku ispravnost i provjerenost porijekla, a s obzirom na trend zdrave ishrane koji se popularizirao na Zapadu, mnogim nemuslimanima je halal vrlo često prvi izbor.


Treba li mijenjati naziv?

Očigledno je da islamski marketing promovira vrijednosti koje koriste kupcu, međutim prefiks islamski nameće sumnje kod svih koji koji ne razumiju islam i ne slijede Kur’an i sunnet. Konvencionalni marketing je kao alternativu ponudio “društveno-odgovorno poslovanje” i “etično poslovanje”. Pitanje je bi li i islamsko bankarstvo i islamski marketing imali više odjeka i bili više primjenjivani da nemaju ovaj naziv? Griješi li islamski marketing u marketingu samoga sebe, ili je to pitanje principa i rebrendiranja islama za zapadnjačko poimanje?

Na vrh