Marko vaskrse, vaistinu vaskrse!

3. Apr 2018. | 13:40 | Slaviša Lekić
marko-djuric

“Ali nema tog cinizma i te šale koja može da otjera iz glave prizor od ponedeljka: vezanog čovjeka koga maskirana sila okrutno vuče ulicama i ponižava pred razjarenom gomilom. I to uoči vjerskog praznika koji je nastao nakon što je jedan čovjek isto tako vučen ulicama jednog grada.”

Ovo nisu riječi kakve uspaljene šiparice, bubuljičave pjesnikinje u pokušaju ili “zavjetnice” uma zarobljenog odbranom “golorukog naroda”. Ove redove je, “zbunjena zlobnim komentarima jednog broja naših ljudi na račun albanskog zlostavljanja Marka Đurića”, u svojoj redovnoj kolumni u Nedeljniku ispisala Ljiljana Smajlović, jadna od vodećih srpskih novinarki.

Ni kriv ni dužan: Marko vaskrse, vaistinu vaskrse!

Marko Mučeni Đurić, sem što je žrtva brutalno neprimjerene sile, možda i uz verbalni avans “Sve će to narod pozlatiti”, i u ovoj je priči jedan sasvim nebitan lik. Da je zavoje nosio makar dan duže, a svojoj guslarskoj odi o maltretiranju, pravljenju selfija, psovanju mu Vučića, stavljanju noža pod grlo i silovanju “pjevanjem” “Allahu ekber” dodao finese, tipa kako se usprotivio pjevajući “Bože pravde”, gurajući im tri prsta u oči i maštajući o ruskom ambasadoru Čepurinu, možda bi se ogrebao o parče historijske slave.

Marko je samo epizodista. Nije tema ni to što je Vučić hitan sastanak Nacionalnog savjeta za bezbjednost najavio prije nego što je Đurić uhapšen. Ni to što Đurića & Comp. na tom putu prati čudna ekipa TV Pinka: Mladen Mijatović, specijalista za “crnu hroniku”, i Goca Uzelac, specijalac za teme od nacionalnog značaja – magistrirala na atentatima, a doktorirala na državnim udarima. Ni to što su crnogorski portal https://www.in4s.net/ i beogradski portal www.pravda.rs oko podneva, više od pet sati prije samog događaja, objavili vijest da je ROSU uhapsila Đurića. Ni to što, neposredno pred upad ROSU, u salu Mitrovačkog dvora do Đurića dolazi čovjek i podižući palac uvis izgovara: “Tu su!” Ni to što je Vulin, pominjan kao član delegacije, volšebno nestao sa spiska putnika.

Ključno pitanje je slojevitije nego što se čini na prvi pogled: kome je bilo neophodno da kontrolisani haos, sa srpske, preraste u primjenu neprimjerene sile sa albanske strane, tačnije – da li se mogao izbjeći sudar golorukih, ali kurčevitih, da parafraziram Selakovića, Srba i albanskih specijalaca, do zuba naoružanih čak i dugim cijevima (jok, valjalo je da ponesu opremu za pecanje)?!

Prije nešto više od godinu ovaj isti nesretni Marko Đurić bio je mašinovođa onog pravoslavnog voza koji je glavni skretničar zaustavio u Raški i vjerovatno spriječio krvoproliće.

A prije tačno godinu dana, kao predsjednički kandidat, odustao je od posjete Leposaviću uz sljedeće riječi:

“Mogu da idem na Kosovo i bez dozvole, al’ neću da pravim probleme Srbima”.

Zašto je onda gurnuo Đurića i Selakovića na Kosovo, a Srbe i Albance sa Kosova u problem koji će, nadao se, moći da kontroliše iako lično zna kako haos umije da se otrgne kontroli.

Pogotovo što pravi razlog zabrane ulaska nije bio, kako su spinovali Đurić i Vučić, “najava posjete” već, da ne zaboravimo, “izjave Đurića i Selakovića kojima unose nestabilnost u situaciju na sjeveru Kosova”.

Haos se mogao naslutiti onda kad su navijači natjerali državu da otkaže rukometnu utakmicu juniorki Srbije i Kosova.

Haos se mogao naslutiti kad je “mister Bean” srpske politike priprijetio: “Ja idem na Kosovo, pa da vidim tog albanskog sina koji će me uhapsiti” (hapsile su ga, sudeći prema snimcima, albanske kćerke)!

Haos se mogao naslutiti kad je Vučić poslije kafe s Tačijem u Briselu poručio: “…Oni će da učestvuju u Sjevernoj Mitrovici, ‘ajd da vidim šta ćete da uradite po tom pitanju“!

Po tom pitanju vidjeli smo da je kurčeviti Nikola Selaković poslije svega s tugom u glasu rekao: “Prepoznali su me, ali me nisu uhapsili”.

Po tom pitanju vidjeli smo da je Vučić prethodnih šest godina pregovarao i svoje ljude gurao u dijalog, pa i vlast, s kosovskim “teroristima”, “banditima” i “magarcima”.

Po tom pitanju vidjeli smo da su odžačar Vulin i plagijator Stefanović poručili Tačiju: “Puzaćeš, ako zatreba, pred vojskom Srbije”!

Po tom pitanju vidjeli smo da Informer “cijeni” da je “68 posto Srba spremno za rat na Kosovu”.

Po tom pitanju vidjeli smo da Informer u istom broju na naslovnoj strani objavljuje da SNS i Vučić imaju historijski maksimum podrške među biračima: 61,8 posto glasova.

Po tom pitanju objelodanjen je podatak da 83 posto građana Srbije na društvenim mrežama misli da je napad na Marka Đurića – režiran i namješten!

Po tom pitanju predsjednik je rekao: “Nema u Srbiji 83 posto idiota, nemoguće je da ih bude”.

Po tom pitanju teško je reći ima li uopšte izlaska iz tog kosovskog kruga besmisla: pesimisti tvrde da nema; optimisti se kunu da ima; a ja tom pitanju prilazim dijalektički: ne znam – možda ima, a možda i nema.

Ono, međutim, što pouzdano znam jeste da je predsjednik Vučić apsolutno u pravu: u Srbiji nema 83 posto idiota.

Ima ih, tačno – 61,8 posto.

Minus Ljilja Smajlović – njoj je samo kandilo udarilo u glavu!

P.S Ovaj tekst pisan je na dan kad je prije 65 godina rođen Oliver Ivanović, kome Đurić i Selaković nisu mogli ni cipele da brišu. Sjećate se tog čovjeka?! I šta se tu sve desilo?!

 

NV / Danas

Na vrh