Ratne žrtve ostale žrtve i u miru

29. Oct 2015. | 10:49 | Novo vrijeme

Osnovni sud u Vlasenici nedavno je kaznio bivšeg logoraša iz Vlasenice Halila Bećirovića kaznom od 250 KM, jer je Dragišu Tešića koji mu je slomio noge i mučio ga u vlaseničkom logoru tokom proteklog rata, nazvao zločincem.

“Sreo sam ga na parkingu. To je bio prvi put da ga vidim nakon što sam napustio logor. Nazvao sam ga ratnim zločincem i pitao sam ga zašto mi je slomio noge, a on je rekao da će me prijaviti policiji”, kazao je u razgovoru za Fenu Bećirović, koji je u samici logora Stanica javne bezbjednosti Vlasenica bio zatvoren od 2. marta 1993. do 28. januara 1996. godine.

Navodi da ga je kontaktirala policija te da su mu telefonskim putem uzeli izjavu koju on nije potpisao. Ubrzo nakon toga, iz Osnovnog suda u Vlasenici mu je stigao poziv za suđenje.
“Kada sam sutkinju Bosiljku Pavlović pitao kako bi reagovala da sretne nekoga ko joj je bez razloga slomio noge, ona je kazala da ona nije nadležna za to, jer se to dešavalo tokom rata”, kaže ovaj preživjeli logoraš, koji je zbog uvrede i remećenja javnog reda i mira kažnjen s 250 KM.

Kako naglašava, najviše boli što Pavlović nije pozvala njegovog svjedoka, Mersudina Bećirovića koji je bio s njim, ali je pozvala Tešićevog svjedoka, koji uopće nije prisustvovao tom događaju, jer su na parkingu bili samo njih trojica.

Bećirović se prisjeća da je u logoru u kojem je proveo 36 mjeseci jeo jednom sedmično, kad bi se neki od čuvara sjetio da je u samici, te da su ga redovno tukli, svaki drugi dan.
Kaže da se danas ne osjeća sigurno u Vlasenici i od institucija vlasti traži zaštitu.  

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković izjavio je Feni da Bećirovićeva priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

“Ipak, treba iznimna hrabrost da se prepozna osoba koja vas je mučila u logoru i da ga pitate zašto vam je to uradio. Ali, nažalost, ako ne okrenete glavu od njega, budite spremni da ćete dobiti sudsku presudu i platiti kaznu”, ocijenio je Mešković.   
 
Smatra sramotnim što se sud i policija u Vlasenici bave Bećirovićem, a ne osobom koja ga je maltretirala i mučila.

“Žrtva mora nositi taj teret i živjeti s tim poniženjem”, kaže Mešković.

Savez logoraša BiH apeluje da se na svim nivoima vlasti posveti veća pažnja žrtvama torture, s obzirom na to da je već prošlo 20 godina od kraja rata.

Prema njihovoj evidenciji, na području općine Vlasenica tokom agresije na BiH oformljeno je oko 12 logora, među kojima su Igralište u Kasabi, Pilana, Osnovna škola u Vlasenici, Zadružna štala Piskavica, Stanica javne bezbjednosti, hotel “Panorama”, Srednjoškolski centar, Dom kulture u Milićima, Luka, Farma pilića Šošari te zloglasni logor Sušica.

“Naša procjena je da je oko 4.000 civila ubijeno u tim logorima, a niko nema preciznih podataka koliko je ljudi bilo zatvoreno, mučeno, silovano ili koliko ih se vodi kao nestalo”, ističe Mešković.
Razlog tome je, dodaje, što institucije nisu posvetile ni minimum potrebne pažnje da se konačno utvrdi broj žrtva.

Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj Branko Todorović smatra da Bećirovićev slučaj ne iznenađuje, jer su istražni organi i pravosuđe pokazali potpunu nemoć, nezainteresovanost i podložnost političkim pritiscima te “okretanje glave od posla koji trebaju obavljati“.

“Mislim da u BiH živi najveći broj zločinaca po broju stanovnika u svijetu koji će najvjerovatnije ostati nekažnjeni, iako su zločini koji su oni počinili javna tajna. To je nešto o čemu se zna u lokalnim zajednicama, policiji, tužilaštvu, ali zbog određenih političkih interesa, institucije ne rade svoj posao”, kazao je Todorović u izjavi za Fenu.

Koliko god ovakav slučaj bio bolan, potresan, nepravedan i neljudski, pokazuje, ocjenjuje Todorović, da su ratne žrtve ostale i žrtve u periodu mira.

“Postoje mnogi gradovi u BiH kao što je Zvornik, Prijedor i Brčko gdje se zločinci slobodno kreću i prijete žrtvama, a da obavljaju poslove u javnim institucijama. To je nedopustivo”, upozorio je. 
Ovaj slučaj smatra pokazateljem dubokih i bolnih nepravdi u bh. društvu te da politički lideri i institucije nisu ništa uradile da bi pomogli žrtvama na bilo koji način, kao što je psihološka pomoć, reparacija i reintegracija, “već su samo manipulisali zbog ostvarivanja svojih političkih ciljeva kada je njima potrebno”.

“Bećirović i slični njemu zaslužuju mnogo veću pažnju u društvu i nešto o čemu trebamo i moramo govoriti da bismo alarmirali policijske strukture i tužilaštvo da zločinci moraju biti osuđeni, a da žrtve moraju ostvariti prava koja im zakonom pripadaju i da ne smiju biti meta prijetnji”, zaključio je Todorović.  

(Agencija FENA)

Na vrh