Porodica i zdravlje>>

MLIJEKO – PITI ILI NE PITI?

I kada je nešto što je potrebno za zdravlje istodobno i dobro i loše, mogu se naći alternativna rješenja. Ni medicina ni priroda najčešće ne nude jedan odgovor. Ako je mlijeko prvo rješenje, onda ga treba piti umjereno, jednu čašu dnevno.
Objavljeno : 12-03-2013 11:59h

UMA DELIĆ

Naučna otkrića o svemu i svačemu, ali p3563.jpgosebno o onome šta je dobro za zdravlje, iz dana u dan se nižu i, čudnovato, protivrječe jedna drugima. Većina običnog svijeta šali se na račun istraživanja koja dolaze iz velike globalizacijske laboratorije, istraživanja kojima je svrha da vas uvjere kako je za vas, za vaše zdravlje, iznimno dobro ono čega na tržištu ima na bacanje. Dakako, pouzdanje u nauku je ogromno, autoritativna imena se potpisuju, a briga za zdravlje uvijek je prisutna, pa će ljudi pohititi i pokupovati sve za što je institut taj i taj iz države te i te ustvrdio i eksperimentalno dokazao kao dobro.

Krajnosti i mjera
Jedan američki stand-up komičar u ime nas, te skeptične, ali poslušne konzumentske mase, poručio je tim istraživačima: “Jedne godine kažete da je dobro jesti jaja, svakog dana. Onda druge godine kažete da nije, imaju holesterola. Sljedeće godine kažete da je ipak dobro jesti jaja, jer imaju proteina, vitamina, minerala, a dogodine opet da nipošto ne treba jesti jaja, jer su leglo svakakvih bakterija. Potom opet hvalite jaja, pa ih kudite, valjaju, pa ne valjaju – odlučite se već jednom!”
Nauka se vjerovatno neće odlučiti, ili barem neće odlučiti za nas. Ali ipak valja pratiti i osluškivati te glasove; moguće je da u tim otkrićima neko znanje sami prepoznamo kao blisko, kao naše, kao istinito.
Suština savremenog odnosa prema zdravlju i zdravoj prehrani jeste u tome da se stalno teži krajnostima. U takvom nazoru, nešto je isključivo dobro ili uopće nije dobro. Zaboravljamo jednostavan nauk prirode: sve je dobro, ali ipak sve sadrži nešto što je slavni perzijski polihistor (znalac ili stručnjak u više naučnih grana) Omer Hajjam zvao “sjeme smrti” (što je i naslov novog velikog djela bh. pisca Dževada Karahasana). Sve što trošimo, i to troši nas. Sve što jedemo, i to jede nas. Ali to nije ništa strašno, to je jednostavno život.
Za nas je bitno da nađemo ravnotežu, mjeru, srednji put. U svemu što se u životu čini, pa i za zdravlje, valja biti umjeren, tražiti zlatnu sredinu; npr., za osteoporozu, tvrde doktori, nije dobro biti ni debeo (tjelesna masa je teret koji naše kosti moraju nositi), ali ni premršav (pretjerani gubitak tjelesne mase povlači gubitak koštane mase, a to je osteoporoza).
Osteoporoza i tretman te bolesti pravi su primjer kako nema apsolutno pouzdane preporuke, a ovdje je prva preporuka jednostavna: uzimati kalcij, tj. piti mlijeko. Prva preporuka je takva, ali onda dođu dileme.

Zamke preporuka
Nesumnjivo je, kalcij se najjednostavnije, najlakše i najbrže može unijeti putem mlijeka i mliječnih proizvoda. Ali, mlijeko za odrasle osobe, a posebno za one u dobi kada se javlja osteoporoza, ne preporučuje se bez rezervi. Moglo bi se reći da sadrži i zamke.
Kao prvo, mlijeko sadrži zasićene masti, za koje se (još uvijek) tvrdi da su izuzetno štetne za zdravlje, da posebno imaju negativnu ulogu u nastanku i pogoršanju kardiovaskularnih oboljenja. Doima se poput “kvake 22” zdravlja, kao nerješiv problem – ono što je potrebno i dobro istodobno je i loše. Međutim, ima rješenja. Prvo je da se pije manje masno mlijeko i uzimaju manje masni mliječni proizvodi. Dakle, u vašem frižideru će se, umjesto mlijeka s 3,2 posto mliječne masti češće naći ono s 1,5 posto, ili čak s 0,9 posto mliječne masti. To je korak koji je lahko učiniti, ma koliko sebe uvjeravali da je ono masnije mlijeko i ukusnije.
Mnoga mlijeka sadrže visok nivo estrogena, zato što se ono najčešće dobiva od steonih krava, kada se koncentracija estrogena poveća i do 33 puta. Otkako su neke studije pokazale vezu između estrogena iz mlijeka i raka dojke (kao i raka prostate), oprez prema unosu mlijeka porastao je do neslućenih granica. Mnogi više uopće ne piju mlijeko ili piju isključivo obrano mlijeko, pošto su i hormoni najviše koncentrirani u mliječnoj masti.
Treća zamka u nastojanju da se pijenjem mlijeka unese potrebna količina kalcija jeste u činjenici da je veliki broj odraslih ljudi netolerantan na laktozu, mliječni šećer. Kako neko može prepoznati da li je netolerantan na laktozu? Simptomi mogu biti i blagi i jaki, ali obično se javljaju problemi u probavi: grčevi, nadutost, gasovi, pa i proljev. Neko jednostavno kaže da “ne podnosi” mlijeko.

Uvijek postoji izbor
Ni medicina ni priroda najčešće ne nude jedan odgovor. Ako je mlijeko prvo rješenje, onda ga treba piti umjereno, jednu čašu dnevno. Treba što manje piti slatko mlijeko, zamijeniti ga jogurtom, također manje masnim. I sir treba biti što manje mastan.
Ali, tu su i brojna druga rješenja za kojima možemo posegnuti kao dopuni prvom rješenju ili kao alternativi. Potrebna dnevna količina kalcija, od oko 1.000 miligrama, može se unositi i iz drugih izvora:
 iz konzerviranih sardina i lososa, koji su, osim kalcijem, bogati i nezasićenim masnim kiselinama;
 jedenjem zelenog povrća, kao što su: kelj, brokula, raštika, kupus, repa, grah, šparoge, zelena salata (ali ne kristalka), grašak;
 upotrebom začina poput peršuna, bosiljka, majčine dušice, origana i ruzmarina;
 iz zobenih pahuljica i drugih integralnih žitarica;
 kalcija ima i u orašastom voću – orasima, bademima, i
 posebno u susamu, te nezamjenjivom bijelom luku!

Pokušajte zamisliti dan koji počinje kašom od jedne čaše mlijeka (ili vode) i zobenih pahuljica, posutih s malo sjeckanih oraha i badema. Za ručak se može jesti kelj, kupus, ili grah, dobro začinjeni peršunom, bosiljkom i bijelim lukom, uz zelenu salatu, a za večeru ili užinu riba ili pak repa, ta zaboravljena dragocjenost prehrane ljudi u prošlosti. Možete uključiti i poslasticu, npr. tahin (mljeveni susam) pomiješan s medom predivnog je okusa, okusa koji najviše nalikuje tahan-halvi (također spravljenoj od mljevenog susama, ali sa šećerom, koji treba izbjegavati). To bi mogao biti dan kalcija, bez dilema.