Nakon duže od decenije Ivan Pavao II ponovo u Sarajevu

Na platou ispred Katedrale “Srca Isusova” u Sarajevu 30. aprila ove godine trebao bi biti otkriven spomenik papi Ivanu Pavlu II, papi koji je uživao velik ugled u svijetu i papi koji je u posjetu Bosni i Hercegovini dolazio dvaput. Spomenik visine oko tri metra bit će izgrađen od siluminija, a rad je akademskog kipara Hrvoja Urumovića

30. Mar 2014. | 09:10 | Nedžad Novalić
20612abc

20612abc.jpg

Ideja o podizanju spomenika papi Ivanu Pavlu II u Sarajevu javila se neposredno nakon papine smrti u aprilu 2005. godine. Spomenik je trebao promovirati mir za koji se papa neumoljivo zalagao, posebno tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i sjećati na dva papina pohoda Bosni i Hercegovini 1997. i 2003. godine. Inicijatori podizanja spomenika papi bili su HKD “Napredak” i Vrhbosanska nadbiskupija, čiji su čelni ljudi Franjo Topić i Vinko kardinal Puljić ove sedmice najavili i konačno pretakanje ideje u djelo.


Ideja stara deceniju

Prvi sastanak organizacionog odbora kojeg osim predstavnika HKD “Napredak” i Vrhbosanske nadbiskupije čine i predstavnici skoro svih nivoa vlasti u BiH, održan je još u julu 2007. godine. U martu 2009. godine raspisan je i međunarodni konkurs za idejno rješenje spomenika. Na konkurs se prijavilo 20 autora iz nekoliko zemalja, a višečlana komisija odabrala je idejno rješenje mladog kipara Hrvoja Urumovića, rođenog 1976. godine u Sarajevu, a trenutno nastanjenog u Zagrebu.

Urumovićev kip prikazuje uspravnu figuru Pape u meditativnoj molitvi, na vjetrometini zbivanja svijeta. U obrazloženju odluke o izboru idejnog rješenja, između ostalog, stoji: “Papa je predstavljen kao čovjek koji hrabro stoji na fronti vremena tamo gdje se događa život i on svjesno ide ka ljudima koji u životu sudjeluju sa svim nedaćama i patnjama. On budi nadu i hrabri ih odbacujući sva jeftina rješenja. Poziva da se hrabro izdrži vlastiti život i tegobe vremena, a u tome se on oslanja na križ. Papa je predstavljen kao čovjek vjere.”


Pojedinci protiv

Jedno vrijeme cijeli projekt bio je stavljen na čekanje. Iz organizacionog odbora objašnjavaju da je osnovni razlog nedostatak novca, mada je vrlo izvjesno da su od razloga i prijetnje desničarskih krugova da će srušiti spomenik. Sredinom 2010. godine održana je javna rasprava koja je trebala razmotriti mogućnost da se spomenik podigne uz samu Katedralu a ne nasred ulice, što je na kraju i prihvaćeno. Međutim, tokom same rasprave pojedinci su se usprotivili bilo kakvom podizanju spomenika. “Citirajte me, fotografirajte me slobodno. Evo, ja vam kažem, čim bude postavljen, ja ću ga srušiti!”, zaprijetio je jedan od sudionika javne rasprave o podizanju spomen-obilježja papi Ivanu Pavlu II.

Ipak, nakon smirivanja tenzija te prihvatanja zahtjeva Vijeća općine Stari Grad da se spomenik podigne uz samu Katedralu, realizacija projekta ponovno je intenzivirana. Ukupna potrebna sredstva od 480.000 KM prikupljaju se uglavnom od donacija, a jedna od donatorskih večera bit će održana i 4. aprila u Sarajevu. Različite državne institucije u BiH obećavale su od samog početka da će finansijski podržati ovaj projekt. Iako do sada nisu uplaćena nikakva sredstva, kardinal Puljić se nada da podrška neće izostati. Spomenuta sredstva od 480.000 KM koristit će se za izradu samog spomenika, ali i za uređenje trga ispred Katedrale, za renoviranje stepenica na ulazu i pročelja Katedrale. Ovi radovi trebali bi početi za nekoliko dana, a spomenik će se nakon izlijevanja dopremiti iz Zagreba u Sarajevo.

Iako je prvobitno bilo planirano da se spomenik radi od kamena, siluminij je materijal od kojeg će biti građen spomenik u znak sjećanja na papu Ivana Pavla II. Iz organizacionog odbora pojašnjavaju da je ovo, prije svega, odluka iz tehničkih razloga jer je ovaj materijal lakši i otporniji. Na spomeniku su, u odnosu na maketu, načinjene određene izmjene. Papa će, naime, biti predstavljen nešto mlađe, a na glavi će imati triregnum – kapu koju papa uvijek nosi.

Bosna i Hercegovina je posljednja zemlja koju je papa pohodio a koja mu do sada nije podigla spomenik. Prema riječima Vanje Gavrana, glavnog tajnika Vrhobosanske nadbiskupije, ovaj spomenik bit će najsličniji spomeniku koji je podignut papi Ivanu Pavlu II ispred Crkve sv. Ante u Istanbulu. “Ne samo da je spomenik sličan, nego i Crkva sv. Ante neodoljivo podsjeća na Katedralu.”


Palestina, Bosna i franjevci

Ove sedmice značajan broj katolika iz BiH, u organizaciji udruženja “Sveta zemlja” hodočastit će Palestinu, pri čemu će se svečano otkriti spomen-ploča u znak sjećanja na trojicu sarajevskih katolika koji su 1681. godine otkupili od lokalnih muslimana dio Maslinskog vrta koji se nalazi nedaleko od Jerusalema, mjesta na kojem je, prema katoličkom vjerovanju, Isus proveo posljednje sate prije nego je uhvaćen i odveden na križ. Trojica braće, inače sarajevski katolici i franjevci, 1681. godine zaputili su se u Palestinu koja je tad, kao i Bosna, bila u sastavu Osmanskog carstva.

Tamo su kupili dio zemlje koju su uvakufili, i predali na upravu franjevcima koji se još od Franje Asiškog, a posebno od 1342. godine, počinju brinuti za katolička sveta mjesta u Palestini. Franjevci su 1905. dokupili još jedan dio Maslinskog vrta i tu sagradili crkvu. U sačuvanim dokumentima o ovom malo poznatom događaju stoji: “Spomenuta braća Pavao i Jakob, zatražuju da se posvjedoči kako su u svoje ime i u ime svoga brata Antuna uz njegovo opunomoćenje uvakufili imovinu koja je u njihovom posjedu i u kojoj imaju podjednak udio, a to je cjelokupni spomenuti predmet kupoprodaje koji je naprijed jasno opisan na način koji predstavlja šerijatski valjano uvakufljenje”. Bosanski franjevci tako su iskoristili svoje pravo da kao podanici Osmanskog carstva kupuju nekretnine širom Osmanskog carstva.

Napomenimo da je tada franjevačka provincija Bosne Srebrene obuhvatala područje od Jadrana do Budima, a na istoku je zahvatala i dijelove današnje Rumunije. Nakon kupovine i uvakufljenja iz 1681. godine, ova zemlja je ostala u vlasništvu franjevaca sve do današnjih dana. Ovo je samo jedan od primjera o kakvom se carstvu doista radilo, posebno u 17. stoljeću kad se ono nalazilo na vrhuncu svoje moći.

Na vrh