Napad Izraela na Siriju: Nervoza u Tel Avivu se više ne može sakriti

11. Feb 2018. | 11:21 | Armin Sijamić
38771

Sirijski rat godinama u svoj sukob uvlači različite države i pokrete, a slom ISIL-a je u geopolitičku borbu u Siriji uvukao i Izrael. Strah Tel Aviva da će slomom ISIL-a na granici imati neprijatelja koji je spreman da se suprostavi Izraelu, a čiju se vojsku godinama predstavlja gotovo kao mitsku i nepobjedivu silu, postaje realnost iako rat u Siriji nije završen, mada je u najvećoj mjeri kontrolisan od strane Damaska, Rusije, Irana i Turske.

I dok u Siriju dio tamošnjeg stanovništva poziva Rusiju, Sjedinjene Američke Države, Iran i Tursku da dođu i pruže im pomoć, Izrael u Siriju nije pozvao niko. Izraelska računica u sirijskom ratu bila je jasna – konflikt mora trajati što duže i na taj način Arape i iransku koaliciju držati što dalje od Izraela i od palestinskog pitanja. Sa drugih izraelskih granica, onima prema Jordanu i Egiptu, Tel Avivu ne prijeti nikakva opasnost već decenijama. Međutim, Izrael se godinama upliće u sukob u Siriji, a glavne mete napada su sirijska vojska, libanski Hezbollah i od jučer navodne iranske vojne baze u Siriji. Da li te baze sada postoje diskutabilno je, ali je sigurno da u Siriji se nalazi veliki broj snaga direktno podržani iz Teherana.

Jučerašnji napad Izraela na Siriju i rušenje izraelskog aviona F-16 Bliskom istoku je dalo novu sliku. Tačnije, ta slika je jasnije pokazana i vidljiva je mada ona postoji već mjesecima, a možda i godinama.

 

Slom ISIL-a i problemi za Izrael

Slom ISIL-a u Siriji nije vijest koju je Tel Aviv sa radošću primio. Izraelski zvaničnici su više puta isticali da njima u Siriji ISIL i druge terorističke grupe nisu prijetnja. Jasno je da Izrael, što je i logično, strah ima od organizovanih državnih aktera, a to je u ovom slučaju vlada u Damasku podržana iz Irana te od strane Hezbollaha i šiitskih milicija. Njihovo ratovanje protiv ISIL-a držalo ih je daleko od izraelskih granica i procesa daljnjeg jačanja i konsolidacije snaga širom Sirije.

Izraelski stručnjaci su uništenje ISIL-a, i prije nego li je bio uništen, okarakterisali kao „stratešku grešku“ i u tome su vidjeli „stretešku glupost“, jer postojanje „disfunkcionalnog i borbenog političkog entiteta“ donosi mnoge benefite Zapadu i Izraelu, a probleme Basharu al-Assadu, Iranu i Rusiji. Ta analiza je u potpunosti tačna, jer jednog kada se uništi ISIL, ili bilo koja druga opoziciona grupa, sirijske vlasti hiljade obučenih vojnika mogu slati u nove misije. Postojanje različitih milicija čak garantuje i neku vrstu prikrivanja direktnih nalogodavaca neke grupe. Za razliku od vojske Sirije iz vremena prije izbijanja rata, sada je riječ o stotinama hiljada iskusnih boraca.

Poraz ISIL-a je omogućio Assadu da ponovo postane najjači akter u sirijskom sukobu i desetine hiljade vojnika koji su se borili protiv ISIL-a sada može iskoristiti na različitim frontovima. To se trenutno dešava u okolini Damaska i u provinciji Idlib. Sa druge strane, paralelno se odvija mirovni proces i broj Assadovih protivnika sve je manji unutar Sirije.

 

Sirija može da uzvrati

Iz Izraela već mjesecima stižu upozorenja Rusiji i SAD da oni neće tolerisati da Iran izgradi baze u Siriji i da tako dođe na izraelske granice. U tim najavama se Izrael ponaša baš kao da govori o svom teritoriju na kojem suvereno odlučuje čija vojska može biti raspoređena. Takve najave su proizvele i djela. Jučerašnji napad je bio prvi u ovoj godini, ali prošle godine Izrael je čak pet puta bombardovao mete u Siriji. U proteklih šest godina, koliko traje rat u Siriji, bilo je barem petnaest potvrđenih napada od strane Izraela i svaki put su prošli, uglavnom, bez kazne.

Međutim, jučerašnje obaranje aviona otvara za Izrael drugo pitanje: Šta ako sirijske snage mogu uzvratiti? U oktobru prošle godine sirijske snage su, barem prema njihovim tvrdnjama, uspjele pogoditi izraelski moderni avion F-35, a jučer su uspjele oboriti F-16 (što je Izrael priznao) i pogoditi druge avione (što Izrael nije priznao). Pogodak aviona F-35 iz oktobra Izrael nije potvrdio, ali je nekoliko dana kasnije jedan izraleski portal prenio da je avion tog tipa povučen iz upotrebe zbog navodnog „sudara s pticama“. Krajem juna prošle godine Izrael je ubio trinaest sirijskih vojnika i sirijska vojska je tada bila bespomoćna, kao i mjesecima i godinama ranije. Dakle, za manje od šest mjeseci sirijska vojska je pokazala puno bolje rezultate rada protivvazdušne odbrane, a uz oboreni avion presreli su i nekoliko izraleskih raketa.

Šta se desilo u međuvremenu u Siriji i kako je za samo nekoliko mjeseci izvršeno drastično jačanje protivvazdušne odbrane za sada je tajna za medije. Mediji nagađaju da je Rusija pomogla Siriji dostavom novih oružja i radara, ali za sada nema dokaza za takve tvrdnje. Izraelski napadi se dešavaju uglavnom u okolini Damaska, a to je poprilično daleko od ruskih baza u kojima su Rusi rasporedili najbolju protivvazdušnu odbranu.

Jasno je da ovi uspjesi nisu preokrenuli odnos snaga u regiji, ali su pokazali sposobnost sirijske vojske da odgovori na napade što ranije nije bio slučaj. Jučerašnji okršaj izraelski premijer Benjamin Netanyahu je okarakterisao kao „više od incidenta, a manje od rata“. Mediji su prenijeli da su u Izraelu bili upaljeni sigurnosni alarmi te da su neki civilni avioni kružili iznad Mediteranskog mora jer nisu mogli da slete na aerodrome. Problemi u odvijanju svakodnevnog života ne trebaju da čude budući da je Izrael površine kao Slovenija i da ratno stanje može dovesti do problema u svakom dijelu zemlje. U slučaju Izraela, gdje postoji snažna izvozna ekonomija i gdje brojni turisti dolaze u tu zemlju, to nanosi ogromnu štetu.

 

Rat na više frontova

Od rata 2006. godine, između Izraela i Hezbollaha na jugu Libana, postalo je jasno da izraelska vojska nije mitska sila koju okolne države ne mogu pobijediti. Hezbollah je protjerao Izrael sa juga Libana i nanio mu teške gubitke. Izrael je u znak osvete bombardovao Liban i nanio štetu koje se mjeri u milijardama dolara. Hezbollah je i tada bio podržan od Irana uprkos snažnim sankcijama protiv Teherana, napetog stanja u Iraku i kalkulisanja Damaska kakvu pomoć treba dati Hezbollahu. Lider Hezbollaha Hassan Nasralah je nedavno, govoreći o ranijim bombardovanjima Sirije od strane Izraela i pitanja zašto Damask vojno ne odgovori, istakao da je odgovor Sirije svaki put bio slanje dodatne pomoći Hezbollahu. Reklo bi da je to klasično asimetrično rusko ratovanje usavršeno od strane Vladimira Putina koji je poručio SAD da će protiv te države primjenjivati asimetrične odgovore.

Hezbollah je sada mnogo jači nego li je bio prije dvanaest godina. Procjenjuje se da taj pokret ima stotine hiljada raketa spremnih da upotrijebi protiv Izraela, baš kao što je radio i u pomenutom ratu. Kilometri tunela i bunkera premrežili su jug Libana u iščekivanju novog rata sa Izraelom. Sada i Damask ima drugačiju politiku prema Libanu, a dužan je i Hezbollahu za svu pomoć koju su mu pružili tokom rata u Siriji. Predsjednik Libana Michel Aoun, koji dolazi iz redova kršćana, također je saveznik Hezbollaha. Šta više, izabran je na tu poziciju zahvaljući Hezobllahu, a to je razbijesnilo i Saudijsku Arabiju. Desetine hiljada pripadnika šiitskih milicija u Siriji i kopneni put pod kontrolom istih od Irana do Libana, Izraelu otežava situaciju. Iz Hezbollaha su čak najavili da će na napad na njihove položaje u Libanu odgovoriti napadom na nuklearni reaktor Dimona u Izraelu.

Toga su svjesni i u Izraelu, a prisustvo proiranskih snaga na svojim granicama iz pravca Sirije je kap koja je prelila času. Izrael mora da reaguje, ali se postavlja pitanje kako. Komandant izraleske vojske (IDF) Gadi Eisenkot izjavio je da Izraelu prijeti rat na više frontova te upozorio na nove izazove pred Izraelom. „Jasno je da je IDF superiorniji od svojih neprijatelja, ali smo svjesni stvarne opasnosti od proliferacije na nekoliko frontova koji su eksplozivni i zahtjevaju da djelujemo razborito i kreativno, da iniciramo i da se usudimo“, rekao je Eisenkot krajem decembra prošle godine.

Jučerašnji okršaj nad nebom iznad Sirije „mijenja staru jednačinu“ na Bliskom istoku, jučer je izjavio Nasrallah, govoreći o odnosu snaga u regiji, vjerovatno ciljajući na ranjivost i izraelske avijacije koja je superiorna u odnosu na susjedne države. Da li je to baš tako ostaje da se vidi, ali je već sada jasno da je i Izrael postao ranjiviji u odnosu na prethodne godine. Iz Sirije su nakon jučerašnjeg napada najavili da bi kod slijedećih napada Izraela mogle biti gađane i kopnene mete u Izraelu, poput aerodroma sa kojih avioni polijeću. Međutim, za Izrael je od toga bitnije saznanje da neprijatelj može da uzvrati na napad i da je spreman da to uradi.

Prva naredna provjera odnosa snaga u odnosima Libana i Izraela, ukoliko ne bude novih vojnih akcija, jeste prirodni gas i teritorijalni spor vrijedan desetine milijardi dolara. Ranijih godina Izrael bi radio šta želi, a to mu je omogućavala izraelska vojska. Do tada Iran će pokušavati da osigura svoje pozicije u Siriji, a Izrael će nastojati da na sve načine to spriječi. Međutim, ostaje činjenica da je Iran došao na izraelske granice uprkos sankcijama i neprijateljstvu sa SAD, a da Izrael godinama zagovara vojnu operaciju protiv Irana. Sada, da bi Izrael vojno došao do Irana mora krenuti od svoje granice.

 

NV

Na vrh