NATO i Rusija: Protivraketni štit u Rumuniji

Novi val konfrontacije Washingtona i Moskve došao je i na same ivice Balkana, što znači veoma blizu naših granica. Preciznije govoreći samo nekoliko stotina kilometara od granica Bosne i Hercegovine NATO instalira vojne kapacitete na koje će Rusija morati odgovoriti. Siromašni istok Evrope opet je poprište sukoba Moskve i Washingtona

16. May 2016. | 22:49 | Armin Sijamić
Americki raketni stit

Propaganda političkih elita preko medija koje kontroliraju dostiže neslućene razmjere. Napada se direktno na logiku i pokušava se sakriti ono što je nemoguće sakriti. Pitanje je da li ikome treba takva mistifikacija sada kada nije nikakva mudrost zaključiti da su odnosi Washingtona i Moskve očigledno veoma loši, tačnije antagonistički.

Postavljanje protivraketnog štita u Deveselu u Rumuniji od najviših zvaničnika NATO saveza i vojnog vrha Washingtona obrazloženo je  potrebom zaštite od iranskih raketa. Postoji li neko da vjeruje ovim najavama da će Iran napasti Evropu? Ako bi za trenutak uzeli u obzir iranske raketne kapacitete i vidjeli njihove mogućnosti, onda bi Iran kao svoj maksimum raketama koje posjeduje dosezao centralnu Evropu. Zbog toga, raketni štit u Turskoj ili Grčkoj , koje su članice NATO saveza, bio bi logičan odgovor na iranske rakete. Međutim, kako zbog Irana raketni štit nije potreban, onda je logično da je štit usmjeren protiv Rusije.

Rusi smatraju da se iz postojeće baze iz Rumunije mogu ispaljivati rakete sa nuklearnim bojevim glavama i da na taj način Washington dobija stratešku prednost u odnosu na Rusiju. Putin je najavio oštar odgovor Rusije, a jedna od mogućnosti koje od Putina traže ruski parlamentarci je i raspoređivanje ruskih raketa na Kubi kao što je to bio slučaj 1962. godine kada se svijet nalazio na rubu katastrofe

 

 

Obuzdavanje Rusije

Još od hladnog rata poznato je da Rusija raspolaže ubojitim arsenalom raketa sposobnih da nose nuklearne bojeve glave i da se te iste rakete mogu lansirati sa kopna, iz zraka, sa podmornica, pa čak i sa tzv. “vozova odmazde“ koji mogu da kruže ruskim prugama noseći ubojiti nuklearni arsenal. Neke od ruskih raketa spadaju u red najboljih na svijetu, a neke ulaze u fazu testiranja ovoga ljeta. Jedna od takvih raketa je i superteški termonuklearni balistički projektil “RS-28-Sarmat“ koju NATO označava imenom “Satana 2“ koji će, prema najavama iz Rusije, nositi dvanaest nuklearnih glava i imati sposobnost da izbjegne radare. “Satan 2“ će biti nasljednik “Satana“ kojeg Rusi imaju u svom arsenalu desetljećima i prema mišljenju mnogih stručnjaka predstavlja najubojitiju interkontinentalnu balističku raketu na svijetu.

Rakete ovoga tipa, odnosno nuklearno naoružanje koje posjeduju, Rusiji je garancija da neće biti zbrisani od strane Sjedinjenih Američkih Država koja je u ekonomskom smislu div za relativno slabu rusku privredu. I danas to oružje za Washington predstavlja veliki izazov, pa se s tim ciljem na ruske granice širi NATO savez (protivno dogovoru Washingtona i Moskva iz vremena raspada SSSR-a) u namjeri da u Moskvu instalira marionetski režim sličan onome Borisa Jelcinja. Ekonomske sankcije prema Rusiji od strane Zapada samo su dio iste te vizije. Međutim, posljednjih godina Vladimir Putin se odupirao nastojanjima Zapada, a od izbijanja ukrajinske i sirijske krize Rusija je pokazala da može efektivno djelovati kao sila i u drugim državama.

 

Raketni štit u Rumuniji

Postavljeni protivraketni štit u Rumuniji, a koji je operativan od četvrtka, je segment konfrontacije između Washingtona i Moskve, a Rumunija i istok Evrope su samo poligon za taj sukob. Zanimljivu izjavu dao je i sam rumunski predsjednik Klaus Iohannis naglasivši da je instalirani sistem “potpuno defanzivan i nije usmjeren ni na jednu zemlju, i ne može se upotrijebiti u ofanzivne operacije.“ Prije samo nekoliko sedmica Zapad je oštro zamjerio Zapadu što je Iranu isporučio sisteme “S-300“, koji se u potpunosti uklapaju u opis rumunskog predsjednika koji je branio odluku Washingtona da se u Rumuniju instaliraju sistemi koji su uvezani sa postojećim u Poljskoj i Njemačkoj, ali i sa američkim ratnim brodovima u Mediteranskom moru. Dakle, radi se o čitavom sistemu radara i raketnih kapaciteta koji se protežu od Mediterana do Baltičkog mora.

Rusi smatraju da se iz postojeće baze iz Rumunije mogu se ispaljivati rakete sa nuklearnim bojevim glavama i da je na taj način Washington dobija stratešku prednost u odnosu na Rusiju. Putin je najavio oštar odgovor Rusije, a jedna od mogućnosti koje od Putina traže ruski parlamentarci je i raspoređivanje ruskih raketa na Kubi kao što je to bio slučaj 1962. godine kada se svijet nalazio na rubu katastrofe. U narednim danima se očekuje da Rusija ponudi neku vrstu odgovora na novonastalu situaciju, a pominje se veće prisustvo ruske vojske uz svoje zapadne granice, nove vojne baze i razvoj različitih vrsta oružja.

 

Uticaj na istok Evrope

I dok traje vojno i diplomatsko nadmudrivanje Moskve i Washingtona društveni procesi u istočnoj Evropi idu svojim tokom. Jačanje desničara i konzervativaca širom istoka Evrope dovodi do jačanja ekstremizma. U siromašnim državama kakve su na istoku Evrope, a za čije probleme siromaštva ne brinu ni Moskva ni Washington ni Brisel, taj odgovor može biti radikalan, pa možemo očekivati jačanje desnice, militarizam pojedinih ekstremnih grupa, jačanje ekstremne ljevice, ili same državne represije u namjeri da se očuva postojeći poredak. U suštini, a kako bliža prošlost tih država uči, može doći će do potpune političke fragmentacije, ili pak do velikih podjela među stanovništvom o strateškim pitanjima. Takve stvari u proteklim godinama dešavale su se u Ukrajini, Moldaviji, Rumuniji i Poljskoj. Sve je to odličan preduslov za miješanje velikih sila u unutrašnje procese tih država podržavanjem jedne od suprostavljenih strana. Na taj način odluka Washingtona da u Rumuniji instalira vojne kapacitete može postati i paradigma ključna za politička i društvena kretanja na istoku Evrope.

 

 

Na vrh