Fontana>>

Naučno istraživanje: Šta nam govore treptaji oka?

Kad je poznati skandal “Watergate” prvi put dospio u javnost, da je neko kojim slučajem posmatrao treptaje oka američkog predsjednika Richarda Nixona, odmah bi zaključio da je zaista umiješan u taj slučaj. Tokom ispitivanja pred Kongresom predsjednik je bio vrlo hladnokrvan. Međutim, dok je odgovarao na neka vrlo neugodna pitanja, treptao je oko 30-40 puta u minuti

9. Apr 2016. | 14:10 | Haris Gatalo
Ilustracija oko, Foto abbott.com


Odrasli ljudi u normalnim okolnostima trepnu 10 do 20 puta u jednoj minuti. Ponekad je i to previše. Istraživanja provedena nad bebama pokazuju da je dovoljno trepnuti samo jednom u dvije minute. Višak treptaja nema samo funkciju da ovlaži suhu površinu oka. Ponekad je razlog treptaja strano tijelo koje je dospjelo na površinu oka, a ponekad trepćemo refleksivno da bismo zaštitili oko. Kad je riječ o hiljadama ostalih treptaja, na prvi pogled čine se nepotrebnim. Međutim, kako nijedna fiziološka pojava u ljudskom organizmu nije slučajna, tako i treptaji oka imaju svoje značenje. Riječ je o pokretima koji se dešavaju u preciznom tajmingu i koji oslikavaju procese koji se u tom trenutku dešavaju u ljudskom mozgu.

Naučnici odavno znaju da se treptajem mogu identificirati stanja kakva su emotivni naboj, umor i ushićenje. Gledajući predsjednika Nixona kako novinarima odgovara na vrlo neugodna pitanja, John Stern, profesor na Univerzitetu u Washingtonu, prvi se put akademski zainteresirao za treptaje oka. Vodeći se idejom da bi treptaji oka mogli dati dobar uvid u rad mozga, profesor Stern je svoju specijalizaciju uradio upravo u ovoj oblasti. On kaže: “Ja treptaje oka koristim kao psihološke dokaze da bih stekao informacije o ljudskim mislima, jer ne vjerujem previše u ono što mi govorite u vezi s idejama koje vam se vrzmaju po glavi. Ne možete mi reći u kojem trenutku ćete početi razmišljati o odgovoru, nakon što vam postavim pitanje koje glasi: ‘Šta razumijete iz rečenice koja kaže da ne raste mahovina na kamenu koji se kotrlja?’ Međutim, gledajući u vaše oči, ja taj trenutak mogu prepoznati.” Nespokoj, umor i poremećeno stanje duha, samo su neka od stanja koja dovode do povećanog broja treptaja oka.

Međutim, istraživanja koja se bave “treptanjem oka”, ponekad se susreću i s određenim poteškoćama. Ako je osoba svjesna da se njeno treptanje promatra, oni će postati učestaliji od uobičajenog stanja. Zato su istraživači nakon nekoliko pokušaja ipak morali razviti metode skrivenog posmatranja. Prvi koji su istraživali treptaje ljudskog oka su škotski naučnici. Oni su tokom 1920-ih godina svoje kabine za osmatranje smjestili unutar sudnica, odakle su promatrali način na koji svjedoci trepću dok daju izjave pred sudom. Međutim, ovo istraživanje je ostalo samo na tome da su zabilježeni brojevi treptaja koji se ponavljaju u određenim situacijama. Kasnija istraživanja su išla u smjeru da se zabilježi tajming i dužina treptanja koja je karakteristična za neke posebne situacije. U laboratoriji prof. Sterna, ispitanicima su postavljene minijaturne elektrode ispod i iznad očiju, koje su mjerile električni potencijal u trenucima kad su oči otvorene i zatvorene. S velikom preciznošću ove su elektrode mjerile dužinu trajanja otvorenog oka te koliko je vremena potrebno da dođe do treptaja u situaciji kad ispitanik reagira na neku situaciju.

Treptaji oka će nam pokazati kad je osoba razumjela postavljeno pitanje, te u kojem je trenutku pronašla odgovor. Ljudi učestalije trepću u trenucima koji u psihološkom kontekstu imaju relativno veliku vrijednost za njih. Dakle, učestalost treptanja usko je povezana s procesima u ljudskom mozgu


Prema informacijama do kojih se došlo, istraživači su uočili da se treptanje zaustavlja u trenucima kad se prima ili očekuje određena informacija. Isto se dešava i u trenucima kad se osoba pokušava prisjetiti određene informacije. Sve dok se informacije kojih se pokušavamo prisjetiti ne prebace iz dugoročne u kratkoročnu memoriju, treptaji oka se zaustavljaju. U zavisnosti od dužine informacije koje se ispitanik treba prisjetiti, traje i spomenuta pauza. No, ako je ispitaniku rečeno da će dobiti određenu informaciju, sve dok je ne primi, on će prestati s treptajima. Što je informacija važnija, to je zastoj u treptajima sigurniji i stabilniji. Pilot koji upravlja avionom u prosjeku trepće mnogo manje od pomoćnog pilota koji sjedi do njega. U trenucima kad vozači gledaju u retrovizor, oni bez prestanka trepću, međutim, ako vozač na ogledalu primijeti policijsko vozilo, vrlo često će bez ijednog treptaja ponovo pogledati u brzinometar, pa opet u retrovizor.

Činjenica da ljudi prestaju treptati u trenucima opasnosti navela je stručnjake američkog zrakoplovstva da provedu istraživanje. Mjerenjem frekvencije i dužine treptanja, cilj istraživača je provjera razine pažnje kod pilota. Pretpostavlja se da će tokom narednih nekoliko godina kacige vojnih pilota imati mehanizam koji mjeri treptaje oka. Uz pomoć infracrvenih predajnika i prijemnika, tehničko osoblje će imati priliku na monitorima pratiti treptaje oka pilota i dužinu intervala tokom kojeg oko ostaje zatvoreno. Sličan je sistem moguće primijeniti i u slučaju vozača automobila. Jedno crveno svjetlo upozorenja postavljeno na vanjskom dijelu automobila može upozoravati ostale učesnike u saobraćaju ako vozač automobila iz nekog razloga ostane bez svijesti. Na taj bi se način mogao spriječiti velik broj potencijalnih saobraćajnih nesreća.

Još jedna od pojava koju istraživači pokušavaju dokučiti jeste način na koji se oči ponašaju tokom prijema informacija. Naime, prilikom treptaja oči se pomjeraju do mjesta na kojem će biti u narednom trenutku. Koristeći trenutke treptaja mozak na najbolji način koordinira pokrete očiju, trudeći se period neaktivnosti očiju svesti na minimum. I zaista, kao mašina koja je programirana da radi savršeno, ljudsko tijelo kao da je osudilo na sljepoću sve one koji na njega gledaju očima evolucije i slučajnosti.


Oznake: > >

Na vrh