Nova stara vlast u Srbiji: Iste dileme i nejasna budućnost

Sastavljanje vlade Srbije u trenucima sukoba Rusije sa Zapadom nije lahka zadaća. Vučić to najbolje zna. Stoga se krajem maja ove godine uputio u posjetu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, a samu posjetu Vučić je opisao kao prijateljsku i privatnu

9. Aug 2016. | 20:00 | Armin Sijamić
izbori-u-srbiji-glasanje-za-vucicevog-partnera_1461479396

Ovogodišnji aprilski parlamentarni izbori u Srbiji na kojima je uvjerljivo pobjedio Vučićev koncept nove političke i društvene realnosti u Srbiji, konačno dobija epilog sastavljanjem nove vlade. Međutim, ako je pobjeda Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS) bila uvjerljiva i u parlamentu postoji jasna većina za izglasavanje povjerenja vladi, zašto se ovoliko dugo čekalo?

Sastavljanje vlade Srbije u trenucima sukoba Rusije sa Zapadom nije lahka zadaća. Vučić to najbolje zna. Stoga se krajem maja ove godine uputio u posjetu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, a samu posjetu Vučić je opisao kao prijateljsku i privatnu. Suludo je misliti da je u toj posjeti bilo šta bilo stvar lične prirode dva prijatelja: govorilo se o novoj vladi Srbije. Putin je jasno poručio Vučiću da u vladi želi vidjeti ljude „koji pridaju značajnu pažnju razvoju naših međudržavnih odnosa.“ Dakle, Putin traži proruski kurs srbijanske vlade, a analitičari su ocijenili da to znači da u vladi mjesto moraju zadržati Ivica Dačić i njegova Socijalistička partija Srbije (SPS).

I Rusi i Amerikanci

U novoj Vladi Srbije su se ponovo našli Dačić i njegova stranka, pa onda se treba zapitati čemu prijevremeni izbori koje je raspisao Vučić. Iz medija bliskih Vučiću u vremenu raspisivanja izbora, govorilo se da Vučić želi nove izbore i zbog toga kako bi se riješio Dačića. Za to mu je bio potreban loš rezultat Dačićeve partije, a za pokazivanje prijateljstva Rusima na izbornu listu SNS-a Vučić je ubacio minornu rusofilsku partiju koju predvodi Nenad Popović. I nije ni ovo slučajan potez Vučića; to je ustvari kopija strategije samog Putina koji na listi svoje partije Jedinstvena Rusija redovno ima imena političara različitih profila i vizija, pa se tako na jednome mjestu nađu i oni koji su za i oni koji su protiv saradnje sa Zapadom, oni koji su bliski ruskoj pravoslavnoj crkvi i oni koji su miljama daleko od crkve… Međutim, Dačić je imao dobre rezultate na izborima, a Putin je upravo tražio Dačića u novoj vladi.

S druge strane, Vučićev kurs kretanja ka Evropskoj uniji podrazumijeva imati u vladi i ljude koji su prozapadno orijentisani. Dugo je Vučić pregovarao sa Čedomirom Jovanovićem, ali dogovor nije postignut. Međutim, Vučić je našao neka nova rješenja, pa će u ministarsku fotelju sjesti i Ana Brnabić, koja je ranije radila kao konsultant USAID-a u Rumuniji i pripadnica je LGBT populacije, te Zorana Mihajlović koju u samom SNS-u optužuju da je „prva violiona Zapada“ u Srbiji. Vučić želi da balansira između Moksve i Zapada, a novonastala situacija između Turske i Zapada ide mu u prilog. Vučić je vjerovatno procijenio da će odnos Ankare i Moskve biti prioritet za Zapad, pa tek onda odnos Beograda i Moskve. Naredni mjeseci će dati odgovor da li je Vučić ovaj put donio ispravnu odluku, jer prošli pokušaj balansiranja bio je poprilično loš za Srbiju.

Svakako da Zapad neće skrštenih ruku sjediti i gledati da Rusija ima veliku ulogu na Balkanu preko Srbije koja nije dovoljno moćna da upravlja drugima, ali je dovoljno sposobna da pravi probleme mnogima u regiji. Ne bi se zbog toga trebalo začuditi ako se Zapad odluči za pojačan fokus na Balkan i nove diplomatske pobjede, nakon što je Zapad doživio debakl u Ukrajini, Siriji, ali i glede iranskog nuklearnog programa koji je imao reperkusije na cjelokupne odnose na Bliskom istoku, a uvijek s druge strane stajala je osnažena Putinova Rusija. Balkan je još uvijek prostor na kome je Zapad neusporedivo snažniji od Moskve, pa bi to mogla biti pozornica novih pobjeda Zapada.

Pokušaj Vučića da Srbiju skloni sa linije sukoba Moskve i Zapada, stoga može biti i poguban. Prvo pravilo dobrog vođenja vanjske politike slabih država je svrstavanje svoje države na pobjedničku stranu, odnosno na stranu koja pobjeđuje, ali tek na kraj kolone, kupeći benefite pobjede koje su izborili oni na koje ste tipovali. Uostalom, Srbiju je kroz historiju puno koštala suluda pomisao da su u rangu najvećih evropskih i svjetskih sila. Međutim, Vučić ovaj put otvoreno nije odabrao niti jednu stranu, pa ostaje i pitanje da li će se ovakvim Vučićevim odgovorom zadovoljiti Moskva i posebno Zapad. Instaliranje proruskih političara u vladu u državi okruženu članicama i aspirantima za ulazak u EU i NATO, svakako je zadovoljavajuća za Rusiju. Ako tome dodamo da Srbija želi u EU, a u svojoj vladi ima proruske političare, onda je situacija još jasnija.

Regionalni odnosi

Sve u svemu, Vučić će pokušati Srbiju poštedjeti sukoba Zapada i Moskve tako što će u svoju vladu uvesti kadrove podobne objema stranama. To bi dalje moglo značiti da će se Srbija posvetiti politici, uslovno rečeno, nižeg nivoa, odnosno, regionalnoj politici koja Vučiću ostavlja dosta prostora da djeluje, a da pri tome zabavlja najšire mase u osiromašenoj Srbiji. Novi saziv parlamenta u skupštinske klupe vratio je mnoge iskusne srbijanske političare i dobre govornike, pa je stoga jasno da će se i na unutrašnjem političkom planu u Srbiji voditi drugačija politika. Recentna prepucavanja s Hrvatskom o četnicima i ustašama su odličan primjer toga. Jer kako onda shvatiti srpsku osudu ustaštva i fašizma, dok se u Srbiji rehabilitira Dragoljub Draža Mihailović, notorni zločinac i saradnik Italijana, Nijemaca, pa čak i samih ustaša?

Isto tako, dešavanja u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu privlače pažnju Beograda, odnosno ta dešavanja postaju novi aduti u rukama Beograda u predstojećem vremenu. Što je Balkan užareniji, to se više Zapad obraća Beogradu. Zbog toga ne treba se iznenaditi pojačanom prisusutvu Srbije u političkom životu susjednih država, a sve u cilju da sebi osigura što bolje pozicije i nove ustupke u polju ekonomije. Naravno da sve ovo ne zavisi samo od Beograda, ali treba imati u vidu da se na šahovskoj ploči prvi, uglavnom, žrtvuju pijuni, pa tek druge važnije figure.

 

Na vrh