Novo primirje u Siriji: Korak ka političkom dogovoru

30. Dec 2016. | 08:01 | Armin Sijamić
army-9

Prekid vatre u Siriji je potreban toj uništenoj zemlji i tamošnjem narodu. To je potez koji bi svako trebao pozdraviti, jer svaki minut bez rata znači da će nevini životi biti sačuvani. Međutim, politika u današnjem svijetu rijetko brine za narod već za interese elita, odnosno država koje te elite vode. Novi dogovor koji je postignut između Rusije i Turske, a uz saglasnost Irana i Sirije, je novi diplomatski potez prije svega Rusije, čime Moskva sebe pokušava promovisati u glavnog igrača na Bliskom istoku. Iz egipatskog ministarstva vanjskih poslova je pozdravljeno sklapanje ovoga dogovora, a sa Zapada još uvijek nema reakcija.

Prvo je zvanična Ankara, pa onda i Moskva i Damask, javnosti saopštila da je postignut novi mirovni sporazum koji će stupiti na snagu pretposljednjeg dana u 2016. godini. Sirijska armija zajedno sa Hezbollahom, palestinskom milicijom Liwa al-Quds, Nacionalnim odbrambenim snagama (NDF), Sirijskom socijalističkom strankom i šiitskim milicijama te sa druge strane sedam pobunjeničkih grupa, obavezuju se da neće voditi vojne akcije jedni protiv drugih, dok će Ankara i Moskva primirje nadgledati i pokušati kreirati uslove za naredni korak, a to je političko rješenje za Siriju koje po svemu sudeći, podrazumjeva ostanak Bashara al-Assada na predsjedničkoj poziciji do postizanja konačnog dogovora.

Međutim, ono što je puno bitnije za čitavu priču je lista naoružanih grupa koje su pristale da prekinu borbena dejstva. Radi se o sedam grupa: Feilak al-Sham, Ahrar al-Sham, Jays al-Islam, Thuwar al-Sham, Jaysh al-Mujahideen, Jays Idlib i Jabhat al-Shamiyah. Ukupan broj boraca svih ovih grupa iznosi oko 50 hiljada, što je mali broj ako se uzme u obzir da samo sirijska armija, prema nekim informacijama ima 125 hiljada aktivnih boraca. Kada tome dodamo ostale snage koje se bore na njihovoj strani, onda je jasno da su samo neke sirijske grupe prihvatile primirje, a sa nekima slijedi nastavak rata.

Prije svega, to se odnosi na terorističke grupe ISIL, Jund al-Aqsa i Jabhat Fateh al-Sham (Al-Nusra front ili sirijska Al-Qaida), koje nisu uključene u novi prekid vatre. Njih Moskva, a sada očigledno i Ankara, drži za terorističke grupe sa kojima nema pregovaranja.

 

Putinov zahtjev Zapadu

Vladimir Putin je upravo ovo tražio od partnera sa Zapada: razdvojiti „umjerenu opoziciju“ i terorističke grupe, ali do toga nikada nije došlo. Međutim, osovina Ankara-Moskva je uspjela da potisne Zapad iz sirijske krize, odnosno da se uticaj Zapada ograniči na pojedine kurdske grupe. Također, Saudijska Arabija je na isti način izbačena iz strateških planova Moskve, koja će zajedno sa Ankarom, Damaskom i Teheranom pokušati ovu zamisao provesti u djelo.

Međutim, ranije je „umjerena opozicija“ odbijala da se razdvoji od Al-Nusre, jer je ta grupa najjača među njima. Da li će to sada biti slučaj ostaje da se vidi, ali je jasno da igranje sa autoritetom turskih vlasti nije opcija na koju bi trebali tipovati. Uostalom, Turska jedina može biti slamka spasa za sve ove grupe, jer je jasno da trenutnu stratešku prednost ima Damask sa saveznicima.

Oni koji imaju malo bolje sjećanje, moći će se sjetiti da je ruska strana imala dužu listu „terorističkih organizacija“ samo koji mjesec unazad i koju su Zapadu postavljali kao uslov pregovora za rješavanje sirijske krize. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova krajem novembra tražila od Zapada da se Ahrar al-Sham i Jays al-Islam stave na listu terorističkih organizacija, jer su, kako je tada rekla Zaharova, povezane sa Al-Nusrom. Sada, Rusija od Turske to izgleda nije tražila.

Sa druge strane, Turska je na početku pregovora tražila da se iz Sirije povuče i libanski Hezbollah, međutim to je Rusija odbila i obrazložila da je Hezbollah tu na poziv sirijskih vlasti. Turska je taj zahtjev ponovila jučer, ističući da bi Hezbollah trebao da napusti Siriju kao i drugi strani borci na svim stranama. Međutim, malo je vjerovatno da će se Hezbollah povući, posebno zbog toga što sirijska armija treba njihovu vještinu u sukobima sa Al-Nusrom i ISIL-om. Hezbollah se do sada pokazao kao jedna od najefikasnijih sila u sirijskom ratu. Uostalom, taj isti Hezbollah uspio je da porazi i Izrael 2006. godine, iako je Izrael imao premoć u broju vojnika i posebno u broju i kvalitetu vojne opreme.

 

Sirijska računica

Ukoliko ovo primirje zaživi najveću korist iz njega bi mogla izvući sirijska vojska, koja bi svoje snage mogla usmjeriti ka ISIL-u koji ozbiljno prijeti, nakon što su ponovo zauzeli Palmiru. Uostalom, kada je jedno slično primirje postignuto, sirijska armija je uspjela da oslobodi Palmiru, budući da je imala mnogo vojnika na raspolaganju. Bashar al-Assad je nekoliko puta tvrdio da sirijska armija može poraziti ISIL za samo nekoliko mjeseci, pod uslovom da se ISIL-u presjeku linije pomoći. ISIL je u defanzivi u Iraku, Turska nadire na sjeveru Sirije i ugrožava ISIL, a sirijska armija bi mogla dobiti vrijeme i priliku da pokaže svoju snagu.

Isto tako, sirijska armija se može usredotočiti na nekoliko enklava u okolici Damaska i prema izraelskoj granici, a koje su pod kontrolom Al-Nusre. Međutim, ostaje da se vidi koji će biti naredni potez sirijskih vlasti i koliko će dugo primirje trajati u Siriji.

Pitanje je i kako će se Al-Nusra front ponijeti prema dojučerašnjim saveznicima koji su sklopili mir bez njih. Postoje neke nepotvrđene informacije da je u nekim djelovima Sirije Al-Nusra već izvršila hapšenja nekoliko boraca iz drugih grupa, ali do sada za to nema relevantne potvrde, pa tu vijest moramo primiti sa dozom nepovjerenja.

 

Politički dogovor

Ovo primirje je rezultat političkog sporazuma Rusije, Irana i Turske, a koji je trebao biti spriječen brutalnim ubistvom ruskog ambasadora u Ankari. Ovo primirje je dokaz da taj kukavički čin ubijanja ambasadora nije dao rezultat, a Moskva, Ankara i Teheran su našli snage da provedu svoju zamisao na terenu.

Isto tako, ovo nije kraj rata u Siriji, ali bi svakako mogao biti dobar korak ka konačnom kraju sukoba u toj državi, jer je ovaj dogovor pokazao određene tendencije na Bliskom istoku. Moskva, Ankara i Teheran su pokazali da imaju volje da stvari na Bliskom istoku poslože i bez učešća Zapada. Međutim, u politici se rijetko samo jedna strana pita. Naredni dani i sedmice će dati odgovor na pitanje koliko će biti u tome uspješni. I dok političko nadmudrivanje traje, prekid vatre znači manje šanse da još ljudi izgubi život u krvavom ratu kojeg preko leđa Sirijaca vode regionalne i svjetske sile.

 

NV / foto sana.sy

Na vrh