O knjizi Aladina Husića: Hodočašće iz Bosne u Meku

U bh. povijesnoj naučnoj oblasti nije bilo nijednog pokušaja da se pitanje hodočašća u Meku obuhvati na cjelovitiji način, kako po prostornoj i vremenskoj širini tako ni po problemskoj dubini. Ipak, taj problem uveliko je smanjen angažmanom istraživača Aladina Husića, koji je autorskom knjigom “Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine” dodatno rasvijetlio ovo pitanje

9. Mar 2015. | 17:00 | Nermin Burzić
36350


Dolazak islama na područje Balkana trajno je izmijenio njegovu duhovnu i kulturno-civilizacijsku sliku. U tom kontekstu Bosna je posebno zanimljiva, jer se islam najviše odrazio upravo na nju. Kontinuitet islamske duhovnosti u Bosni i Hercegovini nijednog trenutka nije doveden u pitanje, a islamska duhovnost uspješno je odolijevala svim izazovima, turbulentnim vremenima, čak i ratovima.

Zbog duhovnosti i njenog očuvanja, ljudi s naših krajeva hodočastili su Meku, tačnije išli su da posjete Kabu, sveti islamski hram, kako bi obavili svoju vjersku dužnost. Išli su posjetiti mjesto na kojem su učvršćivali i produbljivali svoju duhovnost. Hodočašće u Meku je dio povijesnih, duhovnih i kulturno-civilizacijskih procesa, a svi ti procesi imaju uzročno-posljedičnu vezu s dvije historijske pojave: dolazak Osmanlija na naše krajeve, a s njima i dolazak islama. Hadž i hodočašće u Meku bilo je izraženije iz Bosne nego iz drugih područja s Balkana.


Dva značajna autora

Prije Aladina Husića, dva značajna autora bavila su se pitanjem hodočašća u Meku za vrijeme osmanske uprave. Mehmed Mujezinović pisao je o sarajevskim hadžijama, uglavnom se oslanjajući na Bašeskijin “Ljetopis” kao osnovni izvor informacija o hodočasnicima, a Mujezinovićev rad je obuhvatao period od 1756. do 1805. godine. Naravno, koristio je i druge izvore, a izveo je i neke analize iz spomenutog ljetopisa.

Drugi autor koji je izučavao ovo pitanje bio je Hivzija Hasandedić, koji je pisao o mostarskim hadžijama i nekim običajima vezanim za njihov odlazak na hadž u Meku. Rad Hasandedića predstavljao je popis mostarskih hadžija, a obuhvatao je vrijeme hodočašća od 1600. do 1878. godine (prema abecednom principu dokumentirao je više od 1.300 hodočasnika iz Mostara). U pisanju je koristio različite osmanske izvore, vakufname, sidžile, rukopise te epitafe na nišanima.

Aladin Husić u svojoj knjizi dodatno obuhvata osnovna pitanja koja se tiču hodočašća muslimana u vremenu od 1463. do 1878. godine. S obzirom na to da su se prethodni radovi više odnosili samo na dva grada, Sarajevo i Mostar, Husić je nastojao obuhvatiti što je moguće veći broj gradova u Bosni i Hercegovini. Koristio je do sada neobjavljenu i nekorištenu građu iz arhiva u Ankari, Istanbulu, Dubrovniku, Veneciji i Sarajevu. Najznačajnije podatke ipak je pronašao u Republici Turskoj i Sarajevu (Gazi Husrev-begova biblioteka).
“Ipak, knjigu “Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine” prate brojna ograničenja kad je u pitanju izvorna arhivska građa za pojedina razdoblja i područja. Kako napominje sam autor, za svako razdoblje od 50-ak godina bio bi potreban jedan “Bašeskija” da bi rekonstrukcija povijesti hadža, broja hadžija, ali i drugih pitanja bila moguća i realna”


Neobjavljena i nekorištena arhivska građa

U najznačajnije izvore koje je koristio prilikom izrade knjige spadaju osmanski propisi iz kojih je crpio podatke o prvim hodočasnicima iz naših krajeva, a prema kojima se može utvrditi dinamika hodočašća u pojedinim bosanskim gradovima.

Sudski protokoli dali su odlične informacije o socioekonomskom položaju hodočasnika, a neobjavljeni putopisi dali su polazne tačke za rekonstrukciju hodočasnih ruta od Bosne do Meke. U svom radu Husić se mnogo oslanjao i na objavljena djela, među koje spadaju “Ljetopis” Mula Mustafe Bašeskije i “Putopis s hadža” 1615. godine autora Jusufa Livnjaka.

Ipak, knjigu “Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine” prate brojna ograničenja kad je u pitanju izvorna arhivska građa za pojedina razdoblja i područja. Kako napominje sam autor, za svako razdoblje od 50-ak godina bio bi potreban jedan “Bašeskija” kako bi rekonstrukcija povijesti hadža, broja hadžija, ali i drugih pitanja bila moguća i realna. Šta bi tek značio “Putopis” hadži Mehmeda Pruščaka iz 1767. godine, koji je, osim satnice na putovanju, navodio i koliko je novca potrošio na putu, pita se Husić, te dodaje da bi to u suštini bio najbolji stvarni pokazatelj cijene odlaska na hadž, barem polovinom 18. stoljeća.

Zbog toga i dalje mnoga pitanja ostaju otvorena, a spomenuta bi knjiga trebala biti polazna tačka za još ozbiljnije proučavanje ovog važnog pitanja u historiji Bošnjaka muslimana s ovih prostora. Knjiga “Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine” ponudila je bh. javnosti odgovore na mnoga pitanja o hadžu i hodočasnicima iz osmanskog perioda, te je tako dala i poticaj za daljnja istraživanja. Ostaje da se sačeka pravi vakat i pojavi novi sahibija.


Osnove informacije o knjizi
“Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine”
Autor: Aladin Husić
Izdavač: Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
IC “El-Kalem” i Ured za hadž
Broj stranica: 248
Godina izdanja: 2014.
Na naslovnoj strani fragment iz rukopisa “Delailul-hajrat”, prijepis Ibrahima Šehovića. Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Na vrh